mrtva priroda

utorak, 24.10.2006.

Pedagoški optimizam i kako ga steći

Pitaju me ovih dan u školi što mislim o razrednom ozračju i koliko ono utječe na kvalitetu nastave i recepciju učenika. Ja sam valjda najluđa osoba na ovome svijetu ili zbilja ne znam što. nas u ovom brutalnom društvu punom socijalne nepravde i nevjerojatnih političkih nelogičnosti pitaju o atmosferama koje vladaju u razredima. Homo homini lupus - tako je i u najciviliziranijim društvima, a o surovijoj verziji istog modela koji se primjenjuje na ovim zemljopisnim širinama bolje je i ne znati previše. Tupilo i tjeskoba koji me naizmjenično preplavljuju u sudaranju sa stvarnošću, svakdnevni kadrovi koji se izmjenjuju (uglavno u crno-bijeloj tehnici), svijet koji se mijenja daleko preko rubova moje kože i ja na dnu tamnoga bunara... Trebala bih biti optimistična? Trebala bih zaboraviti da cu na kraju ipak umrijeti u strašnim mukama, a da ću u međuvremenu morati pokopati i lijep broj svojih bližnjih. Kako se natjerati na djelovanje kada ti na kraju ionako dođe svejedno.
Na kraju je potpuno svejedno. Kronos će pojesti svoju djecu što god oni pokušali, koliko god visoko letjeli i dobro plesali, kvalitetno jeli i dobara prikupili... Suicid kao fenomen suvremenog društva. Izgleda da smo postali prepametni da bismo bili optimistični. Jednostavno nam je sve jasno.

nedjelja, 15.10.2006.

Voljela bih da sam noj

Ovo je prestrašno! Mislim da neću preživjeti ovaj put. Zapravo, kad bolje razmislim, nitko ne uspijeva preživjeti ovaj usrani život. Ovo je podugačka priča o borbi protiv prirode koja ima posve izvjestan kraj.
Sve je počelo još prije dvadesetak godina, živo se sjećam brutalnih trenutaka spoznaje pred ogledalom: "Zar je to to?" Zar je ova krinka meni dana da dugo živim i u sreći brojim svoje dane. Ove nelijepe kljake i zdepasta figura, tekstura kože kakva se rijetko vidi na reklamama, gnjobe, proširene pore, ožiljci i dosadne dlake koje me obrastaju iz dana u dan. Na početku sam mislila da sve to ima smisla i da briga o sebi nekamo vodi, ali sve je jasnije da je bitka izgubljena, pojavljuju se već prve bore a po svemu sudeći dlake će nastaviti rasti i nakon što me pokopaju.
Ako se naložim kremirati nakon smrti, bit će to samo zato da zajebem vlastiru majmunsku prirodu i da povučem svoje dlake sa sobom u smrt.
Ne znam kako ću se nositi s tom entropijom, moje je tijelo tek ušlo u proces raspadanja a ja se već ne mogu nositi s time... Ne znam kako ću podnijeti starost i ružnoću, bol i raspadanje, slabovidnost i nagluhost... molim se bogu da mozak otkaže prvi pa će sve to lakše kliziti.
Navečer liježem u krevet i razmišljam kako je još jedan dan iza mene, ujutro otvaram oči i kontam da je preda mnom još jedan dan koji moram odraditi. Trgam se radeći dva posla da bih zadržala neku perspektivu jer se ne želim stopiti s ovom masom suicidaša koji me okružuju i u međuvremenu samo uspijevam pokriti vlastite troškove. Bože, zar nikada neću vidjeti ocean?
Ovo ne može biti moj život! Gledam svoju djecu - zar su ovo moja djeca? Gledam svoga muža - zar je ovo moj čovjek; gledam svoje lice - zar sam ovo ja?
Mislim da ću morati pronaći dobrog psihoterapeuta...

srijeda, 11.10.2006.

Bilo bi dobro imati vremena

Moram sastaviti popis stvari koje želim učiniti jer uviđam da mi vrijeme klizi kroz prste i ja već trideset godina vjerujem da će doći dan kada ću napokon imati vremena za sebe, za svoje hobije, za dobru knjigu, putovanje, zabavu, dokolicu. Da napokon uhvatim nekoliko slobodnih sati, kupila bih malo novih boja, natjerala dragog da mi sklepa još par platna i samo bih uz nekakvu meditativnu glazbu slikala, slikala, slikala... Moje mi se slike sve više sviđaju i bojim se da ću zakinuti čovječanstvo ne naslikavši sve što krijem u glavi. Pronašla sam akril i za sada sam njime oduševljena. Ne smrdi, pere se s podova, kože i namještaja, što nije mala stvar jer mi je doista teško paziti na te sitnice kad se ufuram. Trebalo bi slike više prodavati, onda bih manje radila isprazne poslove na koje se svakodnevno trošim.
Možda ću stići prije nego što ostarim i ne potrošim sve ono lijepo što mogu dati izu sebe.

<	listopad, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?