21

utorak

veljača

2012

Kako raditi od kuće i ostati priseban :)

Jutro je. Vani je napadao metar snijega. Na radiu vijesti. Preporučuju ostanak kod kuće radi kaosa na cestama. Većina ipak izlazi iz kuća, stanova i to sat ranije od uobičajenog, jer prvo ih čeka čišćenje snijega ispred ulaza. Psuju dok se kližu po ledu i voze puževom brzinom i pokušavaju vidjeti di je cesta iz svojih zamagljenih automobila. Nemaju izbora, na posao se mora.

To isto jutro. Dok su ostali ukućani već odavno na putu za posao, ja se lijeno protežem iz toplog kreveta. Još u pidžami pripremim veliku šalicu vruće kave i upalim računalo. Otvorim sve aplikacije, zijevnem i srčem kavu dok pregledavam popis planiranih zadataka za danas. Da, i moj radni dan je počeo. A mjesto rada je moja dnevna soba.

Pročitala sam negdje da u Indiji svaki treći čovjek radi od kuće. Svaki osmi od kuće radi u Engleskoj. A baš me zanima kakva je statistika u Hrvatskoj. E, pa ja sam se ubrajala u tu statistiku nekoliko godina. Ne, nije se radilo o punjenju kuverti, ni o anketiranju, ni telemarketingu, ni teleprodaji, ni ne znam čemu. Radilo se o administrativnim poslovima, poslovima planiranja, poslovima upravljanja ljudskim resursima, poslovima vođenja tima, poslovima organizacije, i to sve iz moje dnevne sobe, za firmu iz Engleske. Funkcioniralo je potpuno jednako kao da sam jedan od zaposlenika u Engleskoj. Doduše, od mene se zahtijevao i dolazak u Englesku svaka tri mjeseca, radi jednog od događaja poduzeća.

Ima li potencijala za takvu vrstu posla od kuće? Pa naravno da da, iako je najveći problem u tome što ljudi nemaju povjerenja u to. Smatraju da takva vrsta posla nije jednako vrijedna, jer se "ne vidi", ne pokazuješ se ostalima, nije potrebno šminkanje ovakvo ili onakvo, nema ulizivanja, samo se rad i rezultati vide. Obično ljudi tu vrstu posla povezuju s nekim dosadnim oglasima u novinama za telemarketing i kuverte, no sve više se i ta svijest danas mijenja.

Poduzeća još uvijek ne vide koliko je takva vrsta posla isplativija za njih. Smanjuju se visoki troškovi, što obično pridonese i uspješnosti firme. A za one kojima ipak treba neka "adresa", danas čak i postoji najam takozvanih virtualnih ureda - dobivate adresu na koju možete primati svu poštu, koja vam se proslijeđuje gdje god da jeste. Postoji i najam ili bolje rečeno outsourcing virtualnih asistenata, što je opet jedan dobar način da nastavite uspješno sa svojim poslovanjem.

Ima li takva vrsta posla i nedostatke? Naravno da da, a sve ovisi o tome u kakvoj se životnoj poziciji trenutno nalazite i kakva ste osoba. Može vam dojaditi izoliranost od ostalih ljudi, a mogu vam početi nedostajati i društveni aspekti poslovanja, gdje se licem u lice suočavate s ostalim kolegama, partnerima i klijentima. Možda ćete se i pomalo zapustiti, neće vam više biti važno sjedate li za računalo samo u gaćama ili obućeni ko maškare.

No, znam da takva vrsta posla može biti pravo rješenje za nekoliko grupa ljudi:
- nezaposlene ljude sa idejama i željom za uspjehom - to je pravi način za pokretanje posla, i to upravo zbog niskih početnih troškova.
- mame s malom djecom - jer im to omogućuje da budu brže i bliže djeci, a mogu odabrati i rad na pola radnog vremena ili se čak odlučiti za potpuno fleksibilno radno vrijeme koje će uskladiti s ritmom svoje djece - u toj sam kategoriji bila i ja :)
- za sva poduzeća koja pokušavaju smanjiti troškove, a ne treba im velik prostor za obavljanje svoje djelatnosti (pretežno uslužne) - potrebna im je samo jedna soba koju mogu preurediti u mali ured.

