zazen1

ponedjeljak, 23.10.2017.

Iskrenost je rijetka, ali postojana

Odspavat ću u parku
Ovog popodneva u cvijeću
Vjeruj mi malena
Tvoj pogled mi je sve rekao

Jer prošle su godine
Otkako nisam uživao
Palio vlastitu kožu marljivo
Otkako nisam uživao

Odspavat ću pod mostom
Kupit ću bocu vina na placu
Glumit ću Zen majstora Daitooa
Koji je živio sa prosjacima

Nema mi druge, slab sam
Moje oči ne vide nimalo jasno
Robujem djetinjim željama
Poput Sunca i Mjeseca

Nema mi druge malena
Odspavat ću u parku
Da me ugledaš na povratku
Sa fakulteta

Nema mi druge crnooka
Jer i moje oči su crne
I nedostojan sam ove rijetke krvi
Nisam ovaj koji sam postao

Hoće li tko zapaziti
Hoće li itko zapaziti
Jer učinilo mi se da čujem
Neku glazbu u daljini

Jer prošle su godine
Otkako nisam hrabrost pojeo
Otkako se nisam ljubio
Otkako nisam glasno pjevao

Još uvijek vjerujem u čuda
Moram vjerovati, doživio sam ih
Ali još uvijek umoran tražim
Presudan izlazak Sunca

Jedino što vrijedi je ono iskreno
Ono što danas nije na cijeni
Cijene se mijenjaju
Vremena se mijenjaju

Tužni su postali moji dani
Moj prijatelj čupa se za kosu
Moj jedini prijatelj
Drugog prijatelja nemam

Odspavat ću u parku
Ovog popodneva u cvijeću
Vjeruj mi malena
Zaista – nema mi druge