RODITELJSKI SASTANAK U SRIJEDU 24.3.



Roditeljski sastanak za ljetni kamp je u srijedu 24.3. u 20:00 sati.

Dođite i informirajte se, bez ikakvih obaveza!





U Ljetni kamp smo išli i prošle godine, usprkos Covidu-19, bilo nas je 44 i bilo je prezakon. Nitko se nije zarazio u ljetnom kampu.

Do sada je u 7 godina Ljetnog kampa bilo 303 oduševljenih polaznika!

U Ljetnom kampu imamo treninge:
- svaki dan 2 treninga po 2 sata
- male grupe = veća mogućnost učenja
- najbolji europski treneri
- vrhunski program
- nakon ljetnog kampa biti ćete daleko volji i imati daleko veću šansu napredovanja u svojim timovima (jako puno djevojaka iz ljetnog kampa napreduje)

...ali u Ljetnom kampu u prvom redu uživamo:
- smještaj u vrhunskom objektu
- odlična klopa
- grupe organizirane kvalitativno i u svojim bojama (majce i puno toga vam poklanjamo)
- vlastita plaža unutar smještaja, svaki dan sati kupanja i zabave na plaži
- tulumi svaku večer
- niz zabavnih igara, prezabavnih natjecanja, društvenih igara

ROK ZA PRIJAVU 27.3.

Da bi povećali flajer pritisnite na sliku:





- srijeda 24.3. u 21:30 sati, Filipovićeva 1 (dotano prebacivanja za S1A), o/o Šef

- srijeda 31.3. u 20:00, Filipovićeva 1 (prebacivanje za S1A za one koji su bili u samoizolaciji), o/o Šef





HRVAČANIN KUPILA AUTO

Mažoretkinja naše 1. formacije Monika Hrvačanin kupila je auto, minijaturnog Smarta. Čak štoviše Smartić ima pokretni krov, pa postaje kabrio, i automatik je! Bravo Monika!

Ovime se broj vlasnika automobila u našem timu još jednom povećao, a aute imaju Bulki, Noklica, Čufta, Gorše i Monika. Čak 5 tutača.





KOLIKO IMAMO STOLICA

Ured Zagrebačkih mažoretkinja ima ukupno 14 stolica, 2 fotelje i 2 kauča za po 4 osobe. Što znači da u uredu istovremeno može sjediti 26 osoba.

U dvorištu ureda imamo još 8 stolica, 4 fotelja i 4 klupe za po 5 osoba, tj. za 32 osobe.

U bazi u Zagorju imamo 31 stolicu, 1 fotelju i sjedeće garniture za 8 osoba, tj. ukupno za 40 osoba.

U dvoranama imamo sveukupno 320 stolica.





ZDRAVSTVENA SKRB ZA ČLANSTVO

Sve mažoretkinje Seniorskog 1A i Juniorskog 1A od tima imaju posebnu zdravstvenu skrb. Tim osigurava najbolje fizioterapeute sa najkvalitetnijom opremom (GNK Dinamo, Dugorepec), masere, magnetne rezonance, CT-ove, druge pretrage, kirurge, ortopede…

Za ovo tim godišnje potroši nekoliko desetaka tisuća kuna.





ZAGREBAČKA HITNA POMOĆ

Hitna pomoć u Zagrebu osnovala se 1909. godine nakon što je služavka Katarina Hedrich pala sa prozora 2. kata, te se 10 sati čekalo na pomoć žene u agoniji, te da se ukloni leš. Hitna je tada imala 4 konja, vozila i 4 namještenika. 1914. Društvo za spasavanje je interveniralo 2163 puta. 1927. hitna se modernizirala i konjske zaprege odlaze u povijest, a grad nabavlja motorna vozila. 1963. Stanica za hitnu pomoć seli u novu zgradu u Đorđićevoj. 2009. otvara se nova suvremena zgrada na 8 etaža u Heinzelovoj 88, vrijedna 160 milijuna kuna. Zgrada ima 170 parkiališnih mjesta na nekoliko etaža, prijavno-dojavnu službu, ambulantu za reanimaciju, stacionar za urgentna stanja, apoteku, predavaonicu i učionice, laboratorij, upravu i tehničke službe.

Hitna ima:
- Pozivni centar (194) sa 4 ulazne linije i na njoj dežuraju po 2 liječnika
- 12 timova (liječnik, medicinski tehničar i vozač) od 8-21 sat
- 10 timova od 21 do 8 sati
- 86.787 intervencija godišnje(237 dnevno)
- 121.659 sanitetskih prijevoza (117.740 u Zagrebu i 3.919 izvan Zagreba)

Hitna pomoć Zagreba ima 79 vozila:
- 37 za hitnu pomoć
- 35 saniteta za prijevoz
- 7 kombi vozila za dijalizu
- grad je u postupku nabave 70 novih vozila (45 za hitnu i 25 za sanitet) od kojih će dio zamijeniti stara vozila, a dio povećati vozni park

Hitna ima ispostave u:
- Đorđičevoj (2 ekipe)
- Gajnicama (sve ostale ispostave po 1 ekipu)
- Jarunu
- Novom Zagrebu
- Dubravi
- Sesvetama





KOMEDIJA

Zagrebačko gradsko kazalište Komedija nalazi se u zgradi koja pripada Franjevačkom redu na Kaptolu. Franjevci su u ovom kazalištu prije II. svjetskog rata izvodili predstave, a kazalište je imalo naziv “Franciskansko kazalište”. Kazalište je dio Franjevačkog samostana.

