cjeli sam petak sjedio na poslu buljeći u prazan list papira na monitoru i čekao da ga neka nevidljiva ruka ispuni nečim suvislim. rokovi su curili a moje su ideje bile nekako nedorečene, kao tinejđeri, previše pitanja koja ne mijenjaju svijet. svako sam malo posezao za čarobnim klikom mišem – select all i delete. u takvim mi trenucima nedostaje pravi papir, onaj što se može u naletu bijesa zgužvati i baciti u koš na mali milijun načina.
u svojoj sam nemoći hodao po sobi kao po zverinjaku, zastajao ispred prozora i gledao u nebo, imalo je boju mojih misli. i sigurno bi kišilo toga dana da neka budala nije ustvrdila kako pravi muškarci ne plaću. poslije sam besciljno lutao gradom u nadi da neću pronaći ono što ne tražim. sumrak je već palio uličnu rasvjetu kada sam krenio k Njoj. neki je kreten na semaforu zaboravio kočiti i nervozna je kolona, pored dva zajapurena lika, prolazila polako i mirno kao na mimohodu. kupio sam joj kestenje, sitno, prepečeno i uglavnom pokvareno. pogodio sam kestenjara ko prstom u govno. na tv-u su neki Zamorci glumili ljude, igrali se besmislenih igrica, kratili vrijeme izpraznom spikom i nastojali zadiviti puk kao štand s bužuterijom na sajmu dijamanata. a onda je počelo. film o ljudima s kraja sedamdesetih što su postali besmrtni zahvaljujući stihovima jednog «neshvaćenog marginalca». ekranom su defilirala nepoznata lica tako poznatih ljudi. njihova sječanja, kao teška artiljerija, rovala su po mojoj glavi. i dok je Ona je slagala rečenice, kao puzle, u neku šarenu sliku, ja sam vrtio u glavi neku svoju priču. pod reflektorima mršavi lik s gitarom stihom mijenja moj svijet, a u tami neka nova generacija njegovu stvarnost doživljava kao svoju. dvoranom je lebdio opojni miris trave, redari su izvodili djevojku bez svijesti, plamtile su vatre upaljača, a s posljednjim taktovima pjesme «jesi li sama večeras» Đoni je odlazio u moja sječanja. a ona je i dalje slagala svoju šarenu sliku. ne slušam te, ljubavi, zar ne vidiš kroz moj prazni pogled prazninu u glavi. sorry, dijete, trebalo bi da znaš, ima dana kada mi tvoje riječi ne znače ništa, kada tvoj glas ne dopire do mene, kada bi da sam s tobom – sam. kakav dan, kakav sjebani dan! |
< | listopad, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv