|
|
| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Mala razmišljanja još manjeg čovjeka 
molim vas da mi ostavljate komentare bilo dobri, loši, pozdravi, bilo kaj vam padne na pamet! volio bi to, ako, tako da me malo razveselite, uljepšate mi dan!!! hvala svima!!!
nešto o meni:
usamljena vaga koja je pronašla novi način zabave i upotpunjavanje radnog ljenčarenja, našla novi smisao ovoj zabavi, uljepšala sebi dan, obilat ljenčarenjem i gledanjem tv-a...
smisao života pronalazim između ostaloga u glazbi, i cijeloživotnim gledanjem tv-a...
maštam o punoj zdjeli kokica i daljinskom upravljaču u ruci...
kad bum veliki kupiti ću si plazma tv...
obožavam ležanje na travi...
smatram da prava ljubav sve pobjeđuje...
moj život je u rukama velikog tatice...
sreća je nešto čemu svi teže, a hrabri imaju... budimo svi hrabriji...
prijateljsto je najljepša pojava na zemlji... budi moj prijatelj...
ljubav je kao vjetar, ne vidiš je, ali je osjećaš...
ljubav je kao labirint, ili se izgubiš, ili pronađeš ono što si tražio... ja se bojim u njega ući...
ŽIVOT
Život je prilika, iskusi je.
Život je ljepota, divi joj se.
Život je san, učini ga stvarnim.
Život je izazov, suoči se s njim.
Život je zadatak, izvršavaj ga.
Život je igra, igraj je.
Život je dragocjen, njeguj ga.
Život je bogatstvo, čuvaj ga.
Život je ljubav, uživaj je.
Život je tajna, pronikni je.
Život je obećanje, ispuni ga.
Život je tuga, nadiđi je.
Život je himna, pjevaj je.
Život je borba, prihvati je.
Život je tragedija,uhvati se s njom u koštac.
Život je avantura, usudi se.
Život je sreća, zasluži je.
Život je život, brani ga.
:: Majka Terezija ::
hhhyhyhyhyhyhhh.... da, to sam ja......
Fall Out Boy Lyrics
Thnx 4 The Mmrs Lyrics
In The Crossfire Lyrics
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
cool linkovi:
Srebromalo
Luna
Norga
Vesnaaa
...Tuga dolazi kasnije...
Zabranjena istina
Bite Fight
Fall Out Boy Lyrics
Dance, Dance Lyrics
Free Website Counter
Moj ICQ broj:256045566
MSN: ivanb2210@hotmail.com
obožavam poslovice, veliku većinu, jer nam govore o nečemu što i sami podsvjesno znamo, ipak ne radimo, ali bismo voljeli, a ovo je moj izbor:
Pesimist je optimist s iskustvom...
"Što mi vrijedi ovaj vanjski oklop kad je bitka u meni."
"Postoje ljudi koji ostaju praznih šaka, čak i kada se uhvate za glavu."
"Nije lijepo ono što je lijepo, već je lijepo ono što nam se sviđa. "
"Bolje izgubiti trenutak u životu, nego život u trenutku! "
"Mala djeca piju mlijeko, a velika krv. "
Veseo čovjek je kao sunce; kud god ide, osvjetljava.
Turska poslovica
Ako ti u pamćenju ne prebiva ni najmanja ludost na koju te navela ljubav,nikada nisi volio.
William Shakespeare
Ako tvoja sreća zavisi od postupaka drugih osoba onda zaista ne možeš biti sretna osoba.
Richard Bach
Čudno je to kako je malo potrebno da budemo sretni, i još je čudnije kako nam baš to malo nedostaje.
Ivo Andrić
Tko ima sreću nije mu potreban razum, tko ima razum potrebna mu je sreća.
Njemačka poslovica
Ako ne možeš preko prijeći, a ti prijeđi ispod.
Singer
Plakala sam što nisam imala cipele, dok nisam vidjela čovjeka koji nije imao nogu.
Helen Keller
Čuvaj se malih pukotina; mala će pukotina potopiti i veliki brod.
Benjamin Franklin
Nikad nisam bio siromašan, ali sam bio bez novca. Biti bez novaca je prolazno stanje: biti siromašan je stanje duha.
Mike Todd
Kad su svi protiv Vas to znači ili da ste apsolutno u krivu ili apsolutno u pravu.
Albert Guinon
Vi vidite stvari i pitate «ZAŠTO?», a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam «ZAŠTO NE?»
