Marketing
ZIMA
Danas kada su prve pahulje snijega zalepršale provezao sam se do mojeg rodnog sela Trojeglave.To za mene ima posebno sentimentalno značenje.Uspomene na moje djetinjstvo počnu navirati već iza oštrog zavoja u D.Sređanima,kada pukne pogled na nekoliko kilometara ravne ali brežuljkaste ceste,a u daljini se počnu nazirati treglavačke kuče i lijevo Pravoslavna crkva koja dominira brežuljkom.
Prisjetim se kako smo veselo i razdragano hrlili na brdo koje se od centra Trojeglave strmo spuštalo u potok u kojem je gotovo u pravilu bilo uvijek vode.Brdo smo zvali Novotnovo brdo,po nekadašnjem vlasniku.Brdo je bilo kratko ali vrlo strmo, malo je bilo junaka koji su smjeli se spustiti na skijama.Na saonicama smo svi junački se spuštali, neki smo i završili u potoku,umočeni ako je led bio tanak.Cvokotali smo onako mali i jadno obučeni, s gumenim Borovo čizmama u kojima smo imali vunene pletene čarape.Ručice i nosevi su nam bile crveni kao paprika,nerijetko smo bili balavi kao puževi.
Tu sam neslavno isprobao moj prve skije.Nekako sam došao do dvije nove tarabe sa susjedovog plota koje sam ishoblao kod rođaka Lojze.Skije sam stavio u kotao zajedno sa hranom za svinje koja se svakodnevno kuhala.Preko noći sam savijene skije ostavio da se ohlade kako bi dobio zakrivljenje na vrhovima.Prisjećam se da sam od djedovih uzdi za konje srezao kožne pasice za držače nogu.
Kad su skije bile gotove otišao sam na Novotnovo brdo,skupio svu potrebnu hrabrost i spustio se.Bio je to spust za pamćenje.Brdo je bilo usklizano,temperatura duboko u minusu davala je poseban sjaj ledu, sve se od zime caklilo.Negdje pri kraju brda popucali su kožni držači a ja sam po ledu ronio prilično dugo. Okrvavljenog nosa i razderotina po rukama zgrabio sam skije i tužan otišao kući.
Danas nigdje nikoga,Novotnovo brdo zaraslo u korov, nema dječje cike i veselja, tužna je to slika, selo je prazno.
Post je objavljen 14.12.2018. u 15:40 sati.