Kad stignete pisati? Ja sam se zaista htjela potruditi ovih dana, ali sam uvijek morala predati mjesto pred praznim ekranom nečem drugom, ili nekom drugom. Toliko je posla bilo, briga i obaveza… Uh!
Sad sam tu, ali toliko umorna da ću opet to mjesto pred ekranom predati. Svom umoru i zovu mog milog dragog kreveta. A znam, pročitat ću stranicu i po’ knjige koju čitam, (neću reći koja je, besramno jeftin ljubić), i mišići ruke popustit će snom obuzetim tijelom, i nema mene. Moj se dragi onda slijedeće jutro zabavlja gledajući kako tražim knjigu koja je završila tko zna gdje…Laku noć želim svima, mirnu noć ispunjen lijepim snovima. Odoh.
|