George Bernard Shaw
Uvijek je jeftinije posao dobro obaviti prvi put.
Philip B. Crosby
Tko želi nešto naučiti, nači će način; tko ne želi, naći će izliku.
Pablo Picasso
Čovjek pun duha i u potpunoj se samoći izvanredno zabavlja svojim mislima.
Arthur Shopenhauer
Čuvaj se žurbe, jer ona uvijek dovodi do kajanja: onaj koji žuri govori prije nego što nešto sazna, odgovara prije negoli nešto shvati, odluči prije negoli nešto provjeri, kudi prije nego se u nešto uvjeri.
Arapska poslovica
Mudar čovjek s podjednakom mirnoćom prima pohvale i podnosi uvrede.
Konfucije
Ljepota nije čudo, ali čini čudesa.
Milan Begović
Vrijeme je skupocjeno. Ne čekaj na prikladnije vrijeme, jer nisi siguran da ćeš ga ponovo imati.
Katarina Sijenska
Kad je ljudima dosadno, dosadno im je ponajprije stoga što su dosadni sebi samima.
Hoffer Eric
Naše ja nije nepromjenjivo. Svaki dan treba ga stvarati, i braniti, izvjesne osobine odbacivati, druge stvarati.
M. Barres
U ljubavi i ratu sve je dopušteno.
Engleska
Nezrela ljubav kaže: Volim te jer te trebam. Zrela ljubav kaže: Trebam te jer te volim.
Erich Fromm
Postoje ljudi koji vam izvade srce i postoje ljudi koji ga vrate na mjesto.
Elizabeth David
A zavoljeti sebe istinski, znači ne voljeti samo sebe.
Jevgenij Jevtušenko
Zar voli onaj koji samo govori - "volim"?
Suahili
Samo onda istinski volimo kad više nemamo potrebe da to kažemo.
Engleska
Krhka je ta ljubav, koja se od prvog udarca lomi.
Ruska
Ljubavne rane može izliječiti samo onaj tko ih je zadao.
Njemačka
Ostavi onome koji voli ono što voli, jer ako mu kažeš da ostavi ono što voli, on će i dalje voljeti ono što voli, a tebe će mrziti.
Senegal
Nije dovoljno ljubav posaditi, treba je i zalijevati.
Njemačka
Ne proklinjite mrak... Upalite svijeću!
Pazi što želiš, moglo bi se ostvariti!
Voli da bi bio voljen.
naravno, ovo je dio, napišite mi svoju najdražu...
DESET ZAPOVJEDI OPUŠTENOG MIRA
1. Samo danas trudit ću se da proživim dan ne želeći riješiti problem svoga života odjednom.
2. Samo danas pazit ću najvećom pomnjom na svoje nastupe; otmjen u vladanju, nikoga neću kritizirati, neću druge ispravljati i popravljati ... samo sebe sama.
3. Samo danas bit ću sretan, jer sam siguran da sam stvoren za sreću ... ne samo na drugom svijetu nego i na ovom.
4. Samo danas prilagodit ću se okolnostima, ne zahtjevajući da se one prilagode mojim željama.
5. Samo danas posvetit ću pet minuta svoga vremena dobrom čitanju; kao što je hrana nužna za život tijela, tako je dobro štivo nužno za život duše.
6. Samo danas učinit ću dobro djelo, a da to nikome ne kažem.
7. Samo danas učinit ću nešto što inače ne činim rado; ako u mislima osjetim da sam povrijeđen, trudit ću se da to nitko ne primijeti.
8. Samo danas načinit ću točan raspored. Možda ga se neću točno držati, ali ću ga napraviti. Izbjegavat ću dva zla: napetu žurbu i neodlučnost.
9. Samo danas čvrsto ću vjerovati – čak i ako bi okolnosti pokazale suprotno – da se dobrostiva Božja providnost brine za mene kao da nikoga drugoga nema na svijetu.
10. Samo danas neću strahovati. Naročito se neću bojati radovati svemu što je lijepo i vjerovati u dobro. Dano mi je 12 sati da činom dobro; mogla bi me obeshrabriti misao da to moram činiti cijeli život.
Papa Ivan XXIII.
