uši¤

Znas ono kad je ugodno sjedit i slusat neku jeku u daljini neciju, bilo ciju, nekog kako se dere da treba još jedan voćni jogurt ili još jednu čašu viskija s ledom, ono kad je ugodno stajat u javnom veceu ledenih zidova, vlaznom i smrdljivom i poljevat si ruke toplom vodom previše dugo, nasmiješiti se sebi u zrcalu onako strahovito jednostavno kao sto se nikom nikad ne smijesis, bez kapljice šminke na licu, mutan mutan bez precizno vidljivih kontura lica.

Ja lelujam vec neko vrijeme, odonda kad smo se ostavili na granicama sebičnosti, lelujam po svojim mjestima za meditaciju bez obzira na boje i okuse, trcim po solarnim poljima prostranim prostranim, ja ne postojim vec neko vrijeme, ne mislim.
Gubim se ja u novim pokušajima zaljubljivanja, novim upoznavanjima, kavama, novim rukama, šalama, pritiscima grkljana, potezanjima ušnih resica, nisam ja tu, taj netko s novim muškarcima, krivog osmijeha, ogledalnih očiju, zacrnjenih kapaka.
Lelujam ja otkad smo se ostavili u zvukovima glasnih bušilica, afro bendova, mirisu zagorjelog mlijeka.
Smrdim ja na promjene i smog, smrdim srećom kao nikad prije, našminkanom srećom, uređenom ,pažljivom i promišljenom, odraslom srećom.
Ushićena sam previše za nas, iza nas, pod nama.
Lelujam ja sa slikama na zidovima, u galerijama, jatima ptica na tuđim rukama, grafikama promašenih tvrđava i sklupčanog neba pod tvojom bradom

Jos uvijek zelim svoje opipljive misli stavljati na vidljiva mjesta, nek ih kradu i žvaču, pljuvaju i gaze, još želim svoju bezobzirnost pretvoriti u tvoju i okriviti te potpuno za pitku kušnju i strast u mojim sljepoočnicama, još želim svoju opscenost pretvoriti u vrlinu i pokloniti ju nekome koga necu više nikad vidjeti

Zamjenjiva sam ja, to znaš, ja koja lelujam u tvom savršenom voljenju.

Htjedoh ti kazati kako zavezana kosa dobro utječe na moje raspoloženje, duh i bore koje su se počele ocrtavati na čelu i oko usana valjda od prevelikih grimasa i osjećaja
Al zastadoh u pol trčanja prema Parnasu i shvatih da jezik više nije moj
Otrovali su ga acetonom i votkom onoliko koliko su mogli
Sada bulje u naše putovnje prema sjeveru i zaboravljaju zbilja koliko puno će se morati truditi da ugledaju sunčane pjege na našim nosevima i stagnaciju nestabilnosti
°°
Inspiracija i ravnoteža su mi nula u zadnje vrijeme al jebeno dobro osjećam proljeće u vratnim žilama i želucu kako ritmično pulsira
U inat meni i svima vama
Mislim da bismo trebali tu i tamo polizati vjetar

Puhala sam u jastuk cijelu noć i shvatila da ne volim prekidat retke i premiještati riječi tamo gdje ne pašu
Ne volim poeziju. Ubila me. Dotukla i šutnula pod zemlju
Znojila sam se cijelu noć razmišljajući zašto sam pokrivena debelim pokrivačem iako je proljeće, odnosno trebalo bi biti, a ja sam izgubila mozak u njagorem trenutku
Zašto sam na krivom mjestu zašto ne razmišljam ispravno i kako sam molim te nakon 3 godine shvatila da me ne voliš.
I koga briga što me ne voliš?
Tebe nije sigurno, mene također.
Pretašti smo danas da bismo shvatili tko tu koga voli i kakve riječi trebamo reći da ne bismo bili somljeni
Kao zrak koji se u mojim plućim podijelio na male jastučiće, i osjećam svaku prazninu između svakog jastuka i prokleto ih je puno
Puno praznine
Puno jastučića
Čega je više?
daj poslušaj blue sunday
Najviše je tu nepromišljenosti i jebenog bijelog vina
Razmatranja su nam kriva i svađe,
pljuvanje jer nam je jezik preotečen od onesvještenosti
Prespavali smo zrelost jel shvaćaš? Nikad nećemo stići na mjesto zločina jer smo bili prejebeno lijeni da se ustanemo iz halavih korita koje smo se skljokali nakon borbe
Sad gledaj i uči
Il zatvori oči i ponovno zaspi
Radi što hoćeš
Moja splav je ionako duplo bolje zaljepljena od tvoje i kad ti se počne lomit pod guzicom nemoj slučajno probat preć na moju jer ćeš se utopit
Sasvim slučajno
A i ja i ti znamo da nisi sposoban preživjet sam

:šugavi medvjed:

Mogla bih cijela dva dana sjedit i buljit u mjehuriće na površini kave
prevrtati ih tankom bijelom plastičnom žličicom toliko pažljivo
da se slušajno ne prošire suze il ne daj bože puknu
mogla bih i slušat druge ljude
kako pričaju o sebi, svojim ljubavima, kvazi ljubavima, predavanjima, knjigama, slikama i svemu što uz to ide
mogla bih vam mjerit disanje i otkucaje srca
i tihe vaše treptaje

:jesam li vam ikad rekla koliko mrzim ljude?:

Nemam što suvislo reći, ne znam pričati, osim pred tobom pijana
Ja neću izdati Emu, njen arsen i propalu životnu priču
Kako bi se kitila riječima koje mi i tako ne pristaju
Dodaj rakiju
Prestani buljit u mene tako napadno
Koga briga za kišu i za propale ljubavi?
osim mog susjeda u crvenom ogrtaču sa sivim pudlom


:i koliko mrzim pričati?:

Ja bih trebala biti oduševljena
kada se pojaviš na vratima u sred noći
pa zato što si mokar i izgubljen ja bih trebala kazati
kako sam zapravo daleka i hladna samo zato jer
sam to nasljedila
i uspavati te tim riječima,
ostaviti na kauču i poljubit u čelo?


:i koliko mrzim kad to zbilja i napravim?:

Mogla bih danima sjedati ispred bijelog zida
i slušati sebe kako vrištim
pa se smijem salad fingersima i planiram maratone
razbijanja tanjura
i rasterećenih priča o Rimu ili Sarajevu
onda kad sam se mirno i bez riječi mogla vrtiti
u krug sama
pod zazidanim nebom
i nije me bilo briga za kišu i arsen
**