odvela sam te
tamo gdje se kave ispijaju u bezvremenskim intervalima
beskonačni pokreti žlica o rub kave
tisuću čaša hladne vode
s ledom
ispijeno

( ali mi je nismo pili o tome ću govoriti kasnije )

Gospodin konobar mi se nasmijao
kao da je shvatio koga sam dovela nakon
deset godina tajne ljubavi
a eto sada pred svima
predstavljam ljubav svoje Gospodične mladosti

moja lebdeća nevidljiva ruka
koja te grlila oko vrata
i čuvala da se ne opečeš o
našu neostvarivu ljubav

jutros je eto plakala sama u postelji
prisjećajući se ponoći
kada smo se naglo rastali
na mojoj autobusnoj stanici

linija 128 tako je
otjerala sve mušice koje su se
okupljale oko prošlosti
i nagazila na budućnost