Prir. Marko V.
grizem, grizem, gladan sam, klikni da me spasiš gladi!
naj serije:
1. dodir s neba
2. uvod u anatomiju
3. tree hill
4. strasti
5. dosjei x
prijatelji
naj filmovi:
1. shrek 1,2,3
kuća voštanih figura
2. američka pita 1,2,3,4,5
3. madagaskar
pogrešno skretanje
4. ovo nije još jedan film za tinejžere
5. šetnja koju ću pamtiti
10 razloga zašto te mrzim
James Blunt Lyrics
ej ljudi... svi ,koji jeste i niste vidjeli moje prijašnje postove...
znate da pišem neke "gluposti" vezane za ljubav i romantiku, pa sam počeo pisati neku pričicu i shvatio da bi se mogla nova nadovezati na ovu, pa sada kažem da je ovo dio prvi...
ako i ikad bude dijela drugog... pa sam ovo odlučio ipak objaviti...
mislim, pročitajte, ili nemojte, kako god, nije baš neka savršena priča...
ali, prosudite sami...
Sjedila je na terasi u staroj stolici za ljuljanje, koja je još pripadala njezinoj baki. Osluškivala je kišu, koja je padala već drugi dan. Tihi vjetrić, i šum kiše, kapanje kapljica vode po lišću, travi ju je smirivalo. Polako joj se je počelo spavati. Obožavala je kišu, jer ju je podsjećala na njega. Na sve one divne trenutke koje je provela s njime. Sam miris kiše, koji se je proširio zrakom, u njoj je budio erupciju sjećanja. Nije imala što raditi u kući, pa je sjela na terasu i uzela knjigu u ruku. Ali draga prijateljica, kiša, nije joj dozvolila da prođe više od prvog poglavlja. No nije ju to smetalo, nije joj to bilo jako važno, to što ne čita. Zabavljala se je razmišljanjem o svojoj prošlosti, o svojoj ljubavi. I bila je sretna. Ništa drugo je nije toliko razveseljavalo kao kiša. Bio je to poseban doživljaj za nju. Sada, kada je izgubila svoju ljubav, zaljubila se je u kišu. Ali, ta ljubav nije bila tako jaka, bilo je više kao neko podsvjesno zaljubljivanje. Ona joj je omogućavala cijelodnevno maštanje, sanjarenje o njemu. A umjesto da se je svaki put rastužila kada je čula, ili pomislila na kišu, ona se je raznježila, ponovo proživljavala sretne trenutke s njime, sa svojoj ljubavi, bivala je nekako sretnom.
Živjela je sama u kući. Kući koju je dobila na vjenčani dar od svojih roditelja. Oni su bili imućna obitelj, obogativši se na nafti koju je njezin djed otkrio u svojem polju. No tada nije sve išlo tako dobro kao sada, onda se nafta nije mogla tako dobro prodavati jer nije bilo toliko auta i motora koju bi ju trošili. A za vrijeme njezina odrastanja, to se je naglo promijenilo, i njezinoj obitelji je krenulo nabolje. Postali su poznati, postali su bogati, postali su drugi ljudi. Bolji soj od ostalih, ali ona nije željela da se to tako dogodi. Ona je upravo bila upoznala mladića u kojeg se je zaljubila. Koji joj je poklonio ružu, i udvarao joj se. Ljubili su se skriveno, jer je on bio siromašan, i njezina majka nije ga prihvaćala. Ali ona je bila tatina miljenica, i on je dopustio da ga dovede pred svoju obitelj da se upoznaju. Majka se je morala složiti. Odlučili su se vjenčati. A ona je bila presretna. A tata još više, jer je smatrao da joj je budući muž izdržljiv, pristojan, snalažljiv muškarac, koji će biti pravi nasljednik, ali zapravo je samo morao slušati što mu je kćerka govorila o njemu, i pošto ju je obožavao i da je dovela kući nekog propalicu on bi se s time složio. Ili bar pokušao nekako složiti. Ali, majka se je neko vrijeme bunila, ali kako ga je bolje upoznavala, i vrijeme prolazilo, i ona ga je zavoljela i počela poštovati. Oženili su se jednog proljeća. A slijedećeg njega više nije bilo. Jedno jutro se je probudila sama u postelji. U plaču je pretražila cijelu kuću. Rekli su joj da je poginuo i da ga više neće vidjeti. Tuga je zavladala njezinim životom. Bol je rasla i rasla. I sada se je nalazila u svojoj kući sama, nakon previše godina samoće i usamljenosti, nakon previše proljeća koji su u noj samo izazivali tugu i bolno prisjećanje na davno izgubljenu ljubav.
