srijeda, 05.10.2011.
Sjena vjetra Carlosa Ruiza Zafóna
Sjena vjetra je djelo španjolskog pisca Carlosa Ruiza Zafóna čija se radnja odvija u Barceloni prije i poslije građanskog i II. svjetskog rata. Glavni junak ove nevjerojatne priče je Daniel Sempere, jedanaestogodišnji dječak koji živi s ocem u skromnom stanu radeći u njihovoj knjižari koja im je jedini izvor prihoda.
Jednog maglovitog jutra Daniela otac probudi i još uspavanog vodi na izlet na Groblje zaboravljenih knjiga. Tamo mu objasni razlog postojanja tog Groblja i kaže mu da ovdje može posvojiti jednu knjigu za koju će se brinuti da nikad ne nestane. Igrom sudbine on je odabrao knjigu pod naslovom "Sjena vjetra" autora Juliana Caraxa. Daniel je bio očaran svojom ulogom skrbnika i knjigu je pročitao kroz sljedeću noć. Bio je toliko oduševljen njome da je odlučio potražiti i druge naslove Juliana Caraxa, no saznaje da su njegovi romani komercijalno propali, a o Julianu kolaju različite priče; da je umro je u dvoboju na pariškom groblju te da je pokopan u neoznačenom grobu ili pak da se vratio u Barcelonu i tamo umro. Istovremeno saznaje za čovjeka koji želi izbrisati Julianove romane s lica Zemlja paleći ih. Danielov će se život sljedećih devet godina sasvim ispreplesti s Julianovim u priči koja izaziva nevjerojatne osjećaje.
To je upravo ono što me i fasciniralo; atmosfera u priči i snažni osjećaji koje ona izaziva - od radosti i smijeha preko straha i zgražanja do sažaljenja. Najšareniji lik ove priče je definitivno Fermin Romero de Torres, lik sumnjive prošlosti koji pomaže Danielu i njegovom ocu u knjižari i pridonosi radosnoj atmosferi u knjizi svojim izjavama, od kojih ću samo napisati neke:
"Vojska služi samo kako bi se otkrilo koliki je udio budala u stanovništvu", smatrao je. "A to se otkrije već u prva dva tjedna, nisu potrebne dvije godine. Vojska, brak, Crkva i banka: četiri jahača Apokalipse. Da, da, samo se vi smijte."
"Kao što nas uči Freud, žena priželjkuje suprotno od onoga što misli i kaže, što, kad se dobro promisli, i nije tako strašno, jer se muškarac, kao što je više nego očito, pokorava diktatu svojih sustava, probavnog i genitalnog."
"Ljubav je kao salama: imate kulen, ali imate i mortadelu."
"Sudbina obično čeka već iza ugla. Kao lopov, kurva ili prodavač srećaka: njezina tri najčešća utjelovljenja. Ali u kućne posjete ne ide. Treba učiniti tih nekoliko koraka."
Začarala me također razgranatost priče koja se na kraju svodi na jednog lika: Juliana Caraxa. Sudbine svih likova u knjizi su nekako povezane sa životom dotičnog gospodina. Kraj je možda nekako i očekivan pa me čudi kako prije nisam shvatila kako će ova knjiga završiti. Bez obzira na to, ova knjiga je zaslužila moje hvalospjeve jer sadrži jednu predivnu, toplu, radosnu, ali i potresnu priču. Ne vjerujem da sam ikad toliko uživala u priči kao što sam uživala u Zafónovoj Sjeni vjetra. Apsolutno predivno!
profil
- 11:21 -
