zajebanamala
31.12.2006., nedjelja
Ispraćanje stare godine...
|
Stara godina je i ležim u krevetu razmišljajući o stvarima koje su mi ju obilježile. Bilo ih je mnogo, a nabrojat ću one najvažnije. Godina mi je bila prilično nesretna, prepuna tuge, patnje, boli, nesreća... Djed je bio moj idol. On je bio osoba za koju nikada nisam mogla vjerovati da bi mogao umrijeti. On je bio oličenje pravednosti, dobrote i ljubavi. Imao je razumijevanje i za one stvari koje nikako nemožemo razumjeti, pomagao je i onim ljudima koje je susreo prvi puta u životu. Bio je duša od čovjeka. Bio je moj anđeo. Dobio je rak. Liječnici ga nisu otkrili na vrijeme. Unatoč svim mojim molitvama u lipnju je zaspao na mojim rukama. Nisam ga mogla spasiti. Gledala sam ga i ispuštala krikove bez glasa... Spava, ali još je uz mene. Moje ljubav prema njemu je toliko velika bila, i ostala. U danima kada je bilo najteže molila sam Boga da uzme mene a njega ostavi. Jer bio je veliki čovjek. To je bio događao koji me je promijenio, na neki način. Zatim tu je bilo i raznih konflikata, najteži je bio onaj s obitelji. Na moru je došlo do velike obiteljske svađe nakon koje su se neki odnosi pomalo rashladili. Zatim tu je jedan neoprezni vozač koji se zabio u auto u kojem je bila moja mama. Na sreću, to je prošlo dobro, ne računajući šok mame koja je inače veliki paničar. Naposlijetku prekid s dečkom. Nemogu reći da ne boli, ali sada shvaćam da su neke stvari važnije od toga. I sada mi više nije žao. I sada znam da je ovako najbolje. Kao što napisah, stara godina je i sada razmišljam malo i o svojoj baki. Ta žena je bila anđeo od anđela. Sve svoje zavjete je ispunila, u bolesti i zdravlju.... Ove godine je bez njega, prvi puta nakon 45 godina provedenih zajedno. Ona je sada sama. Kaže da je ovo dan kao i svaki drugi, drži se hrabro, a znam da unutra nestaje. Njoj je bilo još i gore. Srce me boli kada gledam tužne ljude, kada vidim nesreću i nepravdu. I pitam se hoće li mi se sve to jednom vratiti ili će me zaboraviti kada meni bude trebao netko. Danas prekidam ovu tešku terapiju koju sam imala zadnjih par dana. Ma od nje mi je samo bilo slabo i osjećala sam se kao da me pregazio vlak. Uza sve ove loše stvari koje sam nabrojala, moji prijatelji i dragi mi blogeri, svijetla ste točka u svemu. Stekla sam nova poznanstva baš uz pomoć ovih stranica, i hvala vam svima na svim tim riječima potpore koju ste mi pružali, na to što ste bili sretni kada sam ja bila sretna, na to što su vam suze krenule kada sam ja plakala...pravi ste. Jako vas volim i nadam se da ćemo svi zajedno ponovno nastaviti svoja druženja i u godini koja nam slijedi. Želim vam svima sve najljepše, i mnogo nam sretniju godinu koja slijedi... Voli vas sve vaša Petra... |
29.12.2006., petak
|