I na kraju svega, ne zaboravite jednu vrlo važnu stvar: postoji i trik kod ovakve vrste posla. Često se osjećate kao da ste uvijek na poslu, jer svoje radno mjesto u biti nikada ne napuštate. Zato je vrlo važno da si odredite vrijeme koje ćete namijeniti poslu i vrijeme koje ćete posvetiti svojim voljenima.

16

četvrtak

veljača

2012

Hrabrost žena (dio 2.) - Everything you want to achieve in life, you have to create for yourself

U London sam stigla navečer. Vani je padao mrak. Naravno, padala je kiša, a ja bauljam po aerodromu i pratim ostale da bi lakše našla put van iz aerodroma. Nekome smješno, no ne i meni koja sam prvi put samostalno putovala avionom, prvi put u životu stigla u Englesku, a da me nitko ne čeka.

Plan je bio otići na vlak pa do centra. Ali me uhvatila takva panika da nisam pronašla nijedan znak ili uputu kako stići do vlaka (tek sam nekoliko mjeseci kasnije shvatila da sam morala ići drugim putem) pa sam zgrabila prvog taksistu koji je prolazio, utuvila mu svoju pretešku prtljagu i krenula putem Londona. To je bila glupost broj jedan. Potrošiti dragocjene pare na taksi. Ah. Dala sam mu adresu hostela u centru Londona i nadala se da će imati mjesta, jer me u protivnom čekala duga noć na nekoj postaji.

Nakon više od sata vremena vožnje, stižemo na odredište. Odahnula sam kada sam dobila svoju sobu koju sam dijelila s još troje ljudi. Odteglila sam svoju prtljagu i spremila se na spavanje. Srce mi je divljački lupalo i znam da sam samo razmišljala - ti nisi normalna, kud se upuštaš sama. Al kad nemaš druge, nemaš bogatog strica, pokrovitelja ili familiju na svim krajevima svijeta, moraš se snaći sam. Nema ti druge. Pogotovo ako je ambicija i želja da postigneš nešto sama jača od svega.

Ujutro sam uzela svoj Lonely Planet vodič u ruke i prvo pronašla obližnji internet cafe da se svima javim da sam sretno stigla i da nisam spavala na cesti. Plan broj dva bio je javiti se mentoru i javiti i njemu da sam stigla te da sljedeći dan stižem na posao, kako smo i dogovorili. A zatim sam sjela s novinama, jer plan je bio preživjeti tri mjeseca u Londonu, što znači da uz vrlo ograničeni budžet moram sebe prehraniti i naći čim jeftiniji smještaj. Neće biti ludih izlazaka i neće biti šopingiranja do besvjesti, to mi je otpočetka bilo vrlo jasno. Ja sam došla iskoristiti životnu priliku i nisam je mislila profučkati.

Pronašla sam najjeftiniji mogući market i najjeftinije moguće oblike prehranjivanja - hostel, eat-all-you-can Mr. Wu tipa restorana, itd. Nije bilo mjesta nekim restoranima, ali nije me to ni smetalo, jer ako njihovu hranu usporedim s našom, štrukli moje bake tisuću puta su bolji od bilo čega što sam tamo jela.

Preko telefonske govornice (jer nisam namjeravala trošiti pare na mobitel kad još nemam njihovu karticu) nazivala sam okolo i pokušavala pronaći neku sobu za vrlo male novce - skoro nemoguća misija. Meni je čak i hostel bio preskup. Vidjela sam sve - od sumnjivih dijelova grada, gdje su ulice bile prazne i samo je smeće letjelo po podu, a ljudi tajanstveno utihnuli kad me vidli da prolazim, do malih stančića na Oxford Streetu, gdje me veseli stariji gospodin uvjeravao da mogu s njim biti u stanu od 30 kvadrata, ali ne smijem zaključavati sobu. Hm. Dok si daleko od svih svojih, daleko od svega, nemaš nikog da te brani, da pazi na tebe. Samo si ti, tvoja hrabrost i moraš dalje.

I treći zadatak bio je skužiti kako ta podzemna uopće funkcionira. Stala sam i gledala ispred jedne od postaja i nakon nekog vremena odlučila - idem ja pješice, Covent Garden nije daleko, samo 15-tak minuta.

