Zoroblog
20.04.2008., nedjelja
Natječaj za književnu nagradu ZORO
|
Naklada ZORO već petu godinu organizuje natječaj za književnu nagradu ZORO za zbirku neobjavljenih priča. Za nagradu ZORO ove godine pristigao je 41 rukopis, od kojih dva rukopisa nisu ispunjavala kriterije. Žiri u sastavu Ferida Duraković, Enver Kazaz i Ivan Lovrenović odlučio je da u uži izbor za nagradu ulaze slijedeći rukopisi: ŠIFRA: ZORA; NAZIV: ZORINE PRIČE ŠIFRA: FIDELIO; NAZIV: ZEMLJA GROBOVA ŠIFRA: SULJAGINA FATA; NAZIV: NE RAŠIRI SE VIJEST ŠIFRA: CHANIGOR; NAZIV: KAKO SE KALIO PETAR PAN ŠIFRA: 8101957; NAZIV: MOLIM TE ZAPIŠI ŠIFRA: SJEVEROISTOK; NAZIV: NAZA, SVAKE NOĆI ŠIFRA: BACKROOM VOICE; NAZIV: ANATOMIJA OSMIJEHA Prema propozicijama, dodjeljuje se prva nagrada u vrijednosti od 6.000 KM (brutto), te statua STEĆAK, rad akademskog vajara Mirsada Šehića. Žiri može predložiti izdavaču i otkup određenih rukopisa, a iznos otkupne nagrade je 2.000 KM (brutto). Proglašenje i dodjela književne nagrade ZORO obavit će se 25. aprila u 20 sati u prostoru Multimedijalnog centra MAK. (prenijeto s portala Knjizevnost.org) |
15.04.2008., utorak
Recenzija: Bojno polje Istra
 DANILO BROZOVIĆ: »BOJNO POLJE ISTRA«, NAKLADA ZORO 2008. Antiratni zakoni cyberpunka Prvi roman Danila Brozovića pati od mana i vrlina autora koji se do tada uglavnom vješto snalazio u strukturi kratke priče. Radnja je ubrzana, čak i prebrza, te stoga ne daje vremena za pomnije razmišljanje o prezentiranim temama »Bojno polje Istra« mladog autora Danila Brozovića iz Đurđevca, u izdanju Naklade Zoro, a kao dio njihove biblioteke Warp, roman je brojnih presedana u hrvatskoj SF produkciji, a osim očigledno provokativne teme krasi ga i jedna od najvećih početnih naklada za takvu vrstu romana - čak 3.000 primjeraka. Brojka ne mora čuditi jer je roman prodavan na kioscima i to za popularnu cijenu, a s naslovom koji je autor odabrao namjernom aluzijom na »Bojno polje Zemlja« L. Rona Hubbarda priskrbio mu je zavidnu »automatsku« reklamu. Brozovićev prvijenac punokrvni je cyberpunk roman koji poštuje sve zakonitosti tog podžanra te ne donosi nikakvu inovaciju u taj beznadan prostor bliske budućnosti u kojem mafija i multinacionalne korporacije vladaju svijetom koji je pak doslovce podijeljen na dva dijela: onaj prividan i onaj realan. Potka romana smještenog u bliskoj budućnosti je rat Istre za odcjepljenje od Hrvatske koja još uvijek nije uspjela ući u Europsku uniju i u kojoj vlada mafijaš Martin Korajzl. Radnja romana prati put vrhunskog hakera Olivera Riemera od dobrovoljca Hrvatske vojske do prelaska u pobunjeničku istarsku armiju te njegovu ljubavnu priču s natporučnicom Marinom. Prvi roman Danila Brozovića pati od mana i vrlina autora koji se do tada uglavnom vješto snalazio u strukturi kratke priče. Naime, radnja je ubrzana, čak i prebrza te stoga ne daje vremena za pomnije razmišljanje o prezentiranim temama. Dijalozi su britki i ponekad zbunjujući zbog kombinacije brzine i težine koje tu i tamo prekine neka engleska upadica ili citat pokoje pjesme Haustora. Znaju zasmetati i česta ponavljanja