Dragi moji blogeri, stvarno mi je jako žao što vam se ne javljam,ali pokušavam se kontrolirati da ne napravim opet veliki račun... Za početak svima želim SRETAN BOŽIĆ (sa zakašnjenjem), vesele i ugodne blagdane, i sve najbolje u Novoj 2007. godini....  Kako me dugo nije bilo, red je da napišem što se to tako zanimljivo događalo u mome životu.  Prvo, napravila sam ono šta sam napisala u zadnjem postu..otišla sam ga u petak posjetiti i moram priznati da sam se tako dobro osjećala...  Zatim , badnjak mi je prošao fenomenalno... bila sam teta mraz, kao i moja susjeda ( to je bio interni dogovor). Svi su nas onako slatko gledali i smješkali nam se. Dobile smo bezbroj komentara kako smo originalne i sl, ali naravno padale su i želje... Moj odgovor je bio da ih teta mraz ne ispunjava,hihihihi.... žao mi je samo što se nismo slikale, to nam je najveća pogreška... Najbolji dio je bio kada su došli naši susjedi (mlađi) obučeni u djedove... i onda smo mi tete plesale s djedovima..ma to je bilo stvarno super.Nemoram ni pričati koje smo sve povlastice imale te večeri...  Hmmm...da, moja povlastica je tek došla do izražaja.  Naime dobila sam bronhitis i sve mi se čini da će mi ostatak praznika proći u krevetu...a ako se ne budem čuvala novu ću proslaviti u bolnici..grrrr..  Baš mi je to trebalo...  Dobila sam neke udarne tablete ( kako ih je nazvala moja doktorica) jer su samo 3, svaki dan po jedna, i ako mi bude bolje, nova možda prođe po planu... Zato dragi moji, držite mi fige... Al nešto sam sva utučena, ni horoskop mi nije naklonjen za sljedeću godinu.... Kažu da su sve djevice hipohodri??!! Ma da....  A sada da ne postanem naporna, samo ću vam svima još jednom zaželjeti sve najljepše....  P.S.- posebna zahvala najdražem tigriću zbog njegovog «blog spota», jako si me razveselio s time...hvala ti dragi  I pozdrav wolfu koji me nešto često spominje....  |
21.12.2006., četvrtak
|
Ove godine poput mnogih ljudi nemam pojam o tome da će za koji dan Božić. Nekako mi je sve obično. Ni vrijeme nije u tom duhu. Nije fora Božić bez snijega. Još par dana i imat ću malo slobodnog vremena. Napokon. Odlučila sam ga posvetiti sebi i jednoj osobi koja nažalost više nije samnom. S mojim anđelom sam se oprostila prije pola godine, i on sada leži pod zemljom. Fali mi. Ne prođe sat a da ne pomislim na njega. Ništa više nije isto. Ni ovaj Božić koji dolazi jer on nije tu. Prvi Božić bez njega. On je oduvjek bio moje utočište i davao mi je snagu. Kada bih pokleknula, on me je dizao. Zračio je toplinom i činio me je sretnom. Jednog ljetnog dana obavio je moju dušu crnom bojom. Ali još uvijek mi pripada. I ja pripadam njemu. I baš ću taj petak, taj zadnji dan škole iskoristiti skraćene satove i otići k njemu. Baš u petak, jer petak je bio i dan kada je on otišao. Sjest ću na rub njegova spomenika i pričat ću mu. Znam da će me slušati, jer to čini i sada. Smješka mi se s neba i briše mi svojom mekom rukom ovu nestašnu suzu što mi klizi niz lice... Zauvijek ću te voljeti anđele moj... |
16.12.2006., subota
Trn u oku....
