Ti si mi najljepša beskonačnost među svim životima. https://blog.dnevnik.hr/zivote-moj-jedini
nedjelja, 30.06.2013.
Od svih tvoji laži ''Volim te'' mi je bila najdraža.
Dovoljno sam vremena potrošila misleći na njega, a još više pateći za njim.. Mislila sam da je s vremenom lakše... Pa zašto onda boli čak i više?! Zašto ova bol ne nestaje? Vrijeme, prokleto bilo! Čak se i ti igraš sa mnom! Nije moje srce stijena pa da ga ništa ne može uništiti.. Da, jako je.. I jače nego što sam mislila.. Ponosna sam na njega.. Ali ne i na sebe.. Ne zaboravljam ga... Ne ide... Ne pričam o njemu, ne slušam o njemu, pa opet ne ide... Trebao je nestati još onda kad sam ga počela zvati "niko".. Ali za moje srce, on je još "moj neko"... Ne želim to.. Ne zaslužuje da ga se sjećam... Ne zaslužuje ništa!Kriva sam, znam... Još ga nisam pokušala zamijeniti, a moram.. Zadnji me zagrlio, zadnji me poljubio, zadnji me nasmijao, zadnji me lagao... K'vragu, čovječe, nisi li mogao biti onaj pravi?! Ljuta sam.. Na tebe, na sebe, na cijeli svijet... Na tebe jer si me lagao, na sebe jer sam ti povjerovala, na svijet... On je uvijek svima za sve kriv... Čovječe, sjećaš li se ti? Sjećaš li se kako sam te gledala, grlila, ljubila? Sjećaš li se mog smijeha? Ja da, i fali mi.. Prije svega, sjećaš li se sebe dok si bio sa mnom? Ja se sjećam i toga... Neke stvari, glumče s Oskarom, ipak ne možeš odglumiti.. Rekao si da ne postoji niti jedna,da sm samo tvoja zauvijekk,da misliim na nešto lijepo... Misli ti na sebe, sebe kraj mene... Uvijek sam govorila "Sa mnom je teško, ali može se..". Ti najbolje znaš kako je sa mnom zaljubljenom prelako.. Tad sam mislila da osjećamo isto.. Sad ne znam.. Ne znam tko je ta koje se sjetiš svaku noć prije spavanja... Ali znam šta pamtiš... Kad smo mi u pitanju, sve i da hoćeš, ružnog se sjetiti ne možeš... Kad ga nije bilo...
subota, 29.06.2013.
Shvati već jednom i pomiri se s tim. Naišao si na žensku verziju sebe. Nije baš lijepo, zar ne?
Nešto duboko je umrlo u njoj. Nikada vise neće moći vjerovati muškarcu.. Dodirni njeno srce, a ne njeno tijelo. Ukradi njenu pažnju, a ne njenu nevinost. I natjeraj je da se nasmije, a ne da plače. Tek tada ćeš biti čovjek, a ona žena koja će te voljeti do neba.. Digni glavu srećo, znaš li koliko vrijediš? Snagu nosiš u sebi, a to nikada ne blijedi. Ne brini se ništa , sve će doći na svoje, oni što te danas gaze , sutra te se boje...
Rekao si da ostanem ista, da se ne mijenjam. Nisi shvatio, zar ne? Samo s tobom sam bila takva, samo kada sam s tobom imam taj osmijeh i taj sjaj u očima, tu toplinu u grudima i snagu. Ogromnu snagu kojom sam mogla prevazići svaku prepreku, samo kad sam s tobom. To nikad nećeš znati jer, prije nego što si otišao, naučio si me jedno, a to je glumiti. Mogu ti reći da mi dobro ide,i pak sam učila od najboljeg. Svi su povjerovali u osmjeh, snagu,sreću.. ali odalo me jedno.. nema više onog sjaja u očima...
