Zasto si uopće pomislio da sam dovoljno jaka da ti pregrizem te konope kojima si vezan za strop svoje savjesti, svijesti štogod
Pretvaraš se u mrtvu životinju jel ti to netko već rekao?
Najgore je kad zapneš tamo gdje te netko kome nedostaje još jedna dimenzija ne može ničem naučit a ni ti njega jer nedostaje i tebi
Kazem ti slusaj onu zenu koja prica o dvije strane mozga, dok se tuširaš, nemoj gledat blesave predstave u sredini svih sredina, reci mu da- kad kupite stan il živi na klupi, nemoj sjedati na podu, ne diši preglasno probudit ćeš me, pusti me da se noćas pokrijem mojim noćnim strahom od zvijeri koja živi pod krevetom , vozi me cijele dane u svom velikom autu, volim te znaš ma volimte jako samo me moras uvijek pustit da se kotrljam niz svaku svaku nizbrdicu do koje dodjemo, obećaješ, ne? Zašto ne? Nije ukusno? Koga briga za ukus. Voliš majonezu? Da? Da . ja ne, meni nije ukusna, nemoj je jest, zabranjujem ti da je jedeš do daljnjega, sve dok ne dođemo do prve nizbrdice i dok se ja ne otkotrljam, onda mozes, kupit ću ti teglu odmah i to one što ima okus po sapunu.
Netko je to jednom napisao u knjigu žalbe u nekom fast foodu; majoneza vam ima okus po sapunu, pa ti meni kažeš da ja nisam ukusna. Ukusnija sam od tebe tisućama puta aha.
Hajd mi piši po ledjima, najbolje da pišeš nešto što nema smisla to mi najbolje ide, nemoj čitat crnu kroniku, kad kupiš novine uzet ću škare i iskidat sve članke pa ih posložit kako ja hocu, to sam željela oduvijek, ja ne znam logički razmišljat, volim brzo pričat, volim se ne slušat dok pričam, volim slušat o kozmičkom usmjerenju mojih riječi, misli i interakcija, previše mentalnih koncepcija u glavi.
A ti sereš o grinpisu i spašavanju stabala, spasi jebeno mene prvo pa se bavi stablima, spasi mene i moju ludu glavu od navale osjećeja svaki put kad te ne vidim dulje od 2 mjeseca.
htjela bih te samo bacit u smeće, zgužvat i bacit u vc, zdrobit u drobilici za kavu pa progutat nakon 5 min kuhanja u vreloj vreloj vodi.
I onda više ne postojiš, i onda nikad nisi ni postojao
Sve sto mi je potrebno je dubok udah, za izdah cu se brinut poslije kad budem sigurna da sam sve čestice svijeta udahnula u svoja smeđa pluća
Zasto te toliko mrzim kad sam s tobom a smrtno se zaljubim svaki put iznova kad nestaneš?
**
Dan prije jučer prošao je usporeno i otegnuto, i slušala sam kako svoje interakcije moram usmjeriti pravilno
Odaberi srednji put
Ma koga briga? One koji me slušaju il one koji gledaju u gluposti koje pišem nakon svakog dana
Pa znas da imaš pravo i uopće nisam toliko dosjetljiva kao što sam mislila da jesam
Uspješno sam zavarala svijet tebe i sebe
Samo što smo ti i ja to na vrijeme shvatili i napustili me
Pametno u svakom slučaju
Pa smo me ostavili na onom polutoplom zidiću gdje sam uvijek čučala i pisala nerazumljive smsove, kao gornju polovicu babuške
Rekao si mi da ponekad svratiš tamo popiješ pivo, malo gledaš u moj izraz lica
pa se vratiš svojim zapišanim zidovima i tv-u bez antene
bez nekih prevelikih osjećaja, tako smo se i dogovorili zar ne?
Sinoć su mi posjekli ruku na zeleno staklo, a kost vratili na svoje mjesto, smijali su se mom moru a ja sam širila oči kako bih pojela cijeli svijet,
Da, dušo, onaj koji prije simultano nismo voljeli, bas taj.
Sad valjda shvaćaš da sam davno ispala iz sedla, a ti si odjurio, napravio krug i vratio se, a ja sam još tu, i još nisam spremna za podizanje°