poput »mrski neprijatelj« ili »miris zdravog znoja odrasle žene« koja umjesto da funkcioniraju kao lajtmotiv (što bi u duljem i razrađenom tekstu najvjerojatnije bolje djelovalo) zazvuče kao smetnja ili kriva nota u kraćoj skladbi. No, Brozović je majstor kratke rečenice koje su zapravo (ostavimo li antiratnu potku sa strane) najveći adut njegovog prvijenca. Kao što smo napomenuli, sve zakonitosti cyberpunka su na mjestu, pa je sam glavni lik individualist koji misli da ima detaljno razrađen vlastiti moralni kodeks, ali koji prolazi kroz promjene a da se u njima sam suštinski ne promijeni. U tom prostoru neodlučnosti - biti u ratu i ujedno protiv njega, boriti se u prividnoj stvarnosti i u realnom svijetu - Brozović ne uspijeva razraditi lik do njegovih krajnih konotacija. Namjerno ili ne, napušta ga u limbu mogućnosti a da ga ne odredi do kraja. Iako mu to možda i nije bio cilj, Danilo Brozović je od Olivera Riemera stvorio lik koji izgleda kao da je proizašao iz pera P. K. Dicka, a koji se spletom okolnosti našao u romanu Williama Gibsona. Tema odcjepljenja Istre korištena je pošteno i funkcionalno, kao manji segment u većoj priči o gluposti rata i nemogućnosti pobjede koju je autor razradio do kraja, ali ju je također previše puta ponavljao kroz roman da bi ostala svježa i tijekom posljednjeg »obračuna« Riemera i Korajzla. Ostaju odlične i poetične scene u kojima se Riemer »ušteka« i ratuje u prividnoj realnosti gdje se najbolje vide Brozovićeve literarne sposobnosti. U spretnijim je rukama »Bojno polje Istra« mogao postati kultnim romanom, ovako je zapravo samo dobar upliv mladog autora u romaneskne vode, od kojeg (ako malkice uspori radnju romana i produbi priču svojih budućih radova) možemo s pravom očekivati zrelija i kompleksnija djela kakvima cyberpunk, pa i znanstvena fantastika općenito obiluju. Boris VINCEK (Prenijeto iz Glasa Istre od ponedjeljka, 14. travnja 2008.) |
11.04.2008., petak
"Mentalne mape" u Pazinu
 PREDSTAVLJANJE ZBIRKE PRIČA »MENTALNE MAPE« Bez čovjeka priroda je mrtva PAZIN - Ako je Istra samo - ćo ti, ćo mi ili terra di buon vino i sommelieri, onda me kao takva ne zanima – kazao je na predstavljanju nove zbirke priča »Mentalne mape«, održane u Spomen domu Pazin, riječko-pazinski autor Željko Maurović, dodajući da ga zanimaju metafizičke dimenzije Istre. Davor Šišović, urednik izdanja naklade Zoro, novinar Glasa Istre, kazao je da autor stavlja (malog) čovjeka u središte svijeta te da se raznorodnih 40 kratkih priča mogu podijeliti u tri cjeline: mikrosvjetovi pojedinaca u raljama birokratski uređenog grada ili države, borgesovska vezanost uz (zavičajnu) povijest te romantični, fellinijevski pogled na ranu mladost i djetinjstvo. Uz intelektualni humor, zbirku obogaćuju posvete, citati, navodi koji su ponekad apokrifni. Autor je kazao da se poviješću služi kao materijalom, skupinom »cigli« kojima gradi i mijenja kompoziciju priče, a dotakao se i problema ljudske komunikacije zaključivši da je logos neuhvatljiv. Naglasio je vlastito literarno usmjerenje prema čovjeku kazavši da je bez čovjeka koji