Dovoljno sam vremena potrošila misleći na njega, a još više pateći za njim. Mislila sam da je s vremenom lakše. Pa zašto onda boli čak i više?! Zašto ova bol ne nestaje? Vrijeme, prokleto bilo! Čak se i ti igraš sa mnom! Nije moje srce stijena pa da ga ništa ne može uništiti. Da, jako je. I jače nego što sam mislila. Ponosna sam na njega. Ali ne i na sebe. Ne zaboravljam ga. Ne ide. Ne pričam o njemu, ne slušam o njemu, pa opet ne ide... Trebao je nestati još onda kad sam ga počela zvati "niko". Ali za moje srce, on je još "moj neko". Ne želim to. Ne zaslužuje da ga se sjećam. Ne zaslužuje ništa!Kriva sam, znam. Još ga nisam pokušala zamijeniti, a moram. Zadnji me zagrlio, zadnji me poljubio, zadnji me nasmijao, zadnji me lagao... K'vragu, čovječe, nisi li mogao biti onaj pravi?! Ljuta sam. Na tebe, na sebe, na cijeli svijet. Na tebe jer si me lagao, na sebe jer sam ti povjerovala, na svijet... On je uvijek svima za sve kriv. Čovječe, sjećaš li se ti? Sjećaš li se kako sam te gledala, grlila, ljubila? Sjećaš li se mog smijeha? Ja da, i fali mi. Prije svega, sjećaš li se sebe dok si bio sa mnom? Ja se sjećam i toga. Neke stvari, glumče s Oskarom, ipak ne možeš odglumiti. Rekao si da ćeš, kad god se sjetiš mene, pomisliti na nešto lijepo... Misli ti na sebe, sebe kraj mene. Uvijek sam govorila: "Sa mnom je teško, ali može se.". Ti najbolje znaš kako je sa mnom zaljubljenom prelako. Tad sam mislila da osjećamo isto. Sad ne znam. Ne znam ko je ta koje se sjetiš svaku noć prije spavanja. Ali znam šta pamtiš. Kad smo mi u pitanju, sve i da hoćeš, ružnog se sjetiti ne možeš. Kad ga nije bilo... Osim možda rastanaka... Ali, naučio si ti na rastanke. Ipak, ti si otišao, ne ja.
četvrtak, 27.06.2013.
Dani prolaze,i to bez tebe..
Mozda ljubav jednostavno nestane.Izlize se od jeftinih rijeci,velikih šutanji i praznog prostora nedostajanja.I onda dodje vrijeme kad se srcu kaze dosta je.Novi ljudi,nova lica koja cekaju svoj red prolaznosti.
Kako znas da je gotovo ? Mozda kad u sebi ne cujes odjek misli osobe koja ti je nekad bila sve.Ma zaboravi.Noc mi nikad nije donijela nista pametno,osim proklete zelje za tobom.
eh
ii u svakom jooš te tražim, posle nas . ''
petak, 21.06.2013.
Meni ne treba mnogo da budem sretna: samo malo mira i dvije tri osobe ...
Ako sretneš čovjeka bez osmijeha, pokloni mu svoj. :) !
četvrtak, 20.06.2013.
" Mene je teško razumijeti, pratiti moj trag u stopu. Mene je teško obuzdati, kad nešto hoću, znam da to i mogu.
Mene je teško razočarati, jer su mnoga razočarenja već davno proživljena. Mene je teško voljeti, jer ja nisam obična žena.
Sve, samo ne obična
razocarala sam se u mnoge osobe... A najvise me boli sto tu ima i osoba kojima sam tako slijepo vjerovala i sada napokon shvacam neke stvari... Iako sam zakasnila bolje je shvatiti ikad neko nikad...Uvijek sam tako naivna i svima vjerujem i uvijek se razocaram... Prvo sto mi je "palo na pamet" kad sam saznala neke stvari bila je ona poslovica: "Mnogo je ljudi ali covjek je rijedak"...
srijeda, 19.06.2013.
zar previse trazim??
*..uopce ne zelim savrsenog decka..jednostavno..samo zelim normalnog decka i pravu vezu..znate ono..zezanje..setnje..prepiranje ko koga vise voli..samo zelim osobu s kojom mogu pricati i o ozbiljnim stvarima..da kad se setamo ulicom..gurkamo jedno drugo..ili se drzimo za ruke..da me bez ikakvog razloga zagrli ili poljubi..decka..koji kad sam tuzna..lupa gluposti..samo da bi me nasmijao..*
utorak, 18.06.2013.
.
