:šugavi medvjed:
Mogla bih cijela dva dana sjedit i buljit u mjehuriće na površini kave
prevrtati ih tankom bijelom plastičnom žličicom toliko pažljivo
da se slušajno ne prošire suze il ne daj bože puknu
mogla bih i slušat druge ljude
kako pričaju o sebi, svojim ljubavima, kvazi ljubavima, predavanjima, knjigama, slikama i svemu što uz to ide
mogla bih vam mjerit disanje i otkucaje srca
i tihe vaše treptaje
:jesam li vam ikad rekla koliko mrzim ljude?:
Nemam što suvislo reći, ne znam pričati, osim pred tobom pijana
Ja neću izdati Emu, njen arsen i propalu životnu priču
Kako bi se kitila riječima koje mi i tako ne pristaju
Dodaj rakiju
Prestani buljit u mene tako napadno
Koga briga za kišu i za propale ljubavi?
osim mog susjeda u crvenom ogrtaču sa sivim pudlom
:i koliko mrzim pričati?:
Ja bih trebala biti oduševljena
kada se pojaviš na vratima u sred noći
pa zato što si mokar i izgubljen ja bih trebala kazati
kako sam zapravo daleka i hladna samo zato jer
sam to nasljedila
i uspavati te tim riječima,
ostaviti na kauču i poljubit u čelo?
:i koliko mrzim kad to zbilja i napravim?:
Mogla bih danima sjedati ispred bijelog zida
i slušati sebe kako vrištim
pa se smijem salad fingersima i planiram maratone
razbijanja tanjura
i rasterećenih priča o Rimu ili Sarajevu
onda kad sam se mirno i bez riječi mogla vrtiti
u krug sama
pod zazidanim nebom
i nije me bilo briga za kišu i arsen
**
Post je objavljen 01.04.2009. u 16:55 sati.