uši¤
Znas ono kad je ugodno sjedit i slusat neku jeku u daljini neciju, bilo ciju, nekog kako se dere da treba još jedan voćni jogurt ili još jednu čašu viskija s ledom, ono kad je ugodno stajat u javnom veceu ledenih zidova, vlaznom i smrdljivom i poljevat si ruke toplom vodom previše dugo, nasmiješiti se sebi u zrcalu onako strahovito jednostavno kao sto se nikom nikad ne smijesis, bez kapljice šminke na licu, mutan mutan bez precizno vidljivih kontura lica.
Ja lelujam vec neko vrijeme, odonda kad smo se ostavili na granicama sebičnosti, lelujam po svojim mjestima za meditaciju bez obzira na boje i okuse, trcim po solarnim poljima prostranim prostranim, ja ne postojim vec neko vrijeme, ne mislim.
Gubim se ja u novim pokušajima zaljubljivanja, novim upoznavanjima, kavama, novim rukama, šalama, pritiscima grkljana, potezanjima ušnih resica, nisam ja tu, taj netko s novim muškarcima, krivog osmijeha, ogledalnih očiju, zacrnjenih kapaka.
Lelujam ja otkad smo se ostavili u zvukovima glasnih bušilica, afro bendova, mirisu zagorjelog mlijeka.
Smrdim ja na promjene i smog, smrdim srećom kao nikad prije, našminkanom srećom, uređenom ,pažljivom i promišljenom, odraslom srećom.
Ushićena sam previše za nas, iza nas, pod nama.
Lelujam ja sa slikama na zidovima, u galerijama, jatima ptica na tuđim rukama, grafikama promašenih tvrđava i sklupčanog neba pod tvojom bradom
Jos uvijek zelim svoje opipljive misli stavljati na vidljiva mjesta, nek ih kradu i žvaču, pljuvaju i gaze, još želim svoju bezobzirnost pretvoriti u tvoju i okriviti te potpuno za pitku kušnju i strast u mojim sljepoočnicama, još želim svoju opscenost pretvoriti u vrlinu i pokloniti ju nekome koga necu više nikad vidjeti
Zamjenjiva sam ja, to znaš, ja koja lelujam u tvom savršenom voljenju.
Post je objavljen 26.04.2009. u 13:53 sati.