"zaboravit ces koje je pjesme voljela,cega se plasila,od cega je strahovala.Ostat ce samo dijelovi tog vremena i bolna sjecanja,gorka praznina.A najvecu bol stvarat ce pitanje da li je bez tebe sretna."
nedjelja, 16.06.2013.
Jedna osoba, tisuću osjećaja...
Sudbina. Što ta vječna neprijateljica toliko ima protiv mene? Zašto uvijek ima potrebu od mene odmaknuti sve do čega mi je stalo? Izgleda da me uzela na pik.. ljubav... čija li je to ideja? Tko je tu mudru priču smislio; malo sreće i puno boli odlučio nazvati tako divnim imenom - Ljubav? Sigurno neka lutalica, čije je srce prošetalo tisućama misli. Bol.. zašto zvuči tako kratko, a traje tako dugo, tako neiscrpno? O Bože, zašto? Zašto mi Bože sve to šalješ..
Ma koliko god ti se ja činila jaka, Bože, ne znam ti ja to sve podnijeti, nisam ja na to naučila... moja je snaga ostala negdje tamo u onim danima kada sam bila sretna.. jakost ovih ruku ostala je u onim smedim očima, a nada je odavno potonula u onom hladnom srcu..ne znam Bože, što meni daješ ove teške trenutke, nisam Ti ja za to... Više ne vjerujem nikome, pa ni sebi, ni njemu, ni ovim jutrima što dolaze, jer u misli mi samo donose jednog čovjeka, jednog čovjeka - a tisuću osjećaja...
"Samo jedna noć je bila potrebna, samo jedna noć da mi uđeš pod kožu... a toliko puta sam se klela da se meni to neće dogoditi! Ali srcu se ne može naređivati, a moje je odabralo tebe... dobro se sjećam
početka, čak sam se i predomišljala, ali jedan tvoj dodir učinio je da sve moje dvojbe nestanu... i sada me taj tvoj dodir,pogled,riječi neprestano prate... pronalazim te u svakoj pjesmi, u svakom pokušavam pronaći tebe, ali ne mogu... znaš li koliko mi puta prođeš mislima? Ne možeš ni zamisliti!
Pitali su me: „Voliš li ga?“
Ne znam, još nikog nisam voljela... i kažu mi da nisi ti za mene, da ima boljih... ali oni ne znaju da si samo ti u meni probudio osjećaje za koje nisam znala ni da postoje... oni ne znaju da samo ti možeš učiniti da zadrhtim samo jednim dodirom, samo jednim pogledom... oni ne znaju da su tvoje riječi moja omiljena muzika... ne znaju da si mi posljednja misao prije nego zaspim i prva kad se probudim, da svako veče uporno vrtim film u svojoj glavi i zamišljam nam sretan kraj, onakav kakav nismo doživjeli,ne znaju da sam te cekala 3 mjeseca,šutila,nadala se jednoj poruci,glumila srecu,da me nije briga,ne nisu znali,to je bila tajna samo mog srca,a onda si tog prosinca jednostavno slucajno dosao s porukom,,par rijeci koje su mene totalno izbezumile,otvorile neki put sreći..da novu nadu,novu sansu za bolje sutra,no na kraju ... ja sam tebi samo još jedna usputna stanica, a ti... Ti si najbolja stvar koja mi se dogodila... i zato oprosti što još nisam odustala od tebe, bojim se da nešto tako dobro neće ponoviti dvaput... i da, ako je to ljubav, onda ga volim."
i te subote ,tog 15.6. kad sam setala sama niotkud krisom okrenula glavu i vidjela te,bolilo je naravno da je puno je uspomena,previse osjecaja a nigdje niti jednog odgovora na pitanja koja su ostala pod upitnikom,ali zivot ide dalje..nazalost..okrenula sam glavu i krenula dalje,,samo neka je on sretan..prezivjeti cu ja..o itekako ..budem..
"Jedna osoba, tisuće uspomena i želja, neizgovorene riječi VOLIM TE... Vrijeme je učinilo svoje, sada smo samo stranci s osjećajima i čežnjom, uspomene blijede, osjećaji jačaju, putevi nam se razilaze..."
četvrtak, 13.06.2013.
