Nastavak o pojedincu!!

Ne, nisam se mogla oteti dojmu i prešutiti... Moram komentirati jer bi inače pukla, vjerojatno.

Ne vjerujem hrvatskom pravoduđu – reče Mamić kao opravdanje zašto ne želi izručenje iz svoje druge domovine.

Ima čovjek potpuno pravo... Zatvorili bi ga u zatvor, potrošio bi užasno puno novaca na odvjetnike i na kraju bi izašao van, slobodan od svega. No, previše bi tu živaca i para ( a znamo da ih nije lagano stekao) bilo utrošeno, dok bi on čamio u zatvoru i čekao da sud postupi "ispravno". Oprostite na neupućenosti, ukoliko ih ima, jer ne čitam takve članke nešto posebno, onako letimično prođem. No, shvaćate poantu...

Apsurd!!

I ne, ne osuđujem ga nimalo... Tko zna, da sam se rodila malo drugačije naravi, možda bi i ja sada sjedila u Međugorju i izvlačila se na pristranost i nesposobnost našeg pravosuđa.

No shvaćam što pokreće ljutnju... Kao što sam danas već pisala, uspoređivanje – on može/smije, ja ne...

Nejednakost... Što nas zapravo čini nejednakima?
Ne volim nepravdu, uglavnom ne volim nepravdu... Ili možda?

Uzmimo u obzir jednog Horvatinčića... Pobio je dosta ljudi čovjek, koliko sam pročitala... Opasan za volanom... I tako, eno njega negdje tamo vani, uživa u svojoj slobodi, ne možete mu zamjeriti, čovjek je imao sinkopu, znate vi šta je to... i toliko ga je pogodilo da je tek nakon savjetovanja sa odvjetnicima i doktorima shvatio šta se njemu zapravo dogodilo!
Odmah vas je sve razljutilo... Vjerojatno već kod čitanja samog imena se dogodila određena averzija na njega... Upitnici nad glavama, bijes, ljutnja, potreba za istjerivanjem pravde...

No, hajde ovako... Pero Perić je čovjek koji svaki dan živi poput svakog od nas.. Bez nekog velikog bogatstva (novčanog), radi da bi preživio, sto problema nad glavom... I eto, dogodi se, s vremena na vrijeme, nakon posla, Pero voli navratiti u svoj omiljeni kafić i popiti koju s nogu. Onako, da se malo opusti. No, hajmo reći da taj dan nije okusio kapi ( da ne upalimo sve one protivnike alkohola i volana ), nesretnim slučajem dogodilo mu se da je pokupio nekoga. Nađe se neka nepravilnost u svemu i obitelj ga tuži.... i gle sreće, Pero dobije odvjetnika pro bono koji ga navodi da se izvuče na sinkopu. Pero je sada u dilemi – preuzeti odgovornost ili iskoristiti rupu u zakonu?? Pomozite Peri da odluči!!

Pero je preuzeo krivicu, Marko je preuzeo krivicu, Tomo je preuzeo krivicu... itd. I odjednom, nešto funkcionira. Pojedinac je promijenio nešto..

No i dalje stoji pitanje, što biste vi savjetovali Peri??
Mislite li da Vas prilika ne bi učinila lopovom??

Imam ja još primjera, al moram ostaviti nešto i za kasnije...

No, još nešto ipak moram ispričati... Naime, radila sam kod jednog poslodavca, prvo plaća na ruke, nema prijave, nema ništa. Rekoh, ok... Fučkaš tu mirovinu, ionako je neću doživit, a ako i budem bit će mizerija. Onda, upoznavanje sa nelegalnim radnjama unutar objekta, kao da smo najfrendovi na kavi i to je sve tako normalno. Svi to rade... Šutim ja par dana i na kraju puknem... Napišem ja štivo o svemu tome, predam raznim inspekcijama i naravno odem od tog (usudit ću se ) idiota.

Bože budale, ne... Ovrha na računu, a mogla sam raditi na crno i nitko mi ništa ne bi uzimao. I koliko nelegalnih radnja, mogla sam još progurat i koju svoju, pa još nešto zaraditi. No, ako se meni ne uplačuje mirovinsko, ako se sakriva porez, kako uopće da sadašnji umirovljenik dobije svoju mirovinu, kako da sustav funkcionira??
I tako ja odlučih biti pojedinac koji će nešto promijeniti... Vjerujem da još uvijek ti moji papiri stoje negdje u uredu nekog inspektora, s vremena na vrijeme ih nezainteresirano pogleda, a moj poslodavac i dalje radi u svoju korist – ako oni nas mogu krasti, mogu i ja njih- objašnjenje.
Di je točno nejednakost??
Tapkamo na mjestu ljudi... Želimo si bolje, a šutnjom, radimo protiv sebe.

I možda pojedinac ne mijenja svijet, ali živi sa saznanjem da je pokušao i da može uzdići glavu i reći da je ponosno nejednak!!