Sljedeći dan, obukla sam odjelo, uzela svoju torbu i krenula na prvi dan prakse. Covent Garden, here I come :)

Što poduzetnici rade :)

15

srijeda

veljača

2012

Hrabrost žena (dio 1.) - putovanje u London

Prije dosta godina bila sam studentica s nešto malo jadne ušteđevine od studentskog rada. Kao dio posljednje godine na faksu, obaveza je bila odraditi praksu, iliti "internship". Mogla sam poći uobičajenim putem ostalih studenata i pronaći neko jadno mjesto, gdje će mi dopustiti da eventualno kopiram papire i kuham kavu, no ja sam sebi utuvila u glavu da hoću tu praksu odraditi u inozemstvu. Bilo gdje, ali u inozemstvu.

Jesam li imala dobra poznanstva ili rodbine vani? Ne. Jesam li imala bogatu obitelj koja bi mi lako sve platila i omogućila da to lako postignem? Ne. Jesam li dobila pomoć predavatelja na faksu? Ne.

Išla sam običnom logikom jedne ambiciozne i pomalo tvrdoglave djevojke koja je vjerovala da je to moguće. Ostale kolegice koje su bile oduševljene mojom idejom odmah su potvrdile da će i one probati postići to isto, a mogle bi i zajedno otići na praksu van. Prijavila sam se na projekt na faksu koji pomaže u financiranju studenata koji žele raditi i napraviti praksu u inozemstvu i već nakon mjesec ili dva obavijestili su me da su sredstva već podijeljena. Da. Nisam bila iznenađena. Story of my life - takve stvari obično su uvijek nekako pripadale drugima. S mjesecima je polako opadalo i oduševljenje kolegica koje su također namjeravale isto.

Pripremila sam životopis kako sam najbolje znala i umijela, gledajući, proučavajući sve moguće članke i savjete i primjere na Internetu. Zatim sam počela slati. Na sve strane. Nije bilo kriterija. Samo da nude praksu studentima. Poslala sam više od 100 životopisa. Možda i više. I nevjerojatno, ali dobila sam 3 ponude:

Španjolska. Ovo bi bio moj prvi izbor, ali ja ne znam španjolski (osim onog iz sapunica), a oni zahtjevaju da prije prakse od 3 mjeseca još 6 tjedana provedem u kampu kako bih naučila španjolski. Taj prvi dio se plaća, pa zato to odmah otpada, jer ja novaca za to nisam imala.

Armenija. Hm. Prvo sam pogledala na karti gdje se nalazi ta zemljica. Možda bi to bila dobra avantura i jedna zanimljiva životna priča, ali sam razmišljala i o posljedicama te prakse na svoju kasniju karijeru i životni put. Nekako se nisam mogla zamisliti da bih se poslovnim mogulima mogla pohvaliti da sam radila u Armeniji. Treći izbor ipak je prevagnuo.

Engleska. Čim sam vidjela da se radi o Londonu, to je bilo to. Obavila sam telefonski intervju i dobila praksu. Bila sam oduševljena. Kupila sam onda još skupu kartu, sredila papire, pripremila se informacijama o Engleskoj i Londonu, kartama i čekala dan polaska.

Na dan kad sam krenula na avion, sve je bilo super, još sam uvijek bila s ljudima koje poznajem, u državi koju poznajem. Oprostila sam se sa svima, odvukla svoj teški kovčeg i otišla na avion. Moram li napomenuti da je ovo bio tek moj drugi let avionom u životu, da je ovo bilo prvo samostalno putovanje avionom i da me nitko nije čekao na aerodromu u Londonu, niti sam imala rezerviranu kartu za prijevod od aerodroma do Londona, niti da sam imala rezerviran smještaj u Londonu s vrlo ograničenim budžetom za život? Sve mi je to buknulo u glavu kad sam sjela na svoje sjedalo u avionu. To je hrabrost, pomislila sam. Toliko sam to htjela, da nisam ni pomišljala na sve moguće probleme koji bi me mogli snaći.

I krenula sam u svoju životnu avanturu.

Financiranje biznisa

Ako imate ideju za pokretanje vlastitog biznisa, a nemate potrebna sredstva, razmislite o sljedećim metodama:

- Crane (Croatian Business Angel Network) - Crane
Oni su poslovni anđeli na čijim stranicama možete prijaviti projekt (svoj poslovni plan - detaljan i jasan opis ideje za pokretanje biznisa). Tako ulazite u njihovu bazu podataka i izlažete svoju ideju svim potencijalnim investitorima u Hrvatskoj i/ili svijetu. Ako nekome vaša ideja zapne za oko, javit će vam se i dogovoriti s vama sastanak na kojem ćete im tu ideju i prezentirati.

