odvela sam te
tamo gdje se kave ispijaju u bezvremenskim intervalima
beskonačni pokreti žlica o rub kave
tisuću čaša hladne vode
s ledom
ispijeno
( ali mi je nismo pili o tome ću govoriti kasnije )
Gospodin konobar mi se nasmijao
kao da je shvatio koga sam dovela nakon
deset godina tajne ljubavi
a eto sada pred svima
predstavljam ljubav svoje Gospodične mladosti
moja lebdeća nevidljiva ruka
koja te grlila oko vrata
i čuvala da se ne opečeš o
našu neostvarivu ljubav
jutros je eto plakala sama u postelji
prisjećajući se ponoći
kada smo se naglo rastali
na mojoj autobusnoj stanici
linija 128 tako je
otjerala sve mušice koje su se
okupljale oko prošlosti
i nagazila na budućnost
Post je objavljen 15.06.2008. u 13:32 sati.