Hot Water Rediscovering

--------------------------------------------------------


Promjene. Volim ih na mnogim razinama u svom životu. Ovo je priča o jednoj...

Žene moje obitelji cijelo su mi djetinjstvo i mladost kupovale i spremale posteljinu za dotu. 10- ili 12- ili 15-godišnjakinji za šiznut je već i ideja spremanja dote jer u sebi nosi konotaciju neminovne udaje, a možda još i dublju i bolniju, iako sasvim nenamjernu, a više indoktriniranu - žensko si pa šta ćeš drugo nego se udat. A sastavni dio dote je između ostalog, posteljina. Zapravo ni ne znam što je to ostalo jer nisam nikad pitala...

Svi rituali vezani za svadbu uvijek su mi bili odbojni. Nisam se k'o mala igrala s lutkama i brijala da je neka od njih moja beba, i nisam sanjala u kakvoj ću se vjenčanici udati i nikad nisam pomislila da je vjenčanje najvažniji događaj, a sam dan vjenčanja najvažniji dan u ženskom :( životu.
Štoviše, kad mi se prijateljica povjerila u 4. razredu da ne može dočekati da se uda i rodi, i to bar dvoje djece, bila sam blago zgrožena. Da se riješim te muke, u sebi sam je proglasila luđakinjom, naglas nisam rekla ništa, i nismo to više nikad spomenule. To je meni bio maltene "coming out"...otkud ti takve ideje opće s 11 godina??? (Naravno da je danas udana i ima dvoje djece.)
A o "nešto staro nešto plavo" ili kak već to ide, bacanju podvezice (hah, imala sam hlače na svadbi ), rasporedu sjedenja za stolovima, cvijetnim aranžmanima...da ni ne pričam.

Stojim ja tako već po tko zna koji put s njima, a one preslažu te posteljine, ili su baš kupile novu (možda ih nije baš toliko bilo, al' kao da i jest, tako je bilo upečatljivo), i govorim im:
- Ne znam kome to kupujete, ali nije da imam direktnu namjeru udat se. A čak i ako se udam, sigurno neću spavati u tim bijelim čipkastim užasima.
- Ma de de, samo ti pričaj, to se treba.
- Ok, radite što hoćete, ja vam samo lijepo kažem.
- Odi tamo radi nešto, baš te briga.
Tako se to ponovilo više nekoliko puta.

Puno godina kasnije.
Sad već bivši i jedini me muž dva puta prosio. I dva puta sam ga odbila (to su one grozne situacije gdje ne želim reći ništa ružno i uključim mozak na "seriii" i poslije se uopće ne sjećam što sam satima pričala, ali uspijevalo je katkad). Jeez! Kakve ideje! Čemu se udavat? (hah, činjenica da je bivši dosta govori o slušanju vlastite intuicije).
Uselili smo zajedno bez ženidbe udaje...i otišli u Ikeu. I između ostalog kupili - posteljinu.

(Familija - freaking out!!!...pa imaš doma posteljine...ne bi fala....toldya...)

Onda su me uvatili svi na lijevu nogu i trudni trbuh, moraš se moraš se moraš se - udat!!
Zakaj????

....zbog djeteta...

????

Popušila sam razlog. Ni sad ne vidim kako je to moglo biti logično. Možda jednom shvatim.

No, bijele i čipkaste i ine posteljine nikad nisu prešle ni preko mog praga, a kamo li se približile krevetu.

A sad, malo genetike...kompulzivna potreba za kupovanjem posteljine, gdje sam familiji čini se bila dobar excuse nije se zadržala samo na njima. Oooo. Da imam samo malo veći ormar...tu upada ona priča o promjenama, na razini - posteljine. Volim boje. Volim i ne-boje. Volim uzorke. Volim prugasto. I karirano. Volim jednobojno. Volim kontraste. Volim i dosadne boje. A najviše volim svako malo gledat u nešto drugo.

Ipak, frendovi su me nedavno okarakterizirali da imam između ostalog "almodovarovski" ukus. I da, slinila kroz filmove opako...pa recimo da je kontrastno šareno eklektično neki moj stil.

I tako, udana ja, spremam se na kupnju nove posteljine (ima se u ormaru 3...jednu je poklonila svekrva...al može proć...). Trkam muža...ajmo ovu...a on kaže - Jooj ne tu. Prešarena je.
Wtf?! Gledam ga u nevjerici. A već smo odavno počeli s tim forama. Oko SVEGA smo raspravljali. Boja zida u hodniku. Boje zidova svuda. Boja vrata. Boja elemenata u kuhinji. Vrsta zastora. Vrsta stolica. Boja presvlaka.
Ma šta te boli ona stvar kakve je boje jebena posteljinaaaaa!
Je, nemre on spavat u šarenom, to ga nervira.
Možda se trebal udat za moju mamu i baku, one imaju lijepih koje ne nerviraju.
Živčeke u kanticu, pitam pristojno:
- Kak te može nervirat posteljina dok spavaš, pa mrak je, u mraku je sve iste boje?!?!
Ne može on to meni sad objasnit, nervira ga šarena posteljina. I neće.

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10.
Ommmm.

Otkad je otišao nanovo sam obojila cijeli stan. Kupila nove zavjese. Novu sofu u dnevnoj sobi. Preokrenula i tu sobu i blagovaonu. Uredila balkon (stavila drveni pod, mljac). Pofarbala pločice u wc-u u bijelo i cijelog ga oblijepila makovima iz Ikee. Zamijenila se za sobe s kćeri (njoj veća...). Za ovo proljeće sam imala u planu razbucat kupaonu koju ionak nikad nismo ni preuredili. Ali odustala sam da vidim kud će ova recesija. Ipak sam ja samostalni poduzetnik. A i ne mogu nikako nać prave pločice (najgore je kad nešto točno zamisliš u glavi).

Imam dvije nove posteljine.
I poželjela sam još jednu - bijelu.
Ne čipkastu.
Ma onako, za promjenu!