<3 !!!!!!!!!!!!!!!
".Nisam mogao da prihvatim činjenicu da volim, pa sam je terao od sebe.
Stalno joj se vraćao, a u stvari bežao od nje.U jednom trenutku pokazao bih joj da mi je stalo, a u sledećem dokazao da sam djubre.I najgore od svega, kad god bih se vratio, ona je bila tu."
srijeda, 12.06.2013.
Ako sretneš čovjeka bez osmijeha, pokloni mu svoj.
:))
ponedjeljak, 10.06.2013.
falis uzasno.
Volim ga, a možda ne bih trebala... Ne bih... Nipošto... Ali eto, ovo moje srce preskače uvijek kad ga neko spomene..
nedjelja, 09.06.2013.
:/
Nekad jednostavno osjecam da stojim...Dok se drugi ljudi oko mene krecu, u ocima im vidim neki cilj...Ja stojim... I pitam se po ko zna koji put,sta cekam?
subota, 08.06.2013.
navikla sam na tebe.
I sada, kada te nema, ja te vidim i tražim posvuda.
To je moje prokletstvo: nikad mi tebe dosta.
petak, 07.06.2013.
željo moja, željo moja..
noć koju život neće obrisati, ni srce zaboraviti..
“Ali boli kada te neko povrijedi. I jedina zelja je da uzvratis bolom. Da povrijedis. Nadajuci se da ces se tako osjecati bolje,ali nak raju ipak shavtis d od toga nema nista.”
“Šta želim? Hoćeš iskren odgovor? Ne znam! Ne znam šta želim... Ne znam da li ga volim ili ne, ne znam da li ga uopće trebam voljeti... Ne znam da li želim da se vratimo na staro... Ne znam da li mogu oprostiti to sto je uradio, jer zaboraviti ne mogu... Ali uvijek kad se sjetim kako nam je bilo dobro , zaboli me i suza počne da se kotrlja niz obraz. Da li to znači da ga volim ili je to samo sjećanje? Samo… želim da bol prestane... Da, boli... Boli kada god pomislim na njega... Bio je dobar prema meni... Čak i predobar... U njemu sam vidjela samo najbolje... Vidjela sam svog vlastitog anđela čuvara... Vidjela sam savršen karakter i osobu koja ne zna da mrzi... Znala sam da tu nešto ne valja... Bilo je predobro da bi bilo stvarno.. I sada sam shvatila…Samo se činio.” Osjećam se praznije bez tebe, priznajem... Kad bi barem rekao ono jedno oprosti.. Zar je to toliko teško? Samo ta jedna riječ sve bi promijenila, ma na sve bih zaboravila... Sve bih ti oprostila... Ali taj tvoj prokleti ponos će nam ovaj put presuditi... Valjda tako mora biti.. Sudbina je razdvojila naše puteve zauvijek..”Od onoga dana kada je rekao da možda jednog dana opet budemo skupa,al sad nejde, svako jutro se probudim s nadom da mu je prethodna večer dala bar jedan dobar razlog da se predomisli, ali ne…On je previše ponosan da popusti jednoj običnoj ženi poput mene... Previše je on ponosan da se javi ili da pokaže da mu je stalo... Ali eto, zato sam ja tu…da gubim ponos za oboje, da mu se javim, da mu svaki dan pokazujem koliko mi je stalo do njega... Pitate se što moji prijatelji kažu na to? Ah, što bi rekli, žrtve su... Po cijele dane me slušaju kako pričam o njemu i svaki put slušaju isto... A navečer? Navečer je najgore, ostanem sama, razmišljam, toliko pitanja u mojoj glavi, a nigdje načina da dobijem odgovor,suzee,bol... On, naravno, izbjegava pričati o…ne mogu reći ’ o nama’ jer to više ne postoji, toga već odavno nema, no mogu reći ‘o njemu i o meni’... Ali što je najgore od svega, čovjek se na njega ne može pošteno ni naljutiti... On je stvorenje koje ne možeš mrziti, njega samo možeš voljeti, ništa drugo.. Na kraju ti preostaje samo da čekaš i da se nadaš, ništa drugo..
nadaš nečemu što više ne budeee 
četvrtak, 06.06.2013.
nikad...
