Zbrka

Znam da sam obecala nastavak na proslu temu, ujedno i odgovor na komentar u ovom postu, no to ce morati pricekati...
Misli mi je odvuklo nesto drugo i jednostavno se ne mogu oteti potrebi da to podjelim tu s vama... Zao mi je samo sto ce vjerojatno opet tekst biti z brda z dola, ali pisem onako kako se stvari javljaju o ovoj mojoj ludoj blentari.

U proslim postovima sam se dotakla tema religije i vjere, ratova i prihvacanja... povrsno smo ih prosli s razlogom... to su teme o kojima mozemo satima i satima pricati i opet ce svatko izaci sa ogromnim upitnikom iznad glave! Pa cak i vezano za temu cjepiva i teorije zavjere... svatko ima svoj stav, iskustvo ( uvijek se nadam dobrom )...

I ovo je tema toga tipa... ali jednostavno moram!!
Naime, u svakoj temi - politika i gospodarstvo, religija i vjera ( koja nekada spada i u prvu kategoriju ), ljubav i sex, zdravlje... koliko god citam, gledam, slusam, uvijek je taj jedan zacarani krug!

Narod je taj koji bira tko ce ih voditi prema boljem sutra ( ili ona jedna Milanoviceva izjava, ne znam tocno kako ide ali dalo se izvuci iz konteksta - Hrvatska je na rubu, mi cemo napraviti korak naprijed) ... naravno, nije on to tako mislio, a s druge strane nakon svih godina, ne mozete reci da nas nije upozorio! Pametan covjek... poigrao se rijecima i kupio si nevinost pred ljudima. Koji su znali slusati, naravno... no nije sad to poanta...
Dakle, "sami" biramo... eh sad, kazu, nije istina... svi izbori su namjesteni i unaprijed se zna tko dolazi na vlast. Zasto onda uopce oblacimo najskuplja odjela iz ormara, sminkamo se, namirisimo i zaputimo na 5 minuta posla na mjesnim biralistima.
To je nasa gradanska duznost? Biti dio parade zvane Izbori! Ok... kod jedne stvari cvrsto stojim - ne pljujem niti po jednoj stranci jer nemam to pravo, neizlazenjem na izbore sam im nekako dala svoj glas, pa ono... necemo biti licemjerni.
Zacarani krug izbora... politickih, vjerskih, osobnih!!

No tu su sad upitni ti osobni izbori... zacarani krug privatnog i poslovnog... dobrog i lošeg... pojedinac ili cijelina....

U pravilu, svaka od navedenih kategorija gore iziskuje određene odluke, izbore, stavove... Od stranke za koju ću glasati, preko religije kojoj ću pripadati, hoću li vjerovati farmaceutima, pa sve do onoga trebam li spavati sa tipom na prvom spoju. No sve je stvar osobnih izbora. Osobni izbor je da budeš ti i odlučuješ kao pojedinac ili se prikloniš masi. Kud svi, tud i mali Mujo... Nažalost, priklanjanje masi je nekako normalan, racionalan i najednostavniji odabir.

Zašto bi ja, kad onaj tamo... Zašto on smije, ja ne... Zašto, zašto, zašto... Konstanto uspoređivanje sa pojedincem iz mase kojoj oboje pripadate. Nepravda?? Možda... Nejednakost? Sigurno...
A opet s druge strane, svi smo krvavi ispod kože!

Osobni izbor!

Moram još samo prokomentirati... Ne znam jeste li i vi primjetili ili se meni pričinjava... Kada se bira vladajuća stranka izlaznost je nešto manja nego kada se bira predsjednik države. Iako taj predsjednik nema ovlasti u ovom našem sistemu... Bitnije nam je da odlučimo tko će na račun poreznih obveznika putovati okolo ili koja će stranka odlučivati o stanju unutar države. Svejedno... tko god došao na vlast, bit će nam isto - najćešče objašnjenje. Eh, kažu da kad ti postane svejedno, nije dobro...

No, hajmo pokušat usmjeriti temu na ono što je bilo prvobitno u planu!

