14
petak
rujan
2018
"Ona je zavela mene..."
Trenutno inspirirana filmom koji sam pogledala, moram izbaciti ovaj tekst iz svoje glave....
Jesu li stvarno žene ponekad toliko zaluđene svojim muškarcima i slijepo vjeruju svakoj njihovoj sladunjavoj riječi da ne vide što se oko njih događa. Kažu da žene imaju taj majčinski instikt i u većini slučajeva on se pali poput najglasnijeg alarma kad sa djetetom nešto nije u redu. Kako se onda dogodi da ne vidiš kada muškarac, koji te navodno cijeni voli i poštuje, zlostavlja tvoje dijete? Ili vaše... Kako ti može promaknuti činjenica da je ljubav koji otac pruža djetetu kvarna, neispravna i bolesna?? Kako ti promakne tuga i vapaj u oku djeteta? Kako se to uspije dogoditi?
Jesmo li stvarno ponekad toliko zaluđene, toliko slijepe zbog par lijepih riječi? Ili vidimo, pa nam je užasno teško priznati? Lakše se praviti da se to ne događa... Ne razumijem... Još manje razumijem kad dijete pokuša reći mami, a ona mu ne vjeruje, kažnjava ga... Totalno zanemaruje poziv upomoć... Zbog čega? Kobasice ( da ne budem prosta )??? ne, ne mogu shvatiti...
I nadam se da mi nitko ovdje ne može dati ni odgovor na to pitanje, ali svejedno...
Muškarci... Oduvijek mi je bila fascinantna činjenica da bi za "umakanje", prodali sami sebe ponekad. I taj vaš zaštitnički stav prema kćerima... Moja mala princeza od 20 godina, ne dao Bog da je itko takne... Zašto se onda okrecete za curama njezine dobi? Svi smo mi nečije kćeri... I, po godinama, i vama možemo biti... Nikada nisam shvaćala ta dvostruka pravila....
I da, neću duljiti jer me stvarno ljuti ovaj tekst, ali rečenica nakon takvog čina: " Ona je mene zavela...". Koliko glup moraš biti da sa svojih 30,40,50+ godina padneš na zavođenje cure od 13+ godina?? Di je pamet? Toliko si očajan? Pomozi da shvatim...
Ne branim čin te cure koja zavodi starijeg muškarca, ali bi taj muškarac trebao biti dovoljno pametan da ju zna odbiti.
komentiraj (7) * ispiši * #
02
nedjelja
rujan
2018
Tiho na prstima....
Oduvijek mi je bilo zanimljivo to prvo školsko jutro... Iako škola počinje tek u ponedjeljak, buđenje na ovaj kišni i tmurni dan, podsjetilo me na ona vremena.
Uvijek je taj prvi dan škole bio drugačiji od svakog drugog... Vrijeme je bilo drugačije, osjećaj uzbuđenosti, pospanosti, pomalo volje i pomalo ne volje.
Zanimljivo mi je kako smo u nedjelju popodne uživali u suncu, vani i koristili svaku minutu zadnjeg slobodnog dana, sve dok nije došlo vrijeme kad je mama viknula da je vrijeme za spremanje u krevet jer ipak je sutra škola. Muka za sve one pospance - rano ustajanje. No, ono što mi je najfascinantnije je ta hladnoća, magla koje su nas uvijek nekako otpratile u prvi školski dan. Kao da netko rukom odreže sunce i toplinu. Popodne još i bude toplo, ali to jutro je posebno.
Stiže jesen, polagano se šulja na prstima. Uskoro ćemo svi zaboraviti more, sunce i krenuti brojati dane do slijedećeg godišnjeg. Vrijeme je da se vratimo u realnost. Posao i obveze su pred nama. Polako spremamo haljinice i sandale u policu za ljetnu robu i vadimo onu zimsku. Leti vrijeme... Nismo se ni okrenuli. Jedina utjeha je što će tako proletjeti i do idućeg kupanja i uživanja u zrakama sunca.
Sada pripremamo živce na nesnosne gužve na cestama, pogotovo u ovom prekrasnom raskopanom Zagrebu. Pomno planiramo trajanje putovanja, jer ne želimo i ne smijemo nigdje kasniti. I naravno, svi vozači, pamet u glavu! Bez nervoze i pritiskanja papučice gasa jer nam se u promet pridružuju razigrani prvašići. Isto tako, svi dragi pješaci, budite primjer svoj dječici.... strpite se na semaforu i pričekajte zeleno, napravite još ta dva koraka do zebre, ne pretrčavajte cestu na neobilježenom. SVI STE IM PRIMJER!!
Svima želim sretan povratak u školske klupe!! :)
komentiraj (5) * ispiši * #
