Mind Chaos

ponedjeljak, 24.08.2009.

Gradska lutanja

Vožnja javnim prijevozom u kojoj te nitko ne opali laktom u rebra, nagazi na nogu ili ti ne počupa bar malo kose i nije neka vožnja. Ne smijemo zaboraviti ni starije gospođe koje ti dahću za vratom u nadi da ćeš im se ustati, a kad vide prazno mjesto na drugi kraj tramvaja jure brzinom koje se nebi posramio ni bolji atletičar... I ne dao dragi Bog da ti se netko ispriča u svom tom naguravanju, kao što bi se dogodilo u Irskoj; ne, ovdje će ti opsovati sve živo i neživo. To su radosti Hrvatskog gradskog prijevoza.
Opet sam imala jednu takvu epizodu, ali to je svakodnevnica; ono što je usljedilo je bilo, u najmanju ruku, zanimljivo.
Dolazim na stanicu i baš kao meni u inat pred nosom mi bježe 2 busa. Sljedeći dolazi za 20 minuta. Krasno. Stojim na stanici, slušam iPod, mind-am my own business, ne smetam nikome i nema nikoga da smeta meni. Dolazi žena od nekih 50 godina i starija baka, čudno me gledaju od početka [valjda je to ono što se zove generation gap], svaka stoji na svom dijelu stanice i tako mi čekamo. Odjednom se s druge strane ceste pojavljuju 2 dečka i vidiš da nisu skroz svoji. Jedan prelazi cestu. Krasno. Dolazi do mene i mumlja nešto. Ja ga ne čujem, ili ga možda samo ne želim čuti. On u jednoj ruci drži kutiju cigareta, u drugoj upaljač [upaljač, i to pun, je ključna riječ u rečenici]. on: "Djevojko, jel imaš za zapalit??", ja: "Ne", on: "Ali djevojko..", ja: "Ne!". Povlačim se na drugi dio stanice u nadi da će me vidljivo pripit lik ostaviti na miru. Ali neee; korak, dva, i evo ga opet kraj mene: "Djevojko, jel' očeš samnom i frendom pit rakiju??višnjevac?--" sad je krenulo nabrajanje svih mogućih i nemogućih alkoholnih pića. Glavom mi prolazi: '*%&#!', ali zbog dama koje samnom čekaju na stanicu ne govorim ništa takvo. Ionako su me čudno gledale od početka [to je sigurno zbog crnog eyeliner-a i crne majice, na kojoj doduše piše U2, ali čak i ako znaju da je to bend, vjerojatno im je negdje u rangu s Marylinom Mansonom], ne želim još više poticati imidž sebe kao poklonika neke vražje sekte. "Molim te, makni se!". Samo želim doći doma i ubaciti svoju pileću šniclu u frizer; zar tražim previše?! Očito da, jer je moj 'prijatelj' ponovio pitanje par puta prije nego li je odustao i otrčao preko ceste dok su auti prolazili. Došao je na drugu stranu u jednom komadu, ali nebi me začudilo da je kasnije završio na ispumpavanju želuca...
Odlučujem utopiti svoj osjećaj gađenja, a gdje drugdje nego u McDonald's-u [što mi drugo preostaje sad kad su zatvorili Subway; pa u kakvoj mi to državi živimo?!]. Nakon zdravog obroka odlazim po vruću čokoladu u ono nešto a la Starbucks, čemu nikad ne mogu zapamtiti ime. Ljudi su tamo uvijek nasmiješeni, a izvolite, hvala i molim su riječi koje se tamo začudo koriste. Kao pravog malog čokoholočara, čokolada me odmah oraspoloži. Dolazim na trg, a tamo hrpa stranaca. Sa osmjehom na licu osluškujem njihove jezike i naglaske, i par puta dolazim u napast da se priključim razgovoru. Kao pravi sanjar zamišljam dan kad će doći red na mene i moj Trip around Europe.
I da, kupila sam svoj prvi Q, i ne znam kad ću ga sljedeći put kupiti opet [dobre su novine, sviđaju mi se i sve, ali cijena je malo-jako pretjerana. Vani nije, ali mi uvijek moramo komplicirati stvari. Isplativo ili ne, o tome bi se dalo raspravljati; ja sam odlučila staviti ostali reading material na čekanje, i Q pročitati od korica do korica, da ne ispadne da sam bacila pare u vjetar... Ni sama ne vjerujem da sam dala tolike novce za nešto što je, ajmo iskreno, komad papira; ali ima o novim Arctic Monkeys-ima, bilo je jače od mene....].
Odlučujem ostaviti sve živčane bake i pijane tipove iza sebe i krećem pješke. Moj žniranac [plavi; ne žuti žniranac ;)] se tome protivi, ali ja ga ponovno vežem i krećem dalje. Predajem se negdje na pola puta, ali nema veze. Bitna je namjera. Otključavam vrata... Doma sam i šnicla ide u freezer. Napokon. Još jedan dan je iza mene.

