U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
utorak, 25.07.2006.
Massimo, dobio si me!
 Oni koji me prate od samih početaka sjetit će se jednog posta gdje sam liječila uši i sluh od Massimovog "nasrtanja" na prekrasne Gibbonijeve stihove. A kako nas život ponekad iznenadi nekim događajima, tako se i meni sada dogodilo. Čula sam ovo: probuditi stari sjaj i znati ponovo prijeći prag odgoditi skori kraj i biti ponovo tebi drag i naći siguran stari trag biti anđeo i biti vrag da mogu uljepšao tvoj bih dan i za se našao bolji put i suze pustio na tvoj dlan a tvojom nježnošću ogrnut i da me zaspe u isti mah sa tvojih usana zlatni prah da mogu odabrao bih pravi čas u tvome poljupcu je za me spas da mogu.. vratio i sebi čast oborio lošu vlast al' još ne mogu bila bi zauvijek uz mene jesam li star za promjene prestar za takvo što ostaviti polusvijet ne tražiti više zlo a sposoban za novi let da mogu pa ipak... da mogu... (stihove sam "skidala" slušajući, ako sam štogod pogriješila u rasporedu, ispričavam se autoru) Pjesma je u originalu : "Magari" od Renata Zera i još uvijek ne mogu odlučiti koja mi je zapravo bolja. Po prvi put razmišljam zar je moguće da je prepjev ilitiga obrada bolja od originala. Massimo je pjeva snažno, bez suvišnog pretjerivanja, njemu ponekad svojstvenog. Stihove na hrvatskom potpisuje Arsen Dedić i što li drugo reći nego: Arsene, hvala! i Renato, grazie! Evo teksta na talijanskom. Magari toccasse a me prendermi cura dei giorni tuoi svegliarti con un caffe e dirti che non invecchi mai... Sciogliere i nodi dentro di te le piů ostinate malinconie.. magari Magari toccasse a me ho esperienze e capacita trasformista per vocazione per non morire, che non si fa... Puoi fidarti a lasciarmi il cuore nessun dolore lo sfiorira.. magari! Magari toccasse a me Un po' di quella felicita... magari Saprň aspettare te domani, e poi domani, e poi... domani Io come un' ombra ti seguiro la tenerezza e un talento mio Non ti deludero la giusta distanza io Saro come tu mi vuoi ho un certo mestiere anch'io.. mi provi... mi provi Idraulico o cameriere all'occorrenza mi do da fare Non mi spaventa niente tranne competere con l'amore ma questa volta dovro riuscirci guardarti in faccia senza arrossire... magari... Se tu mi conoscessi certo che non mi negheresti.. due ali Che ho un gran disordine nella mente e solo tu mi potrai guarire... rimani Io sono pronto a fermarmi qui se il cielo vuole cosi Prendimi al volo e poi non farmi cadere piu da questa altezza sai non ci si salva mai... mi ami? Magari... Mi ami!?!? Magari... Začuđena što je nikad prije nisam čula, tražeći odgovore na pitanje...zašto baš sad.. Uživam. Ljudi, poslušajte si to. |
- 20:58 - Komentari (10) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||