Jutro je. Vani je napadao metar snijega. Na radiu vijesti. Preporučuju ostanak kod kuće radi kaosa na cestama. Većina ipak izlazi iz kuća, stanova i to sat ranije od uobičajenog, jer prvo ih čeka čišćenje snijega ispred ulaza. Psuju dok se kližu po ledu i voze puževom brzinom i pokušavaju vidjeti di je cesta iz svojih zamagljenih automobila. Nemaju izbora, na posao se mora.
To isto jutro. Dok su ostali ukućani već odavno na putu za posao, ja se lijeno protežem iz toplog kreveta. Još u pidžami pripremim veliku šalicu vruće kave i upalim računalo. Otvorim sve aplikacije, zijevnem i srčem kavu dok pregledavam popis planiranih zadataka za danas. Da, i moj radni dan je počeo. A mjesto rada je moja dnevna soba.
Pročitala sam negdje da u Indiji svaki treći čovjek radi od kuće. Svaki osmi od kuće radi u Engleskoj. A baš me zanima kakva je statistika u Hrvatskoj. E, pa ja sam se ubrajala u tu statistiku nekoliko godina. Ne, nije se radilo o punjenju kuverti, ni o anketiranju, ni telemarketingu, ni teleprodaji, ni ne znam čemu. Radilo se o administrativnim poslovima, poslovima planiranja, poslovima upravljanja ljudskim resursima, poslovima vođenja tima, poslovima organizacije, i to sve iz moje dnevne sobe, za firmu iz Engleske. Funkcioniralo je potpuno jednako kao da sam jedan od zaposlenika u Engleskoj. Doduše, od mene se zahtijevao i dolazak u Englesku svaka tri mjeseca, radi jednog od događaja poduzeća.
Ima li potencijala za takvu vrstu posla od kuće? Pa naravno da da, iako je najveći problem u tome što ljudi nemaju povjerenja u to. Smatraju da takva vrsta posla nije jednako vrijedna, jer se "ne vidi", ne pokazuješ se ostalima, nije potrebno šminkanje ovakvo ili onakvo, nema ulizivanja, samo se rad i rezultati vide. Obično ljudi tu vrstu posla povezuju s nekim dosadnim oglasima u novinama za telemarketing i kuverte, no sve više se i ta svijest danas mijenja.
Poduzeća još uvijek ne vide koliko je takva vrsta posla isplativija za njih. Smanjuju se visoki troškovi, što obično pridonese i uspješnosti firme. A za one kojima ipak treba neka "adresa", danas čak i postoji najam takozvanih virtualnih ureda - dobivate adresu na koju možete primati svu poštu, koja vam se proslijeđuje gdje god da jeste. Postoji i najam ili bolje rečeno outsourcing virtualnih asistenata, što je opet jedan dobar način da nastavite uspješno sa svojim poslovanjem.
Ima li takva vrsta posla i nedostatke? Naravno da da, a sve ovisi o tome u kakvoj se životnoj poziciji trenutno nalazite i kakva ste osoba. Može vam dojaditi izoliranost od ostalih ljudi, a mogu vam početi nedostajati i društveni aspekti poslovanja, gdje se licem u lice suočavate s ostalim kolegama, partnerima i klijentima. Možda ćete se i pomalo zapustiti, neće vam više biti važno sjedate li za računalo samo u gaćama ili obućeni ko maškare.
No, znam da takva vrsta posla može biti pravo rješenje za nekoliko grupa ljudi:
- nezaposlene ljude sa idejama i željom za uspjehom - to je pravi način za pokretanje posla, i to upravo zbog niskih početnih troškova.
- mame s malom djecom - jer im to omogućuje da budu brže i bliže djeci, a mogu odabrati i rad na pola radnog vremena ili se čak odlučiti za potpuno fleksibilno radno vrijeme koje će uskladiti s ritmom svoje djece - u toj sam kategoriji bila i ja :)
- za sva poduzeća koja pokušavaju smanjiti troškove, a ne treba im velik prostor za obavljanje svoje djelatnosti (pretežno uslužne) - potrebna im je samo jedna soba koju mogu preurediti u mali ured.
I na kraju svega, ne zaboravite jednu vrlo važnu stvar: postoji i trik kod ovakve vrste posla. Često se osjećate kao da ste uvijek na poslu, jer svoje radno mjesto u biti nikada ne napuštate. Zato je vrlo važno da si odredite vrijeme koje ćete namijeniti poslu i vrijeme koje ćete posvetiti svojim voljenima.
Post je objavljen 21.02.2012. u 12:29 sati.