- 11:39 - Komentari (14) - Isprintaj - #

utorak, 11.08.2009.

It was a beautiful day . . .

Zapravo su bila čak 2 predivna dana, a svi sigurno znate o čem se radi. Jer ako ne znate, onda mora da ste posljednjih par mjeseci proveli u strogoj izolaciji.
Sjećam se dana kad se proširila vijest da će nas posjetiti irski rock velikani i dana kad su u prodaju puštene karte za prvidrugi koncert (prvi jer je prvi organiziran, a drugi po kronološkom slijedu događaja)... Ja osobno nisam kampirala u redu - svaka čast onima koj su svoju ulaznicu čekali cijelu noć (!) - ali sam taj dan obavila više telefonskih poziva nego ikad prije. Bar mi se tako čini. Zvala sam sve žive koji su mi pali na pamet kao mogući kandidati za odlazak na koncert. I to par puta. A osobu koja je bila zadužena kupiti kartu i za mene još i više. Dobili smo karte za teren koje smo si zacrtali u glavi i onda smo mogli samo čekati...
A onda vijest da će biti još jedan koncert. Pa ajde, ne dešava se se svaki dan da nas Hrvate posjeti bend kao što je U2, idemo i na to! I opet smo imali sreće i dobili željene ulaznice - ovaj puta skromna sjeverna tribina, ali U2 je U2 wink

Nakon hiperaktivnog skakanja koje je počelo već par dana ranije, smjetih se s ekipom na lijepo mjesto na tribini. Dobar pogled - svi zadovoljni. Drugiprvi koncert je mogao početi. Predgrupina predgrupa bio je londonski indie bend The Hours, za koje iskreno prije nisam čula, no dala sam si truda i uspjela pronaći čak 1 pjesmu, koju na kraju nisu svirali... nda... Mislim da su oni bend za koji će se tek čuti, pogotovo sad nakon što su pratili U2 na turneji. Želimo im sreću.
Nakon njihove svirke od kojih pola sata dosla je prava predgrupa - Snow Patrol. Za njih već znam, i slušam ih, i mogu reći da su oni jedan od onih bendova koji puno bolje zvuče uživo. Sladunjavosti koje ima u nekim pjesmama na live nastupu nije bilo ni traga... Ispali su jako simpatični s pjevačevim komentarima kao što je: "You all look beautiful...especially you sir! *points at a guy in the audience*", "I love you too (U2)" i posvećivanjem pjesme curi iz publike koja je držala natpis 'play RUN'... I meni osobno najdraža njihova... sretan



