MOJ PRVI PENZIONERSKI DAN
Danas 22.09.2016 g.sam isključio budilicu.Probudio sam se ipak uobičajeno kao da idem na posao.Ostao sam još pola sata u krevetu.Miran i opušten.U ponoć sam skinu sa sebe teret vođenja tvrtke s cirka 200 zaposlenika.U svojem 40-godišnjem radu na prste jedne ruke mogu nabrojiti svoja zakašnjenja na posao.Ljudi,ne moram više ići raditi,kako je to lijepi osjećaj.
Kako je jutro u Daruvaru bilo lijepo svoj čaj s mlijekom sam popio na terasi uživajući u slobodi dana koji je preda mnom.
Konačno mirovina,dan ne moram provesti prema planu koji kroje uobičajene obaveze.
Zato sam lagano otišao kupiti tjednu štampu koja četvrtkom stiže u Daruvar,obavio kupovinu i obaveze na mirovinskom i zdravstvenom te svratio u Iridu da obavim neka svoja obećanja prema novom direktoru.
A onda sa suprugom Katicom sam otišao na obronke Papuka.
Mir i tišina u krugu od nekoliko kilometara nema ljudskih bića oko nas.Kako je lijepo biti u prirodi,osjećam da sam na trenutak stopljen sa prirodom,čuje se samo lagani vjetrić koji zapinje u stoljetnim krošnjama hrastova i bukve.
Bistri potočić svojim žuborom upotpunjuje ovu ljepotu.
Poslijepodne je daleko odmaklo valja se vratiti.
Sada pišem ovaj blog i blog o gljivama,pijem drugo pivo jer moram nadoknaditi što sam zaboravio ponijeti koju bocu Žuje u planinu pa sam dehidrirao.A izvorsku planinsku vodu nisam htio piti na dan mojeg umirovljenja.
Uživati ću u ostatku moga prvog