MOJ BLOG ZDENKO ČOBAN

petak, 13.09.2024.

RAMPE

Za nas gljivare problem rampi postoji već godinama. Pokušaj pronalaska rješenja s Hrvatskim šumama, koji rampe postavljaju ,za sve ove godine nije urodio za nas gljivare zadovoljstvom.
Pokušavali smo dogovorno s pojedinim šumarijama naći rješenje , sve ovisi o pojedincima ili voditeljima šumskih područja.
U pravilu kada kreće sezona gljiva Hrvatske šume zaključavaju sve rampe a posebno vikendom.
Tako sam ja jučer 22. 6. 2024. ja na obroncima Papučkog gorja , koja gravitiraju Daruvaru naišao na sve zaključane rampe.
No ovih dana su većinu rampi Hrvatske šume zaključale na Papuku,Bilogori i Moslavačkoj gori.
Volio bih čuti vaše razmišljanja.
Vrijeme ja da poduzmemo „Građanski neposluh“,ma što to značilo.

13.09.2024. u 10:14 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 05.11.2023.

LJETO SEOSKIH GALEBARA-1

Objavljeno: 4.7.2010. 9:51:00
Seoske zabave

Subota ,početak 70-tih godina prošlog stoljeća, dan koji smo cijeli tjedan čekali.Ljetne zabave koje su se održavale u Trojeglavi ili nekom od susjednih sela bile su jedina tada razonoda mladih.Tih godina su iz gradova pristizali mladi koji su ljeto provodili kod svojih baka ili rođaka na selu.Pri kraju svojih srednjoškolskih dana sam nešto učestalije obilazio seoske zabave sa svojim društvom. Moj susjed Rade Rudić, tada gimnazijalac,dvije godine mlađi od mene, Radanović Drago, gimnazijalac, nekoliko godina mlađi od nas, Borojević Đorđe, učenik elektrotehničke škole u Zagrebu, stariji od Drage a mlađi od Rade i ja činili smo kompaktno društvo koje je bilo sveprisutno na seoskim zabavama naše okolice.Društvo koje nije imalo nikakovih ekscesnih ponašanja u smislu tučnjava što je jedno vrijeme bila moda. Uvijek se netko sa nekim morao pošorati radi nekih benignih stvari.Ponekad se našem društvu znali pridružiti i drugi mladići, Hojka Josip, Borojević Željko,Lukač Mišo i drugi naši seljani.Uglavnom smo zabave obilazili pješke a u susjedna sela bismo znali otići i biciklom, ponekad vozeći na guvernalu svoje kolege.Najviše cura je bilo u Dežanovcu, veliko je to selo, dosta mladih je dolazilo na ljetovanja iz Zagreba kod svojih baka. Postojao je tamo njihov seoski orkestar, „Albatros“ koji je uvijek imao uvježbane neke nove vrlo aktualne sentiše. Plesali smo tada uglavnom lagane plesove, tek da se lagano njišemo, priljubljeni uz partnericu onoliko koliko god je to ona dozvoljavala. Znali bismo ponekad toliko stisnuti i priljubiti partnericu da su ostajale bez daha.Kako nisam baš volio plesati, a