Marketing
KOLINJE TROJEGLAVAČKO
Nekada je kolinje u selu kojem sam ja rođen i proveo svoju mladost bilo društveni događaj.Ne samo što je većina seljana čekala svinjokolju kako bi jesenje i zimske mjesece proveli za bogatijom trpezom no bi se i međusobno okupljali pomažući jedni drugima u tome poslu.U vrijeme mojeg djetinjstva se teško živjelo.Većina je imala jednog Smoka,bogatiji seljani su klali dva a najviše tri Smoka i to ne veća od 140-180 kg.Ostalo se je prodalo u seoskoj zadruzi kako bi se namakao novac za porez i ostale potrebe.
Posao oko kolinja se je razvlačio tijekom cijelog dana kako bi se moglo u večernjim satima sjesti za trpezu i kušati sve što je taj dan napravljeno.Jelo se je i pilo duboko u noć,prepričavale se mjesne dogodovštine,priče iz prošlih vremena,seoski tračevi a nerijetko se je znalo i zapjevati.Tamo negdje pred ponoć većina je bila pod alkoholnim parama pa neki su u veselju pri povratku svojim kućama znali se i izvaliti u snijeg koji je bio uvijek velik ili sam ja bio mali pa mi se to samo činilo. Mi djeca smo napeto slušali i upijali svaku riječ tih polupijanih i dragih ljudi i divili se njihovim doživljajima a nerijetko i hvalisanjima.
Bila su to neka davna i lijepa vremena u kojem se je živjelo opušteno,bez stresa i nisu ljudi znali za nešto bolje.
Danas kolinja nemaju dušu,sve se radi brzo da se bude što je moguće brže gotovo.Nove tehnologije,tehnička pomagala,znanja ljudi su nam olakšala i ubrzala cijeli posao.
Svi samo žurimo,žurimo,žurimo...................
Post je objavljen 03.12.2018. u 12:29 sati.