Odjednom je začula glas u kuhinji. Ali u kući nije bilo nikoga, a stražnja vrata su bila zaključana. Glas joj je bio poznat, prepoznat, nije bilo logično, a kamoli moguće da je to bio njegov glas. Sada ju ni kiša više nije mogla smiriti. Prestrašila se je, i zabrinula. Dal je sve s njom u redu? Il' je malo prolupala? Ali nadala se da nije tako. Polako je ustala, i pošla u kuhinju. Pogledala je dobro oko sebe, neprestano trepčući, jednostavno nevjerujući u to što su njezine oči vidjele. Protrljala je oči, dvaput. Ipak, sve je ostalo isto. Mislila je, zapravo, nadala se da sanja.
Ušla je u kuhinju, a u njoj je stajao neki čovjek. Polako se je približavao stolu, i pomaknjivao stolicu, vjerovatno misleći sjesti na nju. Starac, zapravo muškarac je bio njezinih godina. Bio je posve miran, jedva je vidjela da diše. I on je nju ugledao. I vjerovatno zbog toga je bio ovako miran. Primila se je za gumb, na svojoj vesti koja je već polako poprimila ofucani oblik od iznošenosti. Bila je to vesta koju joj je on darovao. Stalno ju je nosila i sada polako više nije ličila na vestu, nego na neki komad vune koju su već napola pojeli moljci, a ono što je ostalo kao da je služilo za zamjenu kuhinjske krpe, već previše godina. Gumb se je već jedva držao na njoj, a ona ga je grčevito primila, i vukla, te se je on odvojio od stare veste. Ona to nije ni primjetila, već je nastavila i dalje u ruci držati gumb. On ju je i dalje gledao ravno u oči. Ali i ona je nepomično gledala njega. Počeo je vidljivije disati te se malo nakašljucao. Njegov pokret, pomak njegovih mišića lica, i tijela u njoj je izazvao prepad, te je ispustila gumb koji je pao na pod. Uz prepoznatljiv zvuk kotrljanja, i ponekog okretanja na podu, gumb se je zaustavio pored njezinih nogu. Taj zvuk kao da ju je probudio, ne samo nju nego i njega.“ Što je? Kako si? Jesi li dobro? Čudno izgledaš. Želiš li sjesti?“, pitao ju je.“ Ne sve je u redu, malo sam se iznenadila. A tko si ti?, upitala ga je. On se je nasmješio pogledavši je, te joj kaže: „ Pa ja sam tvoj muž, ludice, pa što je to s tobom???“. Osjećala se kao da ju je netko pogodio nasred čela, i da se je onesvjestila te pala na pod uz glasan tesak. U ušima joj je još odzvanjalo: „Ja sam tvoj muž!“. Nije mogla doći ponovo do zraka, kao da je zaboravila disati, sve su joj funkcije tijela prestale raditi, a mozak kao da se je perforsirao, prekuhao. Da nije stajala kraj vrata i da se nije primila za njih, naslonila, zasigurno bi pala na pod. Bila je vidljivo i nevidljivo u šoku. I on je to primjetio. Ona mu se je činila stvarno potresenom, i nije shvaćao u čemu je problem. A ona, jednostavno, nije mogla doći do razumnog zaključka zašto je to ovako. Nije znala da li sanja, da li joj se stvari priviđaju, ili je umrla pa mu se je pridružila u raju. Ali jedino što nije mislila bilo je to da ovo nije stvarno. To nije prihvatila, ni kao mogućnost, to je odmah odbacila, nije joj bilo kao logično. Ali jedino ono što nije mislila da se dogodilo, upravo se je to dogodilo. Približio joj se te ga je uhvatila za ruku, koja joj se je ne samo činila stvarno već je i bila stvarna. Zaplakala je. Više od sreće, ili više od iznenađenja, nije ni sama znala. Samo je znala da je to bila njezina želja već tolike godine da ni sama nije mislila da će joj se ostvariti. Toliko godina ga je željela ponovo zagrliti i poljubiti, toliko joj je nedostajao, neizreciva tuga koju je osjećala sada je postala, naglo, neizreciva sreća u njezinom srcu. Napokon se je osjećala spokojno i smireno, sigurno, više se nije zamarala, nego je postala puna života i životne radosti. Ostvario joj se je san. I ona ga nije više željela izgubiti. San il' java, bilo joj je svejedno.
dio prvi
čujemo se, komentirajte da li ovo valja! pozz
