Kad se rade knjige, onda je lijepo i uživo predstaviti njihove autore publici, pa evo kako je to bilo na posljednje dvije promocija novih izdanja Naklade ZORO:
PREDSTAVLJENA PRVA KNJIGA MARINE JADREJČIĆ »TUŽNA MADONA«
Znanstvena fantastika koja se događa u Istri
Zbirka sadrži sedamnaest kratkih priča, a tematski su podijeljene na istarsko-futurističko-socijalne, humoristične te horor priče
KANFANAR - »I sama sam se pitala što me fascinira kod znanstvene fantastike i zašto sam se odlučila za taj žanr. Tu ništa nije nemoguće, obične ljude postaviti u jedinstvene situacije gdje su kadri učiniti nezamislive stvari«, odgovorila je Marina Jadrejčić, autorica zbirke priča »Tužna madona«, glavnom uredniku knjige Davoru Šišoviću na pitanje što ju fascinira i zašto se odlučila za pisanje znanstvene fantastike. Knjiga je predstavljena preksinoć u prostorijama OŠ Petra Studenca.
»Tužna madona« je zbirka sedamnaest kratkih priča koje su nastajale u razdoblju od 1993. do 2007. godine, tematski su podijeljene na istarsko-futurističko-socijalne, humoristične te horor priče, a prema Šišovićevim riječima, u njima se veliča upravo Istra i patnja koja je s poviješću Istre i njezinim ljudima usko povezana.
- Istra je zavičaj s mnogo slojeva, a zagrebli smo samo po površini. Klizi nam kroz prste, ali otkriva fantastičan svijet koji je djelomično izašao kroz ovu knjigu i riječi, rekla je Jadrejčić te dodala da Istru u budućnosti vidi kao i sada. Jedino će problemi biti drugačiji, no pathos je, prema njenim riječima, zapravo neodvojiva komponenta našega postojanja.
Publika je imala priliku poslušati ulomke iz priče »Zmajeve brazde«, »Konačno bančenje« iz poznatog ciklusa priča »Bankari« o aktualnim političko-gospodarskim kretanjima u nas te odlomak novele »Jure Grando«. Poznati vampir iz Kringe u njenoj priči živi i dalje, autorica smatra da je on bio mještanin koji nije išao niz dlaku ostalima te vjerojatno nije bio čest posjetitelj crkve.
Šišović je podsjetio da Jadrejčić već petnaestak godina piše znanstvenu fantastiku i jedna je od rijetkih autorica koja se početkom 90-ih odlučila za taj žanr. Od tada pa do danas dobitnica je niza nagrada na Istrakonu, godišnjem pazinskom natječaju za SF&F priče, njezine su priče prevedene na engleski i njemački jezik te objavljene u inozemnim SF časopisima, a prva priča iz ciklusa novela o Istranima u svemiru »S druge strane struje« uvrštena je u antologiju hrvatske znanstvenofantastične novele »Ad Astra«.
Predstavljanje prve knjige Marine Jadrejčić, koja je uz potporu Ministarstva kulture i Općine Kanfanar izašla u sklopu biblioteke Warp nakladničke kuće Zoro, a čiju je naslovnicu osmislila Ines Burić Šabanović, obogatili su zanimljivim programom učenici OŠ Petra Studenca. Uz to bili su izloženi i radovi autorice naslovnice.
M. MEDIĆ
(objavljeno u Glasu Istre, 11. svibnja 2008.)
PREDSTAVLJENA NOVA ZBIRKA PRIČA ŽELJKA MAUROVIĆA »MENTALNE MAPE«
Četrdeset priča za četrdeset noći
RIJEKA – Jučer je u Srednjoj talijanskoj školi predstavljena nova knjiga Željka Maurovića – zbirka priča »Mentalne mape« u izdanju nakladničke kuće »Zoro«. Izboru možda neuobičajenog prostora za predstavljanje zbirke kratkih priča (na hrvatskom jeziku) kumovalo je zapravo Maurovićevo radno mjesto. Ovaj je kratkopričaš, i to po treći put brojimo li mu dosad izdane knjige, u istoj školi profesorom filozofije i sociologije.
Uvodno prisutne je pozdravila ravnateljica škole Ingrid Sever, da bi se govora o knjizi poduhvatio Darko Gašparović. Utvrdivši da se Maurović posljednjom knjigom priča pomalo već utječe ulančavanju, odnosno većim pripovijednim cjelinama, najavivši možebitan autorov romaneskni nastavak kreativna pisanja, Gašparović je ponajviše govorio o utjecajima. Pa je tako u Maurovićevu rukopisu pronašao američki »short-story«, zatim egzistencijalizam Camusa ili pak kafkijanske elemente, pa čak i Becketta. Poentirao je pak tvrdnjom da rečena knjiga nikako nije za brzinsko iščitavanje: »Možda se ne treba čitati 1001 noć, ali definitivno je za 40 noći, koliko je i priča.«
Urednik knjige Davor Šišović govorio je o nakladniku »Zorou«, koji se poduhvatio izdavati djela autora koji nisu u 1. ligi redkarpetovskih interesa, ali pišu dobro i zanimljivo. O Maurovićevoj knjizi rekao je da mu je bila jedno od najvećih čitateljskih užitaka u njegovoj čitateljskoj karijeri. Priče govore o tzv. malom čovjeku, i to na način da mu daju primat u odnosu na sustav (represijski, državni, birokratski...), a cijela je knjiga, prema njegovim riječima, obrana osebujnosti.
O knjizi je na talijanskom govorila i Corinna Gerbaz, a sam se autor na kraju obratio riječima: »Ovo su prije svega priče, i ja bih da se moje mentalne mape susretnu s vašima, i da u njima uživate.«
D. MANDIĆ
(Objavljeno u Novom listu, 19. travnja 2008.)
|