Ti si mi najljepša beskonačnost među svim životima. https://blog.dnevnik.hr/zivote-moj-jedini

petak, 07.06.2013.

“Ali boli kada te neko povrijedi. I jedina zelja je da uzvratis bolom. Da povrijedis. Nadajuci se da ces se tako osjecati bolje,ali nak raju ipak shavtis d od toga nema nista.”

“Šta želim? Hoćeš iskren odgovor? Ne znam! Ne znam šta želim... Ne znam da li ga volim ili ne, ne znam da li ga uopće trebam voljeti... Ne znam da li želim da se vratimo na staro... Ne znam da li mogu oprostiti to sto je uradio, jer zaboraviti ne mogu... Ali uvijek kad se sjetim kako nam je bilo dobro , zaboli me i suza počne da se kotrlja niz obraz. Da li to znači da ga volim ili je to samo sjećanje? Samo… želim da bol prestane... Da, boli... Boli kada god pomislim na njega... Bio je dobar prema meni... Čak i predobar... U njemu sam vidjela samo najbolje... Vidjela sam svog vlastitog anđela čuvara... Vidjela sam savršen karakter i osobu koja ne zna da mrzi... Znala sam da tu nešto ne valja... Bilo je predobro da bi bilo stvarno.. I sada sam shvatila…Samo se činio.” Osjećam se praznije bez tebe, priznajem... Kad bi barem rekao ono jedno oprosti.. Zar je to toliko teško? Samo ta jedna riječ sve bi promijenila, ma na sve bih zaboravila... Sve bih ti oprostila... Ali taj tvoj prokleti ponos će nam ovaj put presuditi... Valjda tako mora biti.. Sudbina je razdvojila naše puteve zauvijek..”Od onoga dana kada je rekao da možda jednog dana opet budemo skupa,al sad nejde, svako jutro se probudim s nadom da mu je prethodna večer dala bar jedan dobar razlog da se predomisli, ali ne…On je previše ponosan da popusti jednoj običnoj ženi poput mene... Previše je on ponosan da se javi ili da pokaže da mu je stalo... Ali eto, zato sam ja tu…da gubim ponos za oboje, da mu se javim, da mu svaki dan pokazujem koliko mi je stalo do njega... Pitate se što moji prijatelji kažu na to? Ah, što bi rekli, žrtve su... Po cijele dane me slušaju kako pričam o njemu i svaki put slušaju isto... A navečer? Navečer je najgore, ostanem sama, razmišljam, toliko pitanja u mojoj glavi, a nigdje načina da dobijem odgovor,suzee,bol... On, naravno, izbjegava pričati o…ne mogu reći ’ o nama’ jer to više ne postoji, toga već odavno nema, no mogu reći ‘o njemu i o meni’... Ali što je najgore od svega, čovjek se na njega ne može pošteno ni naljutiti... On je stvorenje koje ne možeš mrziti, njega samo možeš voljeti, ništa drugo.. Na kraju ti preostaje samo da čekaš i da se nadaš, ništa drugo..
nadaš nečemu što više ne budeee tuzan

07.06.2013. u 22:04 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.