petak, 25.04.2014.
Nesbo
Pošto nisam puno pisala o Nesbou, a on mi je ipak najdraži autor, ovdje sam odlučila kopirati moju recenziju njegovih knjiga koja je objavljena na fejs Fokus na hit.
"Dragi Fokuse, dopustite mi da vam ispričam kako se u moj život polako uvukao 192 cm visok detektiv alkoholičar kojeg mi svi, unatoč njegovim manama, volimo, a koji nosi ime Harry Hole. Bilo je to jedne lijepe zimske subote kada sam bila na 1. godini fakulteta (sada sam 4., ako vas zanima). Naime, tada sam s prijateljicom ušla u lokalni Konzum kako bih kupila salatu za ručak. Skroz normalan dan, rekli bi ljudi. No, kako sam se približavala blagajni, vidjela sam na kupu nekoliko KDS knjiga koje su tamo stajale valjda mjesecima, a jedna od njih je bila i Nemeza. Rekla sam samoj sebi: “Počastit ću se danas jednom knjigom. Salata i knjiga za ručak!“ Trenutak kada sam među svim knjigama izabrala baš Nemezu (privukla me naslovnica, priznat ću) ja oduvijek zovem sudbinskim. Kada sam počela čitati knjigu, ljubav je bila rođena. Nije bilo slobodnog trenutka, pauze, vikenda, koji ja nisam provela čitajući Nesboa. Uvijek sam ga imala sa sobom pa sam tako krala čak i onih 5 minuta prije tjelesnog, čitajući napeto i smijući se Harryjevim, već tada poznatim mi izrazima (kao što je na primjer onaj njegov „Mm“). Nepotrebno je reći da sam nakon Nemeze odmah išla u potragu i za Crvendaćem koji je izašao prvi, a isto tako sam nestrpljivo čekala završetak Osloanske trilogije; Đavolju zvijezdu. I kako je Nesbo postajao sve popularniji, tako je, na moju radost, izlazilo sve više njegovih knjiga. Pa se tako sjećam i trenutka kada sam primjetila Šišmiša u izlogu TisakMedije. Naravno, bila sam šokirana i sretna istovremeno i znala sam da je moram imati. Dalje su išli Žohari koje sam također pročitala odmah. Do tog trenutka svi su moji prijatelji znali što mi treba kupiti za rođendan. Kad sam čitala Spasitelja bila sam još sretnija jer je Harry odlučio posjetiti Zagreb. Od tada nema dana, a da ne prođem pokraj hotela International i prstom pokažem na njega govoreći prijateljima: „Ovdje je bio Harry!“ Naravno, svi oni uvijek okreću očima i smiju se. No, došlo je do toga da sada oni meni rade isto, iako nisu upoznali Harryja. Dakle, moj utjecaj se ipak širi. Moj primjerak Spasitelja mi je bitan i zbog još jednog razloga. Naime, ona nosi Nesboov potpis jer sam ga imala prilike vidjeti uživo prošlog travnja u Zagrebu. I naravno da sam mu na potpis nosila Spasitelja, „hrvatski roman“. Spasitelj je teška knjiga, isto kao i Crvendać, Harryjevi fanovi već znaju zašto. Snjegović i Leopard su bili odlični (naravno), i baš sam u Leopardu shvatila što najviše volim kod Nesboovog pisanja; navede te na krivi put gdje misliš da znaš što se s likovima događa i koga vole ili mrze, a onda te brutalnim šamarom vrati u stvarnost. Ja to zovem „igranje našim mozgovima“. No najviše me pogodio Fantom. Po meni, to je jedna od najosobnijih Harryjevih priča. To je baš priča o njemu. Njemu i njegovim bližnjima. Na nekoliko su mi mjesta u knjizi zasuzile oči, a da ne pričam o tome što mi je kraj knjige napravio. I čak sam svom teleskopu dala ime Gusto. Nemojmo zaboraviti zadnju knjigu o Harryju, Police, koja je jednako dobra, u kojoj sam uživala jednako kao i u Fantomu. Nadajmo se samo da gospodinu Nesbou neće dosaditi Harry jer još nisam spremna oprostiti se od njega.
Fantom je najbolja Nesboova knjiga u Harryjevom ciklusu i baš mi je zbog toga drago što sam upravu nju dobila na poklon. Ovom vam prilikom zahvaljujem od srca još jednom! Oprostite na dugom tekstu, htjela sam vam opisati što meni znači Nesbo i vaš poklon.
Veliki pozdrav!"
Ovaj post je možda prekratki da opiše sve što sam doživjela i osjećala čitajući Nesboa, ali dovoljno je za početak.
- 19:03 -
