Zelena livada

DĘBOWY KRÓL

ŚWIĘTY PERUNICU
Z DRZEWA WYRZEZANY,
PRZECZ TAK CUDNIE PATRZYSZ
NA ŚWIAT MALOWANY?
PRZECZ SWYM WĄSEM ŚWIETLISZ
DNI PACHNĄCE LATEM?
CZYŻBYŚ JESZCZE WŁADAŁ
NIEŚWIADOMYM ŚWIATEM?

TOĆ MI POWIEDZIELI,
ŻEŚ JENO WSPOMNIENIEM,
ŻE DAWNO ODSZEDŁEŚ
W ZAPOMNIENIA CIENIE,
A TY MI WYRASTASZ
POMIĘDZY DĘBAMI,
JAKBYŚ WIECZNIE MIESZKAŁ
TU, POMIĘDZY NAMI...

TYSIĄC LAT MINĘŁO,
A ŻYWE TWE IMIĘ,
OCZY SKRY CISKAJĄ
W BŁYSKAWIC ZADYMIE.
ZNÓW POWRACA WIARA
GROMOWYCH KSIĘŻYCÓW.
PIERWSZY MIECZ PODNOSZĘ,
BOSKI PERUNICU!

autor: Wojciech Swietobor Mytnik



HRASTOVI KRALJ

SVETI PERUNIČU
IZ DRVA IZREZANI
ŠTO TAK ČUDESNO GLEDAŠ
U SVIJET NASLIKANI?
ZAR SVOJIM BRKOM OBASIJAVAŠ
DANE MIRISNOG LJETA?
ZAR SI JOŠ VLADAR
TOG NESVJESNOG SVIJETA?

TO SU MENI REKLI
DA SI SAMO SPOMEN
DA SI DAVNO OTIŠAO
U ZABORAVA SIJENE
A TI MI IZRASTAŠ
TU IZMEĐU DUBOVA
KAO DA SI ŽIVIO
S NAMA CIJELO VRIJEME...

TISUĆU GODINA JE PROŠLO
A ŽIVO TVOJE IME
OČI ISKRE BACAJU
U MUNJEVITOM DIMU
OPET SE VRAĆA VJERA
GROMOVIH MJESECA
PRVI MAČ PODIŽEM
BOŽANSKI PERUNIČU !

Prijevod : Trzezbor Piekutowski

Vrlo često kad nešto čujem, pokrene mi se tok misli. Pretežno kako su došle tako i odu, ostaju nezapisane. Ostaje od njih samo osjećaj neuobličen u riječi. Ponekad sam uporan pa zapišem. Ovo sam zapisao:

Predpostavke(čuo sam):
1. Ljudi koji su osjećajni su glupi.
2. Germani su razumni ali hladni, Slaveni su osjećajni ali glupi.
Slaveni mješaju se sada s Germanima stvarajući tzv. 5-6 podrasu pete rase (:-0) i to je dobro.

Tok misli:

"Šesta" rasa, "sedmi element"? Spoj Slavena i Germana?
Mislim da to nije dobro. Čemu to i što uzrokuje? – to globalizacija.
To što su Slaveni različiti od Germana je upravo ta kulturološka raznolikost koja poput bilološke život održava. Zašto su nam livade tako lijepe? Upravo zbog cvijeća i zelene trave. Tu crveni, tamo žuti, ljubičasti, pa ovaki, pa onaki, a sve se dobro vidi na tlu zelene murave. Veseleći oko raduje i dušu. Kao pjesma u kojoj se melodija i strofe razabiru. Što bi bilo da su cvijeće boja i da ih prstom sve ispromješamo?
Nakon izvjesnog vremena nestaju boje, nestaju strofe, melodija i pjesma. Samo je jedan ton – sve postaje smeđe.
To je boja zemlje i predivna boja, pitoma i topla. U njoj skrivaju se svi vrtovi i pjesme, iz nje se rađaju i u nju vraćaju.
Ali ...mi ne živimo ispod zemlje. Živimo na površini i tu je naše mjesto. Za nas su livade i cvijeće i sočna murava rosom posipana, i sve druge boje svarogove duge. A mi smo za livade, za sve ono drugo, živimo za pjesmu. One nas trebaju i ne smijemo sebe oduzimat drugom.

Zato ne treba mješati sve te boje jer vrt nestaje.