neke stvari mi jednostavno nisu išle, uvijek sam vrebao trenutak kada se svirao sentiš, stiskavac kako smo od milja nazivali tu vrstu plesne muzike. Često radi čekanja tog sentiša ostajao sam bez djevojaka koje su me privlačile.Kasnije sam skužio foru pa sam kretao u akciju odmah, ako se je nešto sviralo što nisam znao, lago sam partnerici da u nogi imam čelične šarafe pa ne mogu brzo plesat ili sam pustio foru da ovaj „Španjolski tango“ ostavlja velike mogućnosti kreacije novih pokreta.Cure valjda da ne ispadnu neupućene u nove plesove popušile su foru i začuđene su se prepuštale mojem „ekspertnom“ znanju novih plesnih koraka, koje su eto neki dan stigle iz bijelog svijeta. U svakom selu netko iz našeg društva je imao određenu simpatiju. Bilo je ponekad teško usuglasiti u koje selo ćemo otići.Bilo je i takovih slučajeva da smo radi nečije simpatije otišli u to selo na zabavu, iako se drugima nije išlo, da je taj tada izvisio kod djevojke.U povratku smo kolegu toliko zadirkivali da je bilo kojekakovih zavjetovanja u smislu da više nikada u to selo ili nikad više ne želim vidjeti tu djevojku i slično.
Jednog ljeta na završetku mojeg srednjoškolskog obrazovanja odlučili smo da promijenimo svoj izgled.
Rade, Drago, Đorđe i ja odlučili smo da naše frizure promijenimo. Tada smo nosili nešto dužu kosu koja je bila počešljana na stranu, na razdjeljak . Naša je odluka bila da kosu skratimo po tjemenu i da je češljamo prema nazad, uši smo ostavili pokrivene kosom..Mi smo to tada nazvali češljanje“uz brdo“. Cijeli jedan dan smo se sami međusobno načešljavali ,skraćivali kosu,mazali šećernom vodom i uvezivali u marame. Tada nismo znali što je to gel za kosu i fen.Moram priznati da do večeri smo imali četiri prekrasne frizure.Naš dolazak na zabavu u Dežanovac je izazvao opću senzaciju.Bili smo tu veće glavni frajeri, nisu nam mogle odoljeti neke djevojke. Zagrepčanke su nam ostatak toga ljeta bile simpatije, samo to ljeto, neke od njih više nikada nismo vidjeli, valovi života su nas nosili na razne strane, sada su ipak sretno udane ali za druge.
Nakon naše kreacije novih frizura toga ljeta je puno momaka kopiralo naš stil. Novu frizure do današnjih dana zadržao je Radoslav Rudić i ja. Dragoslav Radanović je jedno vrijeme imao frizuru „uzbrdo“.Sada živi radi kao profesor u Srbiji i dugo ga nisam vidio kako izgleda.Đoko Borojević je jedno vrijeme zadržao naš stil, nažalost prije dvadesetak godina je poginuo.
Nekoliko momaka iz Trojeglave koji su nas slijedili u frizuri i danas se češlja „uzbrdo“.

