Moram sastaviti popis stvari koje želim učiniti jer uviđam da mi vrijeme klizi kroz prste i ja već trideset godina vjerujem da će doći dan kada ću napokon imati vremena za sebe, za svoje hobije, za dobru knjigu, putovanje, zabavu, dokolicu. Da napokon uhvatim nekoliko slobodnih sati, kupila bih malo novih boja, natjerala dragog da mi sklepa još par platna i samo bih uz nekakvu meditativnu glazbu slikala, slikala, slikala... Moje mi se slike sve više sviđaju i bojim se da ću zakinuti čovječanstvo ne naslikavši sve što krijem u glavi. Pronašla sam akril i za sada sam njime oduševljena. Ne smrdi, pere se s podova, kože i namještaja, što nije mala stvar jer mi je doista teško paziti na te sitnice kad se ufuram. Trebalo bi slike više prodavati, onda bih manje radila isprazne poslove na koje se svakodnevno trošim.
Možda ću stići prije nego što ostarim i ne potrošim sve ono lijepo što mogu dati izu sebe.
Post je objavljen 11.10.2006. u 20:57 sati.