- EU fondovi
Proces dobivanja novaca iz EU fondova je složeniji, no dobivena sredstva su često nepovratna.

- Državni poticaji i subvencije
Postoje različiti poticaji za one koji otvaraju svoj biznis, za žene poduzetnice, za osobe s invaliditetom, itd.

- Poslovni speed dating
Na velikim događajima poput sajma predstavljate se i upoznajete s potencijalnim poslovnim partnerima. Za svako predstavljanje i brzo upoznavanje imate oko 10-20 sekundi, do zvučnog signala, kada se pomaknete do sljedećeg sugovornika. U tom periodu osim kratke prezentacije, obično se razmjene i vizitke.

- Nenamjenski kredit u banci
Vjerojatno najneprivlačniji u posljednje vrijeme radi visokih kamata.

Kako svoj hobi pretvoriti u mali obrt?

Ako imate neki svoj hobi, nešto u čemu uživate i što vas opušta, jeste li razmišljali biste li to pretvorili u svoj izvor prihoda?

Većina žena obično najprije razmišlja o mogućim problemima i paralizirano je strahovima - što ako izgubim sav uloženi novac, što ako mi ne uspije, sada je kriza, itd. I tako obično sve ostane na tome. Šteta. Što možete izgubiti ako se prvih mjeseci do godinu dana držite jednostavnog pravila - ulažem/trošim čim manje, tek toliko da se pokrenem. Ima toliko besplatnih alata i ideja kojima se možete poslužiti pa bi bila velika šteta da barem ne pokušate. Kako? Evo par ideja i natuknica u nastavku.

1. Obrt je svakako jeftiniji od d.o.o., pa je za početak bolje početi s obrtom. Troškovi osnivanja su oko 1000 kuna i nema temeljnog kapitala, dok su troškovi d.o.o.-a oko 6000 kuna, a temeljni kapital iznosi 20000 kuna. Osim toga, porez nakon otvaranja plaćate na naplaćeni iznos računa kod obrta, a na sve izdane računa u slučaju d.o.o.-a. Druga dobra strana je ta, da ako ste već zaposleni, nije nužno dati otkaz kako bi otvorili svoj obrt. Možete ostati zaposleni i pokrenuti obrt te pričekati da se stvori dovoljno posla kako biste mogli dati otkaz na poslu.

2. Prije nego što uopće otvorite obrt, provjerite ima li interesa za ono čime se bavite? Ako izrađujete nakit, pokažite ga svojim prijateljicama ili na nekoj društvenoj mreži poput facebooka; ako namjeravati fotografirati na svadbama i rođendanima, pokažite svoje snimke prijateljima i obiteljima, pošaljite svoje fotografije na natječaje, itd. Ako ste dobri u šivanju, pokažite svoje radove kako biste čuli mišljenja drugih. Ako postoji interes kod vaših prijatelja i obitelji, velika je vjerojatnost da će interes postojati i kod ljudi koje ne poznajete.

3. Provjerite kakva je konkurencija i odredite po ćemu ćete se razlikovati od njih. Možda će to biti specijalizacija u nećemu, npr. fotografiranje samo djece, no važno je da ne postoji već 20-tak ljudi koji se bave točno tim na isti način i to u vašoj regiji ili gradu.

4. Kako doći do kupaca? Koristite sve alate koji su vam ujedno i besplatni - društvene mreže (twitter, facebook, linkedin) kako biste prezentirali svoj rad i talent, pokažite cijeloj svojoj široj i užoj obitelji, kolegama na poslu i zamolite ih da preporuče dalje. Ne zaboravite svako toliko vremena ponuditi nešto besplatno i to na način da organizirate nagradnu igru ili neko natjecanje (npr. jedne naušnice kao nagrada za najoriginalniji opis vašeg rada, ili jedno fotografiranje gratis), jer ljudi danas to ljudi najviše cijene. Napravite besplatnu web stranicu pomoću jednog od besplatnih alata. Organizirajte ženska druženja uz kavicu na kojima im možete ponuditi svoje radove i usluge. Sudjelujte na raznim forumima, gdje se raspravlja o temama koje su usko povezane s vašim radom (npr. kako odabrati fotografa za vjenčanje, gdje nabaviti... itd). Stavite oglase na besplatne online stranice za oglašavanje poput njuškala. Započnite blog s temom koja je povezana s vašim radom (npr. nakit, fotografija, računala, rođendanske torte, itd.). Neka vam za početak nebo bude granica, no pazite da iskoristite sve besplatne alate prije nego što krenete na one plaćene - najlakše je platiti za oglašavanje na radiju ili tv-u ili u novinama i misliti da ste s time napravili sve. Većinom to nije tako i više ćete dobiti kupaca koristeći one sve besplatne alate navedene gore.

