Ti si mi najljepša beskonačnost među svim životima. https://blog.dnevnik.hr/zivote-moj-jedini

nedjelja, 16.06.2013.

Jedna osoba, tisuću osjećaja...

Sudbina. Što ta vječna neprijateljica toliko ima protiv mene? Zašto uvijek ima potrebu od mene odmaknuti sve do čega mi je stalo? Izgleda da me uzela na pik.. ljubav... čija li je to ideja? Tko je tu mudru priču smislio; malo sreće i puno boli odlučio nazvati tako divnim imenom - Ljubav? Sigurno neka lutalica, čije je srce prošetalo tisućama misli. Bol.. zašto zvuči tako kratko, a traje tako dugo, tako neiscrpno? O Bože, zašto? Zašto mi Bože sve to šalješ..
Ma koliko god ti se ja činila jaka, Bože, ne znam ti ja to sve podnijeti, nisam ja na to naučila... moja je snaga ostala negdje tamo u onim danima kada sam bila sretna.. jakost ovih ruku ostala je u onim smedim očima, a nada je odavno potonula u onom hladnom srcu..ne znam Bože, što meni daješ ove teške trenutke, nisam Ti ja za to... Više ne vjerujem nikome, pa ni sebi, ni njemu, ni ovim jutrima što dolaze, jer u misli mi samo donose jednog čovjeka, jednog čovjeka - a tisuću osjećaja...

"Samo jedna noć je bila potrebna, samo jedna noć da mi uđeš pod kožu... a toliko puta sam se klela da se meni to neće dogoditi! Ali srcu se ne može naređivati, a moje je odabralo tebe... dobro se sjećam
početka, čak sam se i predomišljala, ali jedan tvoj dodir učinio je da sve moje dvojbe nestanu... i sada me taj tvoj dodir,pogled,riječi neprestano prate... pronalazim te u svakoj pjesmi, u svakom pokušavam pronaći tebe, ali ne mogu... znaš li koliko mi puta prođeš mislima? Ne možeš ni zamisliti!
Pitali su me: „Voliš li ga?“
Ne znam, još nikog nisam voljela... i kažu mi da nisi ti za mene, da ima boljih... ali oni ne znaju da si samo ti u meni probudio osjećaje za koje nisam znala ni da postoje... oni ne znaju da samo ti možeš učiniti da zadrhtim samo jednim dodirom, samo jednim pogledom... oni ne znaju da su tvoje riječi moja omiljena muzika... ne znaju da si mi posljednja misao prije nego zaspim i prva kad se probudim, da svako veče uporno vrtim film u svojoj glavi i zamišljam nam sretan kraj, onakav kakav nismo doživjeli,ne znaju da sam te cekala 3 mjeseca,šutila,nadala se jednoj poruci,glumila srecu,da me nije briga,ne nisu znali,to je bila tajna samo mog srca,a onda si tog prosinca jednostavno slucajno dosao s porukom,,par rijeci koje su mene totalno izbezumile,otvorile neki put sreći..da novu nadu,novu sansu za bolje sutra,no na kraju ... ja sam tebi samo još jedna usputna stanica, a ti... Ti si najbolja stvar koja mi se dogodila... i zato oprosti što još nisam odustala od tebe, bojim se da nešto tako dobro neće ponoviti dvaput... i da, ako je to ljubav, onda ga volim."
i te subote ,tog 15.6. kad sam setala sama niotkud krisom okrenula glavu i vidjela te,bolilo je naravno da je puno je uspomena,previse osjecaja a nigdje niti jednog odgovora na pitanja koja su ostala pod upitnikom,ali zivot ide dalje..nazalost..okrenula sam glavu i krenula dalje,,samo neka je on sretan..prezivjeti cu ja..o itekako ..budem..


"Jedna osoba, tisuće uspomena i želja, neizgovorene riječi VOLIM TE... Vrijeme je učinilo svoje, sada smo samo stranci s osjećajima i čežnjom, uspomene blijede, osjećaji jačaju, putevi nam se razilaze..."

16.06.2013. u 02:47 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.