05.11.2023. u 09:06 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 27.10.2021.

Izložba gljiva i ljekovitog bilja, Daruvar 23.10.2021.g

27.10.2021. u 12:04 • 0 Komentara • Print • #

VODOVODNA MREŽA
Objavljeno: 14.7.2013. 7:15:00
Već nekoliko godina se ovaj dio Slavonije premrežava vodovodnim cijevima raznih
dimenzija.Naša županija Bjelovarsko-bilogorska je u gotovo svakom kutku svojeg teritorija
prekopana ili se prekopava.Za pretpostaviti je u posao se je ušlo bez ikakovih analiza i
zdrave logike,odlukom politike.Obuhvaćaju se sva sela vodovodnom mrežom,čak i ona
koja su poluprazna bez stanovnika.Da ne govorim da na selima gotovo svi imaju vlastite
bunare koji su u funkciji.Oni ozbiljniji farmeri koji se bave stočarstvom su iskopali vlastite
bunare dubine 70-100 metara, koji zadovoljavaju njihove potrebe.Svjesni su ljudi da ta
voda iz mreže Hrvatskih voda za njih će biti preskupa.Silni su to kilometri razno raznih
cijevi koje se postavljaju u zemlju.Uglavnom,gotovo isključivo su to vodovodne cijevi koje
su proizvedene u nekim drugim zemljama ne u Hrvatskoj.Uvezene su,napravili su ih tvrtke
i radnici u Bugarskoj,Češkoj,Njemačkoj,dok istovremeno naše tvrtke propadaju.Investitor
kako sam mogao pročitati na jednoj tabli su Hrvatske vode.Izvođači su,nadajmo se, posao
dobili na natječajima i uglavnom su domaći šljakeri,kooperanti ili podkooperanti glavnih
bossova, koji moraju po lijepom ili ružnom vremenu cijev ukopati u zemlju.Gadan je to
posao ljudi su mokri,prljavi,blatni, koji za svoj rad dobivaju prosjek neke hrvatske mizerne
plaćice.Ima dionica gdje posao stoji više od osam-devet mjeseci vjerujem da su izvođači
propali,bankrotirali ili investitor nema novaca za dalji nastavak radova.Bilo je važno
otvoriti gradilište uoči nekih izbora.Cijevi stoje polu ukopane ili su još uvijek u setovima
od po dvadeset kompleta zaraslih u travu.Ono što ostaje iza završenih dionica je
nered.Zemlja nakon nekoliko mjeseci se slegne,nitko to ne poravnava,ne dovodi u stanje
kakvo je bilo prije postavljanja cijevi.Pretežito vlasnici parcela gdje prolazi vodovodna
mreža sami to moraju poravnati i isplanirati.Naša već viđena posla.Netko digne
novac,posao se polu završi,nitko za ništa ne odgovara,sanacija koja slijedi je u glavnome
o trošku nas poreznih obveznika.Ogroman se ovdje novac zavrtio.Silne su tu provizije
legle,zamagljeno je tu dosta novaca,po našem dobrom starom običaju“magla,magla svuda
oko nas“.
A mi građani smo ti koji sve to moramo financirati, svaka tri mjeseca uplatnice uredno
stižu za vodni doprinos, koji uredno moramo platiti.Za one koji su priključeni na javnu
vodovodnu mrežu pri svakom plaćanju potrošene vode sitnim slovima je ispisano davanje
ili ti namet koji ubiru Hrvatske vode.
Vole političari mahati velikim projektima,velika lova se u njima vrti,gdje se lova vrti je kao i
kod vrcanja meda,kad se med vrca i ruke se ližu.
Njihova retorika je uvijek ista, mi radimo u interesu vas građana,glasača.Redovito mi tu
foru popušimo.
Scenario budućih događanja kada cijeli teritorij Hrvatske premrežimo vodovodnom
mrežom je kao kod telefonije.Najprije smo svu infrastrukturu izgradili i platili mi građani
porezni obveznici,onda su oni,političari, to prodali Nijemcima.Većinu radnika Hrvatskog
Telekoma, vlasnik Deutsche Telekom je potjerao na Zavod za zapošljavanje.Sada plaćamo
najskuplje telefoniranje,internet i ostale usluge u Europi.
INA je raskupušena po istom scenariju,odlukom jednog korumpiranog poličara.“INA radi
MOL se gradi“.Radnici INE bi mogli uskoro doživjeti istu sudbinu kao radnici Hrvatskog
Telekoma.
Otprilike tako ćemo proći davanjem koncesije na već izgrađene autoceste u Hrvatskoj.
Napravimo,izgradimo,platimo novcem nas građana.Retardirane „političke elite“ to opće
društveno dobro prodaju,netko pobere proviziju,zaposlenici ostanu bez posla,izjure ih na
ulicu,mi građani spustimo gaće da nas guze,za naše novce.
U dobrom seksu treba uživati.

27.10.2021. u 11:34 • 0 Komentara • Print • #

petak, 14.12.2018.