5. Uredno izdajte račune za svoje radove i usluge, no isto tako skupljajte sve račune za potrošeni materijal kako biste sve priložili knjigovodstvu. Važno je redovito pratiti koliko ste računa izdali/naplatili i koliko ste potrošili na materijal, knjigovodstvene usluge, papir za račune, itd., kako biste znali jeste li na mjesečnoj bazi u plusu ili minusu. Tu ne morate biti neki veliki matematičar kako biste to izračunali. Jednostavno od svih prodanih usluga i radova oduzmete sve troškove nastale za materijal, knjigovodstvo i ostalo. Ako imate plus, na dobrom ste putu. Ako imate minus, pomno pogledajte u čemu je problem - jeste li previše potrošili na materijal, jeste li postavili premalu cijenu, koristite li preskupi materijal, je li vam cijena knjigovodstva previsoka?

6. Ako vam nakon godine dana krene i vidite da je sad vrijeme da na poslu date otkaz i da to postane vaš glavni izvor prihoda, budite oprezni - provjerite koliko vam ostaje nakon svih podmirenih dugova, ima li sezonskih padova (npr. posao vam tijekom zimskih mjeseci ide dosta loše, dok ljeti ide super), a posavjetujte se o tom koraku i sa svojim knjigovodstvom.

Sretno! :)

Evo i jedne inspirativne priče :)

14

utorak

veljača

2012

Život žena

Ovih dana čitam knjige sa životnim pričama žena. Život Somalke koja je preživjela obrezivanje svojih genitalija, život žene koja je preživjela smrt cijele svoje obitelji i djece tijekom opsade Lenjingrada u drugom svjetskom ratu, život Afrikanke koja je završila kao robinja, život Indijke kojoj majka u 21. stoljeću pokušava dogovoriti brak, život žene koja se zbog kulture mora izboriti za obrazovanje.
Je li položaj žena u Hrvatskoj nešto drugačiji? Za što se mi borimo? Za očuvanje tradicijske uloge žena u obitelji - kuharica, spremačica, odgojiteljica djece? Za to da se dokažemo kao jednako inteligentne kao i muškarci? Za jednaka prava napredovanja na poslu? Za jednakost spolova?
Koliko smo zapravo jednake? Koliko smo zapravo odvažne da se pokažemo kao pametne, uspješne, sposobne i ambiciozne?
Što su žene u Hrvatskoj prošle? Nezaposlenih je za trećinu više nego u EU, žene su u poduzetništvu zastupljene sa samo 30%, samo 27% ih je na rukovodećim mjestima.
Pročitala sam da je niska stopa pokretanja vlastitog posla uz nekompetentnost i neaktivnost nezaposlenih žena dovela do najveće stope nezaposlenosti žena u Hrvatskoj čime nezaposlenim ženama prijeti siromaštvo i socijalna isključenost. A zbog čega postoji niska stopa pokretanja vlastitog posla kad postoji toliko ustanova i udruga koje se bave baš tim pitanjem i pomažu informacijama i sufinanciranjem? Pa ne znam za druge žene, ali znam ponešto iz vlastitog iskustva od prije šest godina. Doduše, nije još bilo toliko EU poticaja ni toliko udruga koje pomažu ženama poduzetnicama, ali znam da je svako moje pitanje dobilo jedan krasan birokratski odgovor, ko kopija iz nekog priručnika. A to je još uvijek najveći problem danas - birokracija i nemogućnost dolaska do pravih konkretnih informacija u pravo vrijeme.
Lako je nekome započeti biznis, ako ima neki početni kapital i ako ima novaca da taj biznis održi. No što je s onim ženama koje imaju prave ideje ili već neki mali mikrobiznis, ali nemaju novaca da se održe i da se razviju?
Zamišljam ovaj blog kao mrežu žena koje si pomažu konkretnim informacijama o tome kako pokrenuti mali biznis, kako besplatno ili jeftino unaprijediti svoje poslovanje i kako se snaći kao žena poduzetnica.

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.