|
Što učiniti kada vam se netko počne miješati u život a vi s tom osobom nemate ništa, niti biste htjeli imati? Ta vam se osoba zapravo gadi. Što tada učiniti? Što ako i ta osoba ima svoju stranicu na kojoj objavljuje vaše slike bez dopuštenja, piše o vama neistine i kleveće vas za stvari koje se događaju u njegovoj glavi? Kako tome stati na kraj? Sada znam da je ljubomora snažan osjećaj, ali joj je to samo početna faza, jer taj osjećaj poslije raste u ljutnju, a zatim se pretvara u bijes... Pitam se kako osoba od 20 godina može imati toliko mržnje u sebi? Pa to nije normalno... Kome to prijaviti? On sebe idealizira, on je taj koji živi u svome svijetu u kojem svi trebaju imati njegovo mišljenje, inače se čovjek naljuti. On ima društvo koje ga ne voli. On ima društvo koje smatra društvom. Ali to zapravo i nije društvo, jer da je, tako bi se i ponašali. U tom društvu je svatko krenuo svojim putem. žive u prošlosti, i u onim danima kada je sve bilo dobro. Čvrsto žele biti iskreni jedno prema drugome, ali kada treba primjeniti iskrenost, shvate da nije lako reći nekome u facu šta misle. Boje se poraza, tko će što misliti o njima. Dok sam bila s bivšim sam vidjela da postoje i ljudi koji se ne vesele prijateljevoj sreći. Vidjela sam različite načine razmišljanja. Vidjela sam i tip razmišljanja « ako ja nemam curu, ni ti ju ne trebaš imati. A kada ju ja budem imao, tada možeš i ti.» tada bi svi bili sretni i zadovoljni.Ja sam sretna kada su moji prijatelji sretni, s njima dijelim i dobro i zlo. Smatram se sretnom osobom jer znam da imam prave prijatelje i da ne živim samo virtualni svijet poput mnogih, nažalost. Imam svoj život u koji ne volim da mi se itko upliće ako ga ja sama ne pozovem u njega. Ako je netko dobar prema meni biti ću i ja dobra prema njemu, ali ako se ponaša tako, ja ću biti još gora. Svoje branim poput lavice, i još snažnije. Nisam bezveze zajebana mala! Prijavit ću ga administratorima – za početak. Znam da prati moj blog, i neka zna da mu je bolje da me više ne spominje. Ovo nije prijetnja, nego upozorenje, a kada bude prijetnja, vidjet će se dobro. Ako mi se nastaviš obraćati ili ako mi se približiš prijavit ću te za maltretiranje. I to mislim ozbiljno. A ti me sada iskušaj ako želiš. |
12.12.2006., utorak
kalkulator ljubavi...
|
kalkulator ljubavi pogledajte tko je prava osoba za vas.... ukradeno sa Wolfovog bloga...nadam se da se neće naljutiti na mene... |
03.12.2006., nedjelja
Navodno istiniti biseri s njemackih fakulteta...
|
Usmeni ispit na medicinskom faksu: Profac: "Ako vam je znanje ko sise, ne moramo ni pocinjati s ispitom" (Univerzitet Hamburg, profesor dobio zabranu usmenog ispitivanja) "Jesu li vama mozak napumpali helijem da uopce mozete uspravno hodati?" (Ispit iz fizike, Uni Chemnitz) Zali se profesor: "Zasto studenti uvijek kasne na predavanja? Pa nije seoba naroda doci do fakulteta." U tom trenu ulazi student Azijat... "Vi ste ispricani, vas put je bio stvarno dugacak!" (Privredno pravo, Uni Essen) Profesor na medicinskom fakultetu drzi uvodno predavanje: "Pocinjemo s osnovama obdukcije. Dvije stvari su pri tome od kljucne vaznosti.. Prvo: morate pobijediti odvratnost. Pazite!" Profesor gurne mrtvacu na stolu prst u guzicu, izvadi ga i polize. "A sad vi." Blijedi i jedva suzdrzavajuci povracanje, studenti jedan za drugim ponove profesorov postupak. Kad su se svi izredali, profesor ce: "Druga jednako vazna stvar je koncentrirano i pazljivo pracenje predavanja. Ja sam u analni otvor gurnuo kaziprst, ali polizao srednjak. Dakle, dobro pazite..." Profesor trudnici na usmenom: "Sad vec udvoje dolazite na ispit, a jos uvijek nemate pojma..." (Pravo, Uni Köln) Student veterine na ispitu. Profesor mu pokaze napola pokriven kavez, vide se samo noge neke ptice. "Koja je ovo ptica?" "Ne znam." "Vase ime?" Student podigne nogavice hlaca i veli:"Pogodite." Profesor sjedi u menzi i jede. Dolazi student i sjedne za stol bez pitanja. Ljut zbog takve nepristojnosti, profesor ce otrovno:"Otkad orlovi i svinje sjede za istim stolom?" Student se digne, pokupi tacnu i veli:"OK, onda letim dalje." |
