Voljeli smo popit vina il' Džina,
Popit tablu hepova, podijelit Apaurina.
Prebit jebenog, razmetnoga sina.
Sad si mrtav i pod zemljom bit će,
Ja nemam s kime popit pravo piće!
Predoziro si se u 27-moj,
I to je stvarno blesavo i tužno, prijatelju moj!
Svakih nekoliko godina puknem,
Napišem pjesmu tebi u spomen,
I podijelim sa ovom fukarom sa kojom se u nedostatku...
Uglavnom!
Na Internetu ni Riječi o Tebi!
Kao da nikad nisi postojao.
Jebeš rimu, pun mi je kurac...
Kad sam te zadnji put vidio,
I pozvao na pivo...
Imao si 50-tak kila i glavu punu ožiljaka.
Nakon toga si ubrzo,
Izgorio do kraja.
Zbogom, Prijatelju!
Živio, negdje drugdje, sa nekim boljim...
< | travanj, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Kad paradoks dobije najdublju smisao i čovjek koji živi već podugo, a još nije našao sreću koju traži.
Autor svih pjesama i/ili priča što se nalaze na ovome blogu je Bojan Jaklin - Polić. Bez pismene ili usmene dozvole autora, nije dopušteno kopirati, reproducirati, ili na bilo koji drugi način iznositi materijal objavljen na ovom blogu. Amen.