Sama pripadnost religiji nije stvar osobnog izbora, jer dijete u pelenama nema blagog pojma šta je to... To je odluka roditelja da pripadneš masi. Kasnije dolazi do tog osobnog izbora - njegovati vjeru ili ne...Zanimljivo je da je dijete u svojoj trinaestoj, četrnaestoj godini dovoljno zrelo da odluči - potvrditi vjeru ( sakrament krizme), odluči čime se želi baviti ostatak svog života ( upis u srednju ), a po nekim novim nacrtima zakona, ubrzo će i dijete u četrnaestoj godini biti dovoljno zrelo da odluči želi li stupiti u seksualni odnos ili ne... Osobni izbor! Do prije tri godine su ta ista djeca trčala za loptom i shvaćala kako igranje s barbikama nije više sukladno njihovoj dobi... Ili u današnje vrijeme, su im glave u tim godinama još duboko u kompjuterskim igricama, društvenim mrežama... Svejedno... Pristupit ću sakramentu jer sam odgajana u religiji i da ne propadnu sva ona sjedenja na vjeronauku na koje sam MORALA IĆI, i naravno, da se kasnije u životu ne moram mučiti sa primanjem idućeg sakramenta koji logično (masa odredila) slijedi... Upisat ću školu, svejedno koja, bitno da imam nešto završeno. Ionako, tko danas radi u struci... A seksat ću se, vjerojatno, jer to svi danas rade, Bože moj... Pa ne živimo u srednjem vijeku i ne želim da sam jedini/a koja još nije...

I sad, te odluke određuju tvoju budućnost... Dolazi do pitanja - šta bi bilo kad bi bilo... Zapneš tu negdje između prošlosti i sadašnjosti, ujedno gradeći zid prema budućnosti. Ulaziš u najveći kružni tok svog života ( ne raskrižje - KRUŽNI TOK ). Kako bi to išlo u Hugu - izaberi jedan broj, sigurno ćeš pogriješiti ( uz onaj podmukli smijeh ). I čini se da nam se život često tako smije! A ja shvaćam da sam skrenula sa svoje teme, malo mi se pomiješalo gradivo, ali idem dalje.. Sad ću izbaciti ono što je u glavi! :)

Masa je odredila: Budiš se ujutro, obaviš svoj ritual, sjedaš u prijevozno sredstvo s kojim ćeš se zaputiti prema svojem zatvoru ( poslu - mnogi od nas uopće ne vole ono što rade i nisu zadovoljni, pa zato takav naziv ), sjedit ćeš, stajat ili što li već tamo bar 8 sati iako bi bilo sasvim u redu da ako ne stigneš obaviti svoj i kolegin posao ( koji eto tu je, al nije sposoban) do kraja radnog vremena, ostani i duže koliko je god potrebno. Pa ponovno sjedneš u prijevozno sredstvo i putuješ doma. Nakon zahtjevnog radnog dana, vidiš samo krevet i odmor, a doma zapravo sto i jedna obveza, usta koja moraš prehraniti ( zato i ideš u zatvor svaki dan i govoriš samom sebi da ima smisla ), tvoj životni partner koji nakon duuugooo vremena zaslužuje da osjeti da znaš da je tu i da postoji, ako ništa drugo. I onda se osjećaš kao da iz zatvora ideš u kućni pritvor i tako iz dana u dan. A da ne pričam o svim financijskim problemima koji vise nad glavom, zdravlje ne služi ( ali nema veze, dok ide... ).

Pojedinac bi želio: Budiš se ujutro, obaviš svoj ritual, sjedaš u prijevozno sredstvo sa smješkom, ideš među ljude, ideš odraditi SVOJ posao za koji ćeš biti plaćen, i naravno radiš ono što voliš!! Pun poleta, energije se vraćaš kući svojoj obitelji koja jedva čeka da te vidi i ti njih. Tvoj životni partner zna koliko ga voliš i za da ti znaš koliko on voli tebe. Jer si dokazujete, pokazujete, govorite.

No, osobni izbor je prikloniti se masi... Raditi ću ono što mi se pruža, jer se moram prehraniti, ostat ću na poslu duže jer tako zahtjeva poslodavac a ne mogu si priuštiti da ostanem bez posla. Raditi ću za minimalac jer bolje išta nego ništa. I ne, moja djeca nikada neće biti nevoljena niti osjetiti to moje nezadovoljstvo... Uvijek ću imati snage doći nasmijana pred njih.U muškom rodu isto, bez uvrede! Jedino, eto, moj životni partner se snosi sa istim problemima kao i ja, pa on MORA imati razumijevanja za moje ponašanje, bezvoljnost....

Masa, pojedinac... Kažu, pojedinac ne može promijeniti svijet... No, linija manjeg otpora istog tog pojedinca svrstava u masu! Začarani krug osobnih izbora... Ako može on, mogu i ja... Po čemu je on drugačiji, bolji? Ako neće on, neću ni ja.. Glupe pretpostavke koje nas vode kroz život i od mogućeg sretnog pojednica, pretvara u sastav nesretne i nezadovoljne mase.

Stat ću! Imam još toliko toga za napisati, no ima dana i vremena!

Prvo, svaka čast svakome tko je ostao POJEDINAC! Radi ono što voli ( privatno, poslovno, nebitno) , uživa u svakom danu, ne iščekuje taj vikend da bi bio sretan! Dokažite mi da postoje takvi... A ja ću svakako, kad zbrojim lončiće, ponovno potegnuti ovu temu.