666999

dogovorih s Mojim Svjetlom U Tmini kidnut će ranije s posla pa se nađemo u 18 Tamo Ispred i gibamo negdje na neku klopicu (favoriziram čevape – totalni ovisnik o blogu).
stižem, upravo na vrijeme, akademsku četvrt poštivao sam na faksu. zvoni mob, Ona je, zbrka na poslu (ma znao sam…), kasni dva sata. nema frke, Pile Malo, što je dva sata naspram cijelog života pred nama, već ću ja naći načina kako ubiti vrijeme koje sam, iznenada, dobio na dar.
odlučno krenem i zastanem, znam li ja kamo ću? ma baš me briga kud ja idem! uvijek se nađe ono mjesto gdje face slične meni dokolicom ispunjavaju praznine.
dovukah se, polako, do kolodvorskog birca, tri pijanca razmiću kontinente, baka u crnini sklopljenih ruku, kao da moli, kraj nje djevojčica, spava glave naslonjene na putnu torbu, u kutu gospodin sa šeširom ispija lokalno pivo iz boce, a za šankom, barmen telećeg pogleda, krpom polira musavu čašu. pogledom, kao fol, pretražih kafanu, osmjehom uzvratih na barmenovo kimanje glavom i izađoh van.
mrak se navlačio nad polupustom ulicom, kao što ljubavnici rolom zamračuju motelsku sobu, vjetrić je u prolazu motao lišće oko nogu i ostavljao one poznate jesenjske mirise. uvalio sam ruke u džepove i krenuo na put bez jasnog cilja, kao ukleti Holandez po beskrajnoj pučini sivoga mora.
glupo je bilo okrenuti sada dva-tri broja, zakinuti nekog za slobodno vrijeme ili se uvaliti u nečiji život na sat-dva zbog kave i cuge jer za ozbiljniju spiku vremena nema.
kakav bed.
odjednom višak vremena, onog istog koji stalno tako nasušno fali, počinje tražiti zabavu u nekim razmišljanjma. što bih ja to radio, s viškom vremena, da sam ga imao prije Nje? protresoh glavom da prosijem misli, kao brašno kroz sito, i odbacih odmah ono krupno, ono sljepljeno nekim nevidljivim ljepilom sumlje. ono prije nije bilo ovo sada i nije vrijedno pomena. neka sam proklet ako nije: uvlačiš mi se pod kožu polako.
spustih se do Rijeke. u Kafiću četiri studentice na kraju predavanja. Marijo, dužu kavu i mlijeko i šlag i deci minerlane, i limun i mjehurići. i, konobar, one novine sa šanka!
- te su novine jučerašnji broj.
tko mari, u najgorem si društvu kada si sam.