Kad je vatra izronila iz oceana vrhovne bezimene Kreacije koja prapočetak svemu dala, kad se
Zemlja rodila iz zvjezdanog praha, i zaplesala ljubavni ples sa Suncem nastao je grom, vjetar, kiša
i šume narasle. To su sile koje upravljaju našim životima kao praotac Sunce i Majka Zemlja i svemu
daju ritam. Mi smo njihovi potomci, sunčevo-zemljini unuci, kao i druga bića, potomci bogova.
Izraslo je tako stablo golemo.
Dok se mi mjenjamo, umiremo, nanovo rađamo...Grom ostaje Gromom, Vjetar Vjetrom, Sunce isto sija.
Sile koje to izazivaju ostaju onakve kakve jesu, neuništive i upravljaju dalje životom žabe, čovjeka i ptice.
Svakom stvari, i živom i «mtvom», sile prirode vladaju bez izuzetaka. Zakoni za sviju su isti, a obaveza
svakoga bića je živjeti s njima u skladu.
Od zemlje i vode smo svi sazdani, oplođeni vatrom i poput listića na božanskim vjetrovima lelujamo u
krošnjama Svetog Stabla. Ravnopravni, ni po čemu važniji od drugih.
Suprotnosti se privlače, pokreču kreacije i tok života. Bez vatre i vode Zemlja ne bi se rodila,
bez muškarca žena ne zatrudni, bez suprotnosti atom bi se raspao. Jedno bez drugog postojati ne može.
Sve to sjedinjeno je u predivnoj Simfoniji.
Točak života se vrti neprestano. Kad stane – «nebo padne na zemlju», vatra sprži zemlju, život prestane.
On se mora stalno vrtjeti. O tome brinu bogovi – sile koje nedokučivom snagom i misterijom održavaju
život na Zemlji. Ljudi svojim ponašanjem i mislima mogu utjecati na odluke bogova i tako sudjelovati,
kao svako drugo biće, u kreiranju svijeta oko sebe svakoga trenutka. O ravnoteži brinu pak bogovi i svaki
utjecaj na remećenje te ravnoteže bude imao odgovor i poduzetu akciju prema izvoru nemira. Drugim riječima:
Tko se trgne na svetost Stabla, na svetu Zemlju i harmoniju svijeta – stići će ga božija pravda.
Točak smrskat će svaku ruku koja se usudi ga zaustaviti.
Grom pali staro da bi novi život iz podzemlja niknuo, probija opnu za sunčevo sjeme, a svako stablo iz korijenja
raste, i samo tako čvrsto ukorijenjeno u zemlji svoje grane pružiti može prema Suncu. Bez korijenja krošnja uvene,
bez krošnje korijen istrune.
Čovjek od stabla ne razlikuje se puno.
Svakome je dato mjesto na svetoj Majci Zemlji da u njemu ponosno živi, čuva sebe, svoju djecu, svoje pleme, pije
čistu vodu ...i da bude sretan. Zemlja je sveto mjesto sreće za sva njena bića.
Tko iz Izvora pije i na njemu, štujući ga, svoju duhovnost gradi, njegova duša poput grane nebu se penje, onome pak
koji od Izvora se okreće te na iluziji i laži uporište stvara duša vremenom postaje otuđena, ljuta, tužna.
Onaj koji s točkom skladno se okreće dobivat će snagu da u ravnoteži svjeta u harmoniji predivne Simfonije
s drugim bićima pleše nezaustavljivi, vječni, ljubavni ples bogova i da na božanskim vjetrovima leluja s ostalim listićima
vječnog Zelen Bora.
Slava Suncu i Zemlji i dobrodošli na moju virtualnu zelenu livadu.
Pisat ću tu priče i nove i drevne, kak s vremenom smognem, i o svakojakim čudam govorit.
Borek
Post je objavljen 16.10.2005. u 23:39 sati.