ZIMA
Danas kada su prve pahulje snijega zalepršale provezao sam se do mojeg rodnog sela Trojeglave.To za mene ima posebno sentimentalno značenje.Uspomene na moje djetinjstvo počnu navirati već iza oštrog zavoja u D.Sređanima,kada pukne pogled na nekoliko kilometara ravne ali brežuljkaste ceste,a u daljini se počnu nazirati treglavačke kuče i lijevo Pravoslavna crkva koja dominira brežuljkom.
Prisjetim se kako smo veselo i razdragano hrlili na brdo koje se od centra Trojeglave strmo spuštalo u potok u kojem je gotovo u pravilu bilo uvijek vode.Brdo smo zvali Novotnovo brdo,po nekadašnjem vlasniku.Brdo je bilo kratko ali vrlo strmo, malo je bilo junaka koji su smjeli se spustiti na skijama.Na saonicama smo svi junački se spuštali, neki smo i završili u potoku,umočeni ako je led bio tanak.Cvokotali smo onako mali i jadno obučeni, s gumenim Borovo čizmama u kojima smo imali vunene pletene čarape.Ručice i nosevi su nam bile crveni kao paprika,nerijetko smo bili balavi kao puževi.
Tu sam neslavno isprobao moj prve skije.Nekako sam došao do dvije nove tarabe sa susjedovog plota koje sam ishoblao kod rođaka Lojze.Skije sam stavio u kotao zajedno sa hranom za svinje koja se svakodnevno kuhala.Preko noći sam savijene skije ostavio da se ohlade kako bi dobio zakrivljenje na vrhovima.Prisjećam se da sam od djedovih uzdi za konje srezao kožne pasice za držače nogu.
Kad su skije bile gotove otišao sam na Novotnovo brdo,skupio svu potrebnu hrabrost i spustio se.Bio je to spust za pamćenje.Brdo je bilo usklizano,temperatura duboko u minusu davala je poseban sjaj ledu, sve se od zime caklilo.Negdje pri kraju brda popucali su kožni držači a ja sam po ledu ronio prilično dugo. Okrvavljenog nosa i razderotina po rukama zgrabio sam skije i tužan otišao kući.
Danas nigdje nikoga,Novotnovo brdo zaraslo u korov, nema dječje cike i veselja, tužna je to slika, selo je prazno.

14.12.2018. u 15:40 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 03.12.2018.

KOLINJE TROJEGLAVAČKO

Nekada je kolinje u selu kojem sam ja rođen i proveo svoju mladost bilo društveni događaj.Ne samo što je većina seljana čekala svinjokolju kako bi jesenje i zimske mjesece proveli za bogatijom trpezom no bi se i međusobno okupljali pomažući jedni drugima u tome poslu.U vrijeme mojeg djetinjstva se teško živjelo.Većina je imala jednog Smoka,bogatiji seljani su klali dva a najviše tri Smoka i to ne veća od 140-180 kg.Ostalo se je prodalo u seoskoj zadruzi kako bi se namakao novac za porez i ostale potrebe.
Posao oko kolinja se je razvlačio tijekom cijelog dana kako bi se moglo u večernjim satima sjesti za trpezu i kušati sve što je taj dan napravljeno.Jelo se je i pilo duboko u noć,prepričavale se mjesne dogodovštine,priče iz prošlih vremena,seoski tračevi a nerijetko se je znalo i zapjevati.Tamo negdje pred ponoć većina je bila pod alkoholnim parama pa neki su u veselju pri povratku svojim kućama znali se i izvaliti u snijeg koji je bio uvijek velik ili sam ja bio mali pa mi se to samo činilo. Mi djeca smo napeto slušali i upijali svaku riječ tih polupijanih i dragih ljudi i divili se njihovim doživljajima a nerijetko i hvalisanjima.
Bila su to neka davna i lijepa vremena u kojem se je živjelo opušteno,bez stresa i nisu ljudi znali za nešto bolje.
Danas kolinja nemaju dušu,sve se radi brzo da se bude što je moguće brže gotovo.Nove tehnologije,tehnička pomagala,znanja ljudi su nam olakšala i ubrzala cijeli posao.
Svi samo žurimo,žurimo,žurimo...................

03.12.2018. u 12:29 • 1 Komentara • Print • #

nedjelja, 07.10.2018.

IZLOŽBA GLJIVA U DARUVARU

I ove godine U.G:“Kotrč“Daruvar je ugodno iznenadila svoje sugrađane prekrasnom izložbom gljiva.Radi nepovoljne hidrološko-temperaturne situacije nismo vjerovali da ćemo skupiti oko 120 razno raznih vrsta gljiva.
Tijekom cjelodnevnog obilaska posjetilaca i zaljubljenika u gljivarstvo željeli smo što više educirati i privući ljude ovom lijepom a moglo bi se reći i korisnom hobiju.

07.10.2018. u 10:18 • 2 Komentara • Print • #

utorak, 02.10.2018.