Ja sam Slaven. Ako neki kažu da su Slaveni srčani, osjećajni ali glupi, ja sam taj i ostat ću! U svom životu nastojat ću težiti ravnoteži srca i razboritosti, osjećaja ali i glas razuma pratit. No uvijek, kad se budem morao samo za jednu stranu odlučiti, razumno i bez razmišljanja, vraćam se na srce- ostajem Slavenom...
Ako nisam patnik, ja sam barem pjesnik!
Onu priču o «dolini turobnoj» kojom treba proći, o grešnom životu, neimaštini, siromaštvu i bijedi, i raju poslije smrti ostavljam kršćanima, ona nije moja. Pa, kome to milo, neka živi u patnji i umre u muci.
Moje biće ponosno a srce pagano i SADA živim u raju, u predivnom vrtu moje Velike Majke ljubljene Mokoši!
A Sunce mi sija.
I dok toga ima i moje livade, sretan sam čovjek i nikad ne umirem!!

Borek

.

...

Kad je vatra izronila iz oceana vrhovne bezimene Kreacije koja prapočetak svemu dala, kad se
Zemlja rodila iz zvjezdanog praha, i zaplesala ljubavni ples sa Suncem nastao je grom, vjetar, kiša
i šume narasle. To su sile koje upravljaju našim životima kao praotac Sunce i Majka Zemlja i svemu
daju ritam. Mi smo njihovi potomci, sunčevo-zemljini unuci, kao i druga bića, potomci bogova.
Izraslo je tako stablo golemo.
Dok se mi mjenjamo, umiremo, nanovo rađamo...Grom ostaje Gromom, Vjetar Vjetrom, Sunce isto sija.
Sile koje to izazivaju ostaju onakve kakve jesu, neuništive i upravljaju dalje životom žabe, čovjeka i ptice.
Svakom stvari, i živom i «mtvom», sile prirode vladaju bez izuzetaka. Zakoni za sviju su isti, a obaveza
svakoga bića je živjeti s njima u skladu.
Od zemlje i vode smo svi sazdani, oplođeni vatrom i poput listića na božanskim vjetrovima lelujamo u
krošnjama Svetog Stabla. Ravnopravni, ni po čemu važniji od drugih.

Suprotnosti se privlače, pokreču kreacije i tok života. Bez vatre i vode Zemlja ne bi se rodila,
bez muškarca žena ne zatrudni, bez suprotnosti atom bi se raspao. Jedno bez drugog postojati ne može.
Sve to sjedinjeno je u predivnoj Simfoniji.
Točak života se vrti neprestano. Kad stane – «nebo padne na zemlju», vatra sprži zemlju, život prestane.
On se mora stalno vrtjeti. O tome brinu bogovi – sile koje nedokučivom snagom i misterijom održavaju
život na Zemlji. Ljudi svojim ponašanjem i mislima mogu utjecati na odluke bogova i tako sudjelovati,
kao svako drugo biće, u kreiranju svijeta oko sebe svakoga trenutka. O ravnoteži brinu pak bogovi i svaki
utjecaj na remećenje te ravnoteže bude imao odgovor i poduzetu akciju prema izvoru nemira. Drugim riječima:
Tko se trgne na svetost Stabla, na svetu Zemlju i harmoniju svijeta – stići će ga božija pravda.
Točak smrskat će svaku ruku koja se usudi ga zaustaviti.

Grom pali staro da bi novi život iz podzemlja niknuo, probija opnu za sunčevo sjeme, a svako stablo iz korijenja
raste, i samo tako čvrsto ukorijenjeno u zemlji svoje grane pružiti može prema Suncu. Bez korijenja krošnja uvene,
bez krošnje korijen istrune.
Čovjek od stabla ne razlikuje se puno.
Svakome je dato mjesto na svetoj Majci Zemlji da u njemu ponosno živi, čuva sebe, svoju djecu, svoje pleme, pije
čistu vodu ...i da bude sretan. Zemlja je sveto mjesto sreće za sva njena bića.
Tko iz Izvora pije i na njemu, štujući ga, svoju duhovnost gradi, njegova duša poput grane nebu se penje, onome pak
koji od Izvora se okreće te na iluziji i laži uporište stvara duša vremenom postaje otuđena, ljuta, tužna.
Onaj koji s točkom skladno se okreće dobivat će snagu da u ravnoteži svjeta u harmoniji predivne Simfonije
s drugim bićima pleše nezaustavljivi, vječni, ljubavni ples bogova i da na božanskim vjetrovima leluja s ostalim listićima
vječnog Zelen Bora.


Slava Suncu i Zemlji i dobrodošli na moju virtualnu zelenu livadu.
Pisat ću tu priče i nove i drevne, kak s vremenom smognem, i o svakojakim čudam govorit.

Borek