je oplemenjuje priroda mrtva. Domaću publiku posebno su zaintrigirale priče rođenog Pazinca vezane uz nedavnu gradsku prošlost utjelovljenu u priču »Kino Amarcord« i »Toni Mona, distributivna pravda i francuski novi roman« u kojoj je autor odlično uhvatio struju ili košmar misli (naizgled) provincijskog gradića. Maurović razlikuje pazinsku urbanu od ruralne čakavice, a za potonju kaže da je prevladala razvijenu urbanu. Inače, još za vrijeme studija Maurović je pobijedio na Večernjakovom natječaju za kratku priču, međutim, prvu je knjigu objavio tek 2000. godine («Modeli mimikrije«), a četiri godine kasnije i drugu zbirku kratkih priča – »Istočno od Sunca zapadno od Mjeseca«. Organizator prezentacije nove Maurovićeve zbirke bilo je gradsko Pučko otvoreno učilište. Anđelo DAGOSTIN (prenijeto iz Glasa Istre od četvrtka, 10. travnja 2008.) |
07.04.2008., ponedjeljak
"Mentalne mape" na Književnom petku
 U ZAGREBU PREDSTAVLJENA KNJIGA ŽELJKA MAUROVIĆA »MENTALNE MAPE« O filozofima, sponzorušama, šljakerima… Zbirka sadrži 40 priča kroz koje Maurović daje svoje viđenje modernog društva i načina na koji se današnji mali čovjek (ne)uklapa u njega ZAGREB - »Knjiga je moj pokušaj da razumijem sebe i svijet koji me okružuje«. Ovim je riječima pazinsko-riječki pisac Željko Maurović ukratko opisao svoju treću knjigu nazvanu »Mentalne mape«, koja je u sklopu tribine »Književni petak« preksinoć predstavljena u intimnoj atmosferi kupole Gradske knjižnice u Zagrebu. U promociji zbirke pripovijedaka koja je izašla u izdanju Naklade ZORO osim samog autora sudjelovali su Davor Šišović, urednik knjige i književni kritičar Glasa Istre te Boris Perić, poznati zagrebački književnik i prevoditelj. Zbirka sadrži 40 priča kroz koje Maurović daje svoje viđenje modernog društva i načina na koji se današnji mali čovjek (ne)uklapa u njega. Prikazuje nesuglasje između ta dva temeljna stupa današnjeg svijeta pišući na pomalo satiričan način o situacijama u kojima se svakodnevno nalaze njegovi likovi. Oni su taksisti, sponzoruše, filozofi, »šljakeri«, ljudi koje čine našu okolinu. No, protagoniste Maurovićevih priča karakterizira, kako je to Šišović nazvao, »mali pomak u glavi«, koji ih ne čini zaostalima, već pokazuje njihov odmak od društva, dok je društvo to koje zapravo »ima problem«. Ono zanemaruje veliko bogatstvo duha koje čini tog malog čovjeka jer nužno reagira na pojedince koji se u njega ne uklapaju. Perić tvrdi da upravo način na koji Maurović dočarava situacije u kojima zapinju njegovi likovi daje knjizi jedan poseban, drugačiji, intelektualizirani humor koji se rijetko nalazi u hrvatskoj književnosti. Autor se u nekim pričama, na sebi svojstven način bavi i zavičajnom poviješću, a dotiče se i sjećanja iz rodnog Pazina iz kojeg se preselio u Rijeku u kojoj danas radi i živi. Do sada je objavio još dvije knjige, zbirke »Modeli mimikrije« i »Istočno od Sunca, zapadno od Mjeseca«, a naredno predstavljanje njegove najnovije knjige održat će se u pazinskom Spomen domu u utorak u 19 sati. P. PEKICA (prenijeto iz Glasa Istre od nedjelje, 6. travnja 2008.) |
