Zasto si uopće pomislio da sam dovoljno jaka da ti pregrizem te konope kojima si vezan za strop svoje savjesti, svijesti štogod
Pretvaraš se u mrtvu životinju jel ti to netko već rekao?
Najgore je kad zapneš tamo gdje te netko kome nedostaje još jedna dimenzija ne može ničem naučit a ni ti njega jer nedostaje i tebi
Kazem ti slusaj onu zenu koja prica o dvije strane mozga, dok se tuširaš, nemoj gledat blesave predstave u sredini svih sredina, reci mu da- kad kupite stan il živi na klupi, nemoj sjedati na podu, ne diši preglasno probudit ćeš me, pusti me da se noćas pokrijem mojim noćnim strahom od zvijeri koja živi pod krevetom , vozi me cijele dane u svom velikom autu, volim te znaš ma volimte jako samo me moras uvijek pustit da se kotrljam niz svaku svaku nizbrdicu do koje dodjemo, obećaješ, ne? Zašto ne? Nije ukusno? Koga briga za ukus. Voliš majonezu? Da? Da . ja ne, meni nije ukusna, nemoj je jest, zabranjujem ti da je jedeš do daljnjega, sve dok ne dođemo do prve nizbrdice i dok se ja ne otkotrljam, onda mozes, kupit ću ti teglu odmah i to one što ima okus po sapunu.
Netko je to jednom napisao u knjigu žalbe u nekom fast foodu; majoneza vam ima okus po sapunu, pa ti meni kažeš da ja nisam ukusna. Ukusnija sam od tebe tisućama puta aha.
Hajd mi piši po ledjima, najbolje da pišeš nešto što nema smisla to mi najbolje ide, nemoj čitat crnu kroniku, kad kupiš novine uzet ću škare i iskidat sve članke pa ih posložit kako ja hocu, to sam željela oduvijek, ja ne znam logički razmišljat, volim brzo pričat, volim se ne slušat dok pričam, volim slušat o kozmičkom usmjerenju mojih riječi, misli i interakcija, previše mentalnih koncepcija u glavi.
A ti sereš o grinpisu i spašavanju stabala, spasi jebeno mene prvo pa se bavi stablima, spasi mene i moju ludu glavu od navale osjećeja svaki put kad te ne vidim dulje od 2 mjeseca.
htjela bih te samo bacit u smeće, zgužvat i bacit u vc, zdrobit u drobilici za kavu pa progutat nakon 5 min kuhanja u vreloj vreloj vodi.
I onda više ne postojiš, i onda nikad nisi ni postojao
Sve sto mi je potrebno je dubok udah, za izdah cu se brinut poslije kad budem sigurna da sam sve čestice svijeta udahnula u svoja smeđa pluća
Zasto te toliko mrzim kad sam s tobom a smrtno se zaljubim svaki put iznova kad nestaneš?
**
Dan prije jučer prošao je usporeno i otegnuto, i slušala sam kako svoje interakcije moram usmjeriti pravilno
Odaberi srednji put
Ma koga briga? One koji me slušaju il one koji gledaju u gluposti koje pišem nakon svakog dana
Pa znas da imaš pravo i uopće nisam toliko dosjetljiva kao što sam mislila da jesam
Uspješno sam zavarala svijet tebe i sebe
Samo što smo ti i ja to na vrijeme shvatili i napustili me
Pametno u svakom slučaju
Pa smo me ostavili na onom polutoplom zidiću gdje sam uvijek čučala i pisala nerazumljive smsove, kao gornju polovicu babuške
Rekao si mi da ponekad svratiš tamo popiješ pivo, malo gledaš u moj izraz lica
pa se vratiš svojim zapišanim zidovima i tv-u bez antene
bez nekih prevelikih osjećaja, tako smo se i dogovorili zar ne?
Sinoć su mi posjekli ruku na zeleno staklo, a kost vratili na svoje mjesto, smijali su se mom moru a ja sam širila oči kako bih pojela cijeli svijet,
Da, dušo, onaj koji prije simultano nismo voljeli, bas taj.
Sad valjda shvaćaš da sam davno ispala iz sedla, a ti si odjurio, napravio krug i vratio se, a ja sam još tu, i još nisam spremna za podizanje°
Post je objavljen 23.03.2009. u 15:10 sati.