Kažu, nikad ne reci nikad... I ne kažem to,osim za jednu jedinu stvar za koju sam,malo je reći, sigurna... Da niti jednog muškarca,NIKAD, neću voljeti kao njega što volim...
ovo je moj zivot,moj dio tugeee <3333333
Zbog cega dode do toga da se osjecaš prazno. Kada se osjecaš kao da nikada nisi bio povrijeden. Kao da ne postoji prošlost. Kada ne postoji ništa što te povrijedilo. Kada nema nicega za cim patiš i žališ. Kada ne postoji jucer. Sve je tako lako izbrisano. Tih par minuta, ponekad par sati. Što bi da je sve lako izbrisati? Sve loše zaboraviti? Kakve bi osobe tada bile? Zar bi bili bolji? Veseliji? Zar bi nas to stvarno uspjelo promjeniti? Što bi mi sa svim tim sretnim trenutcima? Zar bi nas to zadovoljilo? Tražili bi još. Sigurna sam. Ne tražim odgovore na ova pitanja. Samo razmišljam kako bi tada bilo. Znam da je to nemoguce. Ali bih voljela. Jer nije lako nositi se sa svim lošim situacijama iz prošlosti. Nije lako niti malo. Pokazivati svakog dana lažni osmijeh. Pretvarati se da svih slušaš, a nikome ne možeš reci kako se osjecaš. Niti naslutiti da nisi dobro. Da ti treba iskreni zagrljaj. Da ti treba rijec utjehe unatoc tome što znaš da se neke stvari nikada nece promjeniti. Imati mnogo prijatelja, a u stvari biti sam. Dosadi. Ali znate li kako je to? Možda ste se osjecali kao ja, ali ste našli drugu polovicu i sada ste potpune osoba. Niste zaboravili kako ste se osjecali. Nikada ni necete. To se ne može zaboraviti. Zaboravio je samo onaj tko te najviše tješio da ce biti bolje. Ali ste ipak dobili što ste tražili. Imate nekoga tko vas voli. Koga volite. Što je sa nama koji još nisu našli svoju drugu polovicu da ih potpuni? Što ako ih nikada nece pronaci? Što ako ceš, necu reci zauvijek, zauvijek je precjenjeno.. Što ako ceš dugo morati trpiti nas mrzovoljne, depresivne, nesretne i obicne ljude? Obicne smrtnike. Mislite da ste spremni trpiti neciju nesrecu unatoc svojoj sreci? Spremni ste zbog njega ili nje odbaciti sve i svih. Tvoja polovica. Ako je tako, zašto to ne napraviš odmah da manje boli nego da odugovlaciš u nedogled smatrajuci se kako možeš povezati kraj s krajem. Jeli ikada razmišljaš o takvim ljudima. Primjecuješ li ih uopce? Znaš da sam to još uvijek ja iako ste napustili taj prokleti krug nesretnih? Primjecuješ li svoju najbolju prijateljicu, obicnu osobu, poznanika iz školskih hodnika, susjede, obitelj i inace ljude oko sebe? Ne želim cuti odgovor na ovo. Samo razmišljam dok pišem. Znaš da se tako osjecam lakše. To uvijek radim. Neki su znali i prije. Sada je drugacije. Posve drugacije. Ja ne mogu. Svi odlaze. Prestala sam se truditi jer sam shvatila da svi nalaze svoje polovice, da je to nešto što mora tako biti. Neki dobre, neki loše polovice. Neki ih nece pronaci. Neki ih 'pak nisu trebali tražiti samo je došlo, dok drugi možda nemaju srece sa traženjem nepoznatog. A toliko poznatog, zar ne? Kao da se znate cijeli život. To se zove sudbina? Zdravo sudbino, ja sam crna ovca koja se izgubila u stadu, drago mi je. Mrzim te. Mrzim sve koji su me uspjeli uništiti i dovesti do ludila. Došla sam do toga da više ne osjecam, da ne patim za jedinom osobom koja je probudila u meni svaku tockicu života, koja je ušla duboko u mene i pretvorila me ovo.Veliki poraz priznajem. Spremna sam zaboraviti njega, sve što je ucinio i osvecivati se svakoj potpuno nedužnoj osobi. Auc. Baš