INTERNET NAŠ SVAGDAŠNJI

Internet je izmišljen i razvijan u dvadesetom stoljeću, definitivno je kao niti jedan tehnološki izum obilježio dvadesetprvo stoljeće. Danas se bez interneta ne može. Uzrečica koja oslikava vrijeme u kojem živimo je „ako te nema sa i na internetu kao da te i nema“. Zapravo nismo niti svjesni uloge interneta i premreženosti svakog djelića našeg življenja.
Internet sa svojim društvenim mrežama nas servisira doslovno s milijunima informacija.Danas svaka informacija za nekoliko sekundi obiđe kuglu zemaljsku.
U tom svijetu Googla, Facebooka, YouTuba, Twittera, e-mailova i drugih digitalnih čuda, mi gljivari smo našli svoje mjesto. Na stotine naših Facebook prijatelja širom kugle zemaljske postavlja na tisuće fotografija gljiva, video uradaka i internet filmića. U svakom trenutku dana i noći smo informirani o rasta gljiva u nekom kutku naše zemlje ili susjednih zemalja o jestivosti pojedinih gljiva, receptima, pitanjima i savjetima. Neke fotografije koje gljivari iz cijelog svijeta postave na mrežu mogu se mjeriti s nagrađivanim svjetskim fotografijama. U tom izobilju svakojakih informacija nađe se i poneka dezinformacija. Stoga s internetom treba oprezno, uvijek valja provjeriti i druge izvore. Nedavno se jedan hvalisavac pohvalila za izobiljem prekrasnih vrganja u ovo doba godine. Mnogi smo pohitali obići svoja mjesta kad tamo niti jednog vrganja nismo našli. Ispostavilo se da je fotografija nastala prije par godina.
Gljivarske udruge širom naše zemlje vrlo rado koriste blagodati interneta. Obavještavaju svoje članstvo o svim važnim događajima, skupovima, manifestacijama, informiraju članstvo, razmjenjuju međusobno e-mailove.Mnoge udruge imaju svoje web stranice ili stranice na Facebooku.
Tako postižu efikasnost kolanja informacija,smanjuju troškove poslovanja. UG“Kotrč“Daruvar elektronskom poštom dobiva Dozvole od Hrvatskih šuma. U Daruvaru ih samo isprintamo i podijelimo članovima. Siguran sam da ćemo vrlo brzo na našim mobitelima imati aplikaciju Članske iskaznice, plastična kartica će biti suvišna. Ovako dobro i za svaku pohvalu funkcioniranje HMGS-a ne bi bilo moguće bez današnje digitalne tehnologije.
Svoje Facebook gljivarske prijatelje sam stjecao godinama, ponosan sam na ta prijateljstva, redovite razmjenjujemo informacije, fotografije, razno razne obavijesti. Susrećemo se na gljivarskim manifestacijama. Susreti su nam kao da se godinama poznajemo, znamo jedni o drugima gotovo sve.
Neka prijateljstva stečena putem interneta su mi posebno draga. Ovaj put želim istaknuti jedno koje posebno cijenim.
Prije nekoliko godina javili su mi se ljudi iz jednog malog mjesta sjeveroistočne Francuske. Pronašli su na internetu moj blog koji godinama pišem o mojem rodnom selu Trojeglavi. Preci mojih prijatelja su 1937. godine iselili iz Trojeglave u Francusku. Više nikada se nisu vratili u Hrvatsku. U potrazi za svojim korijenima njihovi unuci i praunuci uspostavili su kontakt sa mnom. Kako niti riječ hrvatskog ne govore u prvotnoj komunikaciji nam je pomogao Google prevoditelj.
Iako u Daruvaru nemaju svojih srodnika ipak su 2017. godine došli po prvi put u Hrvatsku na tjedan dana. Toliko su bili oduševljeni ljepotom Daruvara i okolice te ljubaznošću i gostoljubivošću ljudi da su odlučili u travnju ove godine doći na deset dana.
Naše internet prijateljstvo se je pretvorilo u pravo prijateljstvo. Kako smo za prošli Božić od njih dobili paket s Francuskim sirevima i vinima, mi smo uzvratili paketom s našim domaćim Hrvatskim proizvodima.
Posebno su bili oduševljeni sa suhim vrganjima, naime u njihovom kraju imaju samo nešto smrčaka. Pratili su moj blog „Daruvarska gljivarenja“ saznavši ponešto o gljivarenju u Hrvatskoj.
U travnju ove godine poklopio se moj rođendan s njihovim boravkom u Daruvaru tom prilikom su mi poklonili gljivarski nožić s ugraviranim mojim imenom i prezimenom. Poklon me je obradovao a posebno gravura na nožiću.
Eto tako se je jedno internet poznanstvo pretvorilo u pravo prijateljevo.
Nadam se da ću s mnogim od Vas, Facebook prijateljima gljivaricama i gljivarima, nastaviti se virtualno družiti, budućim stvarnim susretima s Vama se unaprijed radujem.