Odlazak na oba koncerta se isplatio u svakom pogledu. I predgrupe, i zvijezde večeri su na počastile različitom setlist-om prvi i drugi dan. Bilo je vrijedno svake kune.
Tribina je za mene bila novost, jer sam inače uvijek u prvim redovima i moram priznati da mi je to draže. No za zagrijavanje je bilo dobro... Imali smo lijep pregled cijele situacije na našem stadionu, ako ga uopće možemo nazvati tako. Malo me živciralo sjedenje; no kad smo se probali ustati dočekali su nas mrki pogledi starijeg gospodina i njegove gospođe koji su bili iza nas, jer oni "ne vide". Dovraga, pa nismo u kazalištu! No dotični par je presjedio veći dio koncerta, čak i kad su na binu došli najpoznatiji Irci današnjice. A dobro...
Snježna patrola mi se možda više svidjela drugi dan, na prvomdrugom koncertu, kad se pjevač 2 puta u isto pjesmi za...bunio. "It happens.." slažem se. Nama je taj promašaj (iako ja na to ne gledam kao grešku) bio toliko simpatičan da smo ih počastili velikim pljeskom yes
No ništa se nije moglo usporediti s reakcijama publike kad su Bono i ekipa došli na stage. Prvi dan sam bila oduševljena apsolutno svakom pjesmom, jer mi je to bio prvi dugoočekivani susret s njima i uživala sam u svakoj sekundi. Tribina je malo otežavala kretanje, pa nije bilo toliko skakanja, da se nebi ja - (ne)spretna kakva jesam - popiknula i pala... rofl A drugi dan smo U10 (ujutro!) isli na U2 wink. I kampirali ostatak dana. Kako smo dosli medu prvih 100(!), trebali smo prvi i ući, no organizacija je zakazala, pa smo ipak ušli sa svima onima koji se nisu pržili na suncu cijeli dan.... No ne bunim se jer sam ulovila jako lijepo mijesto u inner circle-u i bila samo par metara od pozornice, pa je i to bio doživljaj. Elita wink. Čini mi se da je drugi dan bilo više pravih fanova, a manje onih koji su došli samo da bi rekli da su bili na spektaklu desetljeća, tako da je atmosfera bila bolja, a i sami članovi benda su se činili opušteniji... U nedjelju smo Edge-u pjevali happy birthday, i to dvaput smijeh, a u ponedjeljak smo otvorili koncert tisućama balona koji su zajedno stvorili irsku zastavu (zapadna tribina je imala zelene, sjever, jug i teren bijele, a istok narančaste balone) i uživali u pjesmama koje nismo čuli dan prije. Kao što rekoh setlist-a nije bila potpuno ista oba dana...

9.8.2009.....................................................................10.8.2009.
Breathe...........................................................................Breathe
No Line On The Horizon..................................................No Line On The Horizon
Get On Your Boots.....................................................Get On Your Boots
Magnificent................................................................Magnificent
Beautiful Day...............................................................Beautiful Day
Elevation....................................................................Mysterious Ways
One.........................................................................I Still Haven't Found What I'm Looking For
Until The End of the World......................................Stuck In A Moment (You Can't Get Out Of)
Stay (Far Away So Close)................................................Unknown Caller
Unknown Caller..............................................................Unforgettable Fire
Unforgettable Fire.....................................................City of Blinding Lights
City of Blinding Lights...........................................................Vertigo
Vertigo.....................................................I'll Go Crazy If I Don't Go Crazy Tonight (Remix)
I'll Go Crazy If I Don't Go Crazy Tonight (Remix)..........................Sunday Bloody Sunday
Sunday Bloody Sunday.......................................................Pride (In The Name of Love)
Pride (In The Name of Love).....................................................MLK
MLK....................................................................................Walk On
Walk On..........................................................................Where The Streets Have No Name
Where The Streets Have No Name.........................................One
-------...............................................................................-------
Ultraviolet......................................................................Ultraviolet
With Or Without You.......................................................With Or Without You
Moment of Surrender......................................................Moment of Surrender
(izged setliste ovisi o trenutnom dizajnu - u originalu je predviđeno kao irska zastava)

Koncerti su bili prva liga, uz savršeno variranje pjesama od kojih se čovjek naježi, pa do onih zbog kojih poželiš skočiti 4 metra u zrak. Jednostavno magnificent sretan! Tko je to sve propustio, nek mu bude krivo, jer ovo je jedan od onih događaja (ne koncerata; događaja) o kojima će se još dugo dugo pričati...

- 23:17 - Komentari (12) - Isprintaj - #