zlocesto. Pitam se, a i ti koji citaš ovo odakle dolaze ove rijeci? Ne može od nekoga tko ima dušu, srce ili drugu polovicu. Može možda biti netko kome je srce na rupice, na velike komade ili potpuno iscrpljeno. Mislim da može. Mislim da ce biti lakše ovako. Mislila sam takoder da ce biti lako kada imaš puno prijatelja, ali nije bilo lakše! Mislila sam ako budem dobra osoba da ce biti lakše, ali nije bilo! Mislila sam ako sve poslušam, ako djelim savjete kao bombone, ako zagrlim nekog tko je tužan, ili se smijem s nekim tko je sretan da ce biti lakše, ali ni tada nije bilo lakše. Pa sam krenula obrnuto. Pocela sam puštati ljude da rade kako hoce, svi su otišli, što donosi zakljucak da to nije bilo pametno. Plus zakljucak da što god, kako god napravim nece biti lakše. Nema lakšeg puta, ludo! Ta je recenica moja nova himna. Baš sam se raspisala. Ima li uopce smisla dalje pisati kada se nitkome neda citati, ludo. Nema. Ništa nema smisla, ali i dalje radimo. I ja cu. Puno je misli veceras u mojoj glavi, koje cu izbaciti iz sebe. Meni ne trebaju, ni tebi, ni njima. Nikome. Nikoga nije briga. Baš sam mudra. Filozofiram. Cesto to radim, skoro uvijek. Mislim da je filozofija ipak teška rijec, ali bogme i znanost za obicnog smrtnika poput mene, tako da cu reci da serem. To ce svi razumjeti.Ovo je samo jedan mali djelic zbog cega imam osjecaj praznine. Imam moc sve izbrisati na neko vrijeme. To me spasi. Divno je ne osjecati ništa. Prekrasno je biti opušten. Smijati se. Ne biti povrijeden. Divno je kada ne trebaš druge da te upotpune, jer si prazan. Nikome se nece dati toliko vremena trošiti, ludo. Baš je odlicno osjecati se ovako. Nemoj me tješiti ako procitaš ovo. Nemoj govoriti kako sam glupaca s ovakvim razmišljanjem. Nemoj me žaliti i pretvarati se kako ti je stalo. Bolja sam glumica od tebe, i njega, i bilo koga deset puta. Znaš zašto? To se dogodi kada se nakon dugo vremena trudiš biti što jesi, a kada te odbace. Onda budeš ono što si govorio da nikada ne želiš biti, što si najviše mrzio, ono što si prezirao!!! Zato nemoj glumiti . Ne možeš me povrijediti. Ne možeš mi pomoci. Niti me usreciti. Pogotovo me ne možeš prevariti, vec sam dobila Oskara.
ponedjeljak, 03.06.2013.
Šta ti je to ?!
- Ništa.... Samo sjećanja na veliku ljubav za koja nisam mislila da toliko bole...
nedjelja, 02.06.2013.
Happy b-day to me :$
a od rođendana pa do rođendana
čekam samo poziv tvoj.
Makar prazne riječi
bit će dovoljan mi znak, da još nije gotovo.
SRETAN MI RODJENDAN :3
najboljii rodendan <3333
Dobro dosli sampioni
da s vama nazdravim
jos rodjendana sto
uz vas da proslavim.......
Ma hajde zivjeli
oooo...
Pjesma krece tu je drustvo moje
na ovaj dan ja sam se rodila
noci lude vise se ne broje........
subota, 01.06.2013.
I onda dobijes sve ono sto si cijeli zivot mislio da najvise zelis i shvatis da to nije to. I mijenjao bi svoj za bilo ciji zivot. Samo vise ne zelis biti ti.
| < | lipanj, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Listopad 2016 (5)
Rujan 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (5)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (7)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (24)
Studeni 2013 (9)
Listopad 2013 (8)
Rujan 2013 (16)
Kolovoz 2013 (58)
Srpanj 2013 (35)
Lipanj 2013 (24)
Svibanj 2013 (21)
Travanj 2013 (89)
Ožujak 2013 (29)
Veljača 2013 (22)
Siječanj 2013 (27)