zazen1

srijeda, 04.03.2015.

Moj posljednji cugerski epitaf

Bože,
Šutni me u guzicu, poljubi me,
Ne izlazim.

Ovaj me nalet koštao,
Milina u tebi,
Jauk.

Krezuba budućnost,
Nejasni obrisi,
Sve me svrbi i žulja.

Pomakni se da te ne...
I kažem, i reći ću...
Vi ste pijani! Gospodine!

Sakrio se smisao moj,
Iza bočice Metadona,
Iza lažljivih šamana,
I drkaroškog celibata.

Umirem, ali zaista... Umirem.
Ne vjeruješ mi?
Ja zaista Umirem.
Probaj me shvatiti, dakle...

Dug je put,
Dug i užasan.
Dug i trijezan.
I gorak.

Pogledom u prašnjavu istinu,
i svijetove iznad i ispod,
U obliku beskraja,
Nazire se.

Bože, tko se nije skrio?
Tko si ti?
Jeli ti dosadno,
Ili si ušlagiran.
A možda ti droga, kao meni,
Više i ne djeluje.
Suosjećam.
Bože.

Zaljubila si se i skinula čarape,
Pa sada bosa šećeš stanom,
I čekaš odgovor na sms,
Koji večeras neće biti.

Imaš me u sebi,
Ti si ja, ja sam ti,
Mi smo svi,
Šizofreni pupoljci.

U beskraju,
U vodi i u vatri,
Baba tvoja prži,
ono malo što je ostalo.