Sad sam te zvala da kažem ono sto uvijek zelis cut u krivom trenutku
A sad mi je bas bio pravi kad sam vidjela koliko ljudi mrzi bez razloga
Ti pitas čiji pas u krivom putu a ja pitam za ime na pank festu
Ti pitas za sidro ja odgovaram o ranojutarnjim satima
i vazna sam jako dok s odstojanjem gledam kako prevrcu ogledala na velikoj pozornici
izbaceni iz sedla a ja vrtim program u ruci, kovrcam kosu, pusim sa cigaršpicom

ja listam nesto puno bolje
a to je književna kutija umova i rijeci ispletenih u dugoj pletenici skupa s ružičastom trakom i pojedenim bajaderama izlizanim čepovima
feštama manijakalnih umjetnika
pa kad mi posvete cijelu stranu samo se nasmijem jer sto drugo da napravim
losa sam o jesam
i zla i mrzim strasno crna i bolesna za njihovim krznima

oko tebe se vrti čitava paleta mojih nastojanja i ljepota
mojih razrokih macaka i kornjaca bez oklopa
oko tebe se ljubavi vrte pastele kojima šaramo po zidovima nasu tugu i sebičnost
razdvojenu udaljenost
bolesno nase zlostavljanje jedno drugoga
najsretnija budem kad na sebi drzim tvoje otiske i danima nakon
nažalost ipak nema
dovoljno širok jezik da obliže cijeli moj predložak života
pa ga kopipejsta u svoju glavu
zaljepi super ljepilom
ljubavi, pusti ih da pricaju kako smo jadni i stari
zli i ljubomorni
kad tocno znamo da znaju da ne mogu disat toliko duboko kao mi
kao mi sa strane
kao mi daleko daleko ispred svijeta s one strane stola
i bijesni su
jer
mi smo dva luđaka na olupini auta s naočalama bez stakala
buljimo u ovo zagrebačko sunce
mi smo dvije budale dovoljno jake da pomislimo kako ipak i nismo toliko savršeni
kao sto davno prije zamišljasmo
i naši putevi oko svijeta sada su vrijeme koje je potrebno
da mi zrnce šipka ubaciš u usta
dok moj pas ganja golubove i laje laje
našu osamljenost
**

Kad ostanem sama s tišinom i sve što cujem je svoje vlastito guranje jednog po jednog zrna kukuruza u usta ne znam kako bih se izrazila.
Pratile su me mučne priče i zazidano nebo, morbidno crveni oblaci, trome ptice polomljenih krila pa sam se nekao uspijela iskopati iz boleštine i preći u lunaland gdje nema gravitacije, kiša ne pada nikad, sve ostaje u nekom nevidljivom sloju atmosfere, možeš reći što hoćeš kome hoćeš i pustit da riječi odlete, možeš čuti sve što netko treba reći i smijati se na sve, plakati kad boleština ponovno potraži put do tvojih rebara i povlačeći tvoje obraze ponovno od tebe pokuša napraviti rupu u žutoj zemlji mrava
Trebala bih napisati dramu, i toliko imam malih scena u glavi, toliko da mi postaje preteško ih povezati na papiru a kamoli u glavi. Kako da se zove; Stolovi na drugim krajevim svijeta.. ?Mozda bih se trebala prisiliti staviti rečenice jednu ispod druge pa pročitat i vezat glasom nespojive trenutke koji su u realnosti vremenom nimalo odvojeni.
Trebala bih čitati drame, gledati predstave, gledati filmove, tražiti visine, Indiju, Jezične vježbe..
Pa teatar apsurda najposjećeniji u mojoj glavi i najvoljeniji
Iako je nimalo kvalitetan
Pljunut ću te ako dođeš tražiti svoj ego pod mojom suknjom jer mi ih je dosta više,
pijanaca koji tvrde da to nisu gledajući te u oči izbuljeni do bola
hoćeš mi posložit zvijezde na bicikl? Ha?
Jednu želim na zadnjem kotaču s lijeve strane, one strane koja gleda na ono dvorište puno prljave djece puštene da jedu bijedu iz blata, svoju braću, svoje pse.
A mi ih puštamo da čuče u mraku i pipkaju okolo kao slijepci
Mhmm
Ma baš si super. Voziš prebrzo. Psuješ presporo. Dišeš prekasno za mene



..edit°°

ljudi bez obraza mi razvlace smijeh na usnama