1950. spajaju se Zagrebačko dramsko kazalište i satiričko Kerempuhovsko vedro kazalište na poticaj Fadila Hadžića, te se seli u franjevačko kazalište. Kazalište izvodi komedije, satire, operete, mjuzikle i rok-opere. Uz glumački postav kazalište ima svoj simfonijski orkestar i balet, tj. ukupno ima 172 zaposlena. Gledalište kazališta ima 442 sjedala






CVIKERI

Cvikeri, cvikse, očale, đoze, đozluci, nančoale = naočale
Pepeljare = naočale sa velikom dioptrijom, pa su stakla vrlo debela
Čorav = slijep ili slabovidan, može biti i način uvrede

„Baš su ti zakon cvikse“ = Naočale su ti vrlo lijepe
„Koje dioptrije su ti đoze“ = Koje dioptrije su ti naočale
„Kad on metne te svoje đozluke, zgleda koma“ = Jako loše izgleda sa naočalama
„Čorav si kaj šišmiš“ = Ti jako slabo vidiš
„Si ti čorav kad tak voziš“ = Voziš vrlo loše
„Ostavi se čorava posla“ = Nemoj raditi nepotrebnu stvar





PRVI MOBITELI
Jedna moja simpatična životna priča. Bio Vam ja tako u ljeto 1991. u Hong Kongu. Uđem u podzemnu željeznicu i začujem zvuk telefona. Kažem, pobogu, pa kako ovi imaju telefonsku govornicu u podzemnoj, kako su to spojili žicom? Kad čovjek vadi iz torbe ogromnu grdosiju, izvlači metar dugu antenu i krene razgovarat. U tih mjesec dana u Hong Kongu svaki dan sam nailazio na te ogromne mobitele kod raznih ljudi. Vratim se ja tako u Hrvatsku i kažem ljudima da tamo ekipa nosi telefone sa sobom u torbama, a oni će mi: „Kaj god, izmišljaš, to nije moguće“.

Samo godinu i pola kasnije (negdje 1993.) i kod nas su došli prvi mobiteli. Duncall. Da bi imali taj mobitel imali ste plastičnu kutiju veličine 40x30x10 cm u prtljažniku auta, pa je ta kutija bila spojena na struju i antenu koja je bila na krovu, a vi ste nosili još jednu manju kutiju tako nekih 30x15x5 cm na kojoj je bila slušalica. Vremenom se prvo izgubila kutija u autu, pa je i kutija koju ste nosili nestala, ali je mobitel bio ogroman, a morali ste i izvlačiti antenu dužine nekih 40 cm.

Ja sam prvi mobitel nabavio 1996, Motorola. Nakon što sam podnio zahtjev u Krapini (tamo sam imao vezu, jer bez nje se nije mogao dobiti mobitel), platio sam 1000 DEM (današnja vrijednost 718 EUR), i morao čekati mjesec dana da mi država odobri frekvenciju (da nisam državni neprijatelj). Mobitel je bio debel i velik, imao je antenu koja se vadila cca 15 cm i još jednu koju sam imao na autu radi boljeg prijema na putu. Signala u Zagrebu nije bilo na dobrom dijelu grada, čak ni na Trgu Austrijske Republike (centar). Mi u Vrapču nismo imali signal, pa sam i u uredu imao jednu antenu na krovu koja je lovila signali iz Gajnica. Na putu do Zadra, signala ste imali u Zagrebu, Karlovcu, Slunju i slijedeći puta u Zadru. 1997. na Državnom prvenstvu nije bilo signala u Pakoštanima, pa ste jedino mogli loviti jako slab signal u Clubu Med ako ste stali na plažu i okrenuli se prema 6 km udaljenom Biogradu. I niste se smjeli micati.

Kasnije su mobiteli postajali sve manji i manji, na kraju su bili tek nekih 8x 5 cm, i 1,5 cm debeli, glavni model je bila Nokia. Da bi došli današnji pametni telefoni pa su mobiteli ponovo počeli rasti i biti sve veći i veći.





MEĐUNARODNI TURNIR U HRVANJU - 2. dio
foto: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja































...nastavak u idućem postu...
(objavljeno: utorak, 23.03.2021. u 09:38) komentiraj (2)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.