02.10.2018. u 10:14 • 3 Komentara • Print • #

utorak, 17.07.2018.

POLITIČKE AMBICIJE

POGLAVARSTVO BJELOVARSKO BILOGORSKE ŽUPANIJE

Ove dvije fotke su iz ne tako davne prošlosti kada sam imao političke ambicije i gajio nade da se penjem po političkoj lojtrici prema gore.

Sreća da sam bio tek na početku lojtrice pa kad sam opao nije bilo suviše bolno.Naime moji stranački HSS-ovi Daruvarski drugari su me frknuli iz stanke.

Ja se nisam htio žaliti a pogotovo ne na višu instancu i tako sam završio svoju političku karijeru za svagda.

Ne žalim za ničim dapače sretan sam da sam iz te političko-septičke-daruvarske jame izašao i nije mi trebalo nikakvo raskuživanje.Svi oni koji su sudjelovali u mojem izbacivanju na lokalnoj razini su politički mrtvi sa upropaštenom strankom koja nikad neće dostići nekadašnji rejting.

Ove fotke su uspomena na Županijsko poglavarstvo,čiji sam bio član u dva mandata i na moj rad u BBŽ koji sam časno obavljao te na drage ljude s kojima sam dobro surađivao na obostrano zadovoljstvo.

SKUPŠTINA BJELOVARSKO BILOGORSKE ŽUPANIJE

17.07.2018. u 13:20 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 10.07.2018.

IRIDA

Ovih dana se je navršilo 40 godina postojanja Iride ,tvornice za preradu ribe Daruvar.
Kako je bio onda običaj da tako značajan objekta za Daruvar otvara netko od viđenijih političara,učinio je to Jakov Blažević,04.07.1978.godine.
Kroz Iridi je u ovih 40 godina prošlo,umirovilo se ili još uvijek radi značajan broj radnika iz Daruvara i okolice.
Prvi direktor je bio dipl.ecc.Jovica Jovanović,glavni tehnolozi su bili dipl.ing.Đurđa Marošević i dipl.ing.Libuška Vaniček.
Došavši 1980.g.u Iridu za rukovoditelja komercijalne službe dočekao sam prije dvije godine i svoju mirovinu.Rado se siječem svih lijepih i teških momenata kao i svih djelatnika koji su bili i ostali kroz ovo četrdeseto godišnje vrijeme moji prijatelji.
Danas Irida zapošljava cca 250 djelatnika i jedna je od rijetkih tvrtki u Daruvaru koja je opstala i neoskvrnavljeni preživjela te uspješno posluje.
Poželimo joj poslovni uspjeh i razvoj u daljnjem radu.

10.07.2018. u 14:38 • 2 Komentara • Print • #

četvrtak, 28.06.2018.

GLJIVARENJE NA BILOGORI

Jučer smo supruga i ja krenuli obići naša gljivarska mjesta na Bilogori.Kako su unuci na ljetnim praznicima kod nas poveli smo i njih.
Nalaženje vrganja i lisičarki je bilo dobro i zanimljivo za naše unučiće.
Razigrani su trčkarali šumom sad ispred sad iza nas.Odjednom strka i vrisak naši mališani lamatajući rukama trčali lijevo desno braneći se.
Nakon smirivanja situacije i bijega od osa konstatirali smo da je stariji unuk Matko dobio 5-6 uboda a Franko 2-3.
No Matko je lamatajući rukama izgubio naočale.Tražeći naočale šumi supruga i ja zaradili smo također nekoliko uboda.
Odmah smo se vratili u Daruvar ako bi bilo ikakove reakcije da smo blizu liječnicima.
Sve je dobro nitko nije imao pretjerane reakcije samo unuk Matko ima danas malo nateknuće ispod oka.
Danas pada kiša pa su unuci svoj jučerašnji doživljaj nacrtali,dobro je da se je sve dobro završilo,ostat će gorka uspomena ali i to je život.

A ako netko nađe dječje naočale na Bilogori neka nam ih vrati.

Oznake: bilogorska gljivarenja čoban zdenko

28.06.2018. u 11:27 • 1 Komentara • Print • #

MOJ PRVI PENZIONERSKI DAN

Danas 22.09.2016 g.sam isključio budilicu.Probudio sam se ipak uobičajeno kao da idem na posao.Ostao sam još pola sata u krevetu.Miran i opušten.U ponoć sam skinu sa sebe teret vođenja tvrtke s cirka 200 zaposlenika.U svojem 40-godišnjem radu na prste jedne ruke mogu nabrojiti svoja zakašnjenja na posao.Ljudi,ne moram više ići raditi,kako je to lijepi osjećaj.

Kako je jutro u Daruvaru bilo lijepo svoj čaj s mlijekom sam popio na terasi uživajući u slobodi dana koji je preda mnom.

Konačno mirovina,dan ne moram provesti prema planu koji kroje uobičajene obaveze.

Zato sam lagano otišao kupiti tjednu štampu koja četvrtkom stiže u Daruvar,obavio kupovinu i obaveze na mirovinskom i zdravstvenom te svratio u Iridu da obavim neka svoja obećanja prema novom direktoru.

A onda sa suprugom Katicom sam otišao na obronke Papuka.

Mir i tišina u krugu od nekoliko kilometara nema ljudskih bića oko nas.Kako je lijepo biti u prirodi,osjećam da sam na trenutak stopljen sa prirodom,čuje se samo lagani vjetrić koji zapinje u stoljetnim krošnjama hrastova i bukve.

Bistri potočić svojim žuborom upotpunjuje ovu ljepotu.

Poslijepodne je daleko odmaklo valja se vratiti.

Sada pišem ovaj blog i blog o gljivama,pijem drugo pivo jer moram nadoknaditi što sam zaboravio ponijeti koju bocu Žuje u planinu pa sam dehidrirao.A izvorsku planinsku vodu nisam htio piti na dan mojeg umirovljenja.

Uživati ću u ostatku moga prvog

dana.

Oznake: ČOBAN PENZIONERSKI DANI

28.06.2018. u 10:13 • 2 Komentara • Print • #

subota, 23.06.2018.

MEDVJEĐI LUK

Ovih dana je krenuo rast samoniklog medvjeđeg luka na Daruvarskom području.Najviše ga ima dolinom rijeke Ilove.Prvu berbu sam imao ovaj tjedan.

Skrećem pozornost beračima da budu oprezni kako medvjeđi luk ne bi zamijenili nekom otrovnom biljkom kao što je mrazovac ili divlji đurđic.Ako niste sigurni upitajte nekoga tko se razumije u samoniklo divlje bilje.

O korisnosti i ljekovitosti medvjeđeg luka možete vidjeti na internetu.

Ovdje donosim recept kako pripremiti Pesto od divljeg luka kojeg je obradio za časopis Dobar tek 2010. godine moj prijatelj Damir Dujmešić.

Na temu Pesto od medvjeđeg luka postoje bezbrojne varijacije,meni najdraža i najukusnija je s orasima ili lješnjacima.

Dobar tek.

23.06.2018. u 15:14 • 1 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.