zajebanamala
20.08.2007., ponedjeljak
|
Već je vrijeme da napišem nešto novo, pa evo. Nakon malo više od mjesec dana sam se vratila doma. Bila sam na otoku Ugljanu, gdje u najljepšem mjestu Kukljici imam vikendicu. To je jedna mala uvala sa svime što ti treba za odmor. Prekrasne pješčane plaže, stijene uz more savršene za romantične večeri, zatim disko Coco's u kojem često pjevaju naši poznati pjevači, eto ja sam zadnje bila na Toniju Cetinskom, zatim svi ti onako "morsko" uređeni kafići, razne konobe i slično. Ono što mene posebno oduševljava je jedan plesnjak... To je jedna velika terasa ispod restorana sa malom pozornicom na kojoj svaku večer pjeva grupa koju kukljica unajmi za to ljeto. Ove, kao i prošle godine je pjevala Ella (čini mi se da je njezi hit bio "Iza ponoći"), uglavnom jako lijepo pjeva sve moguće pjesme, od sentiša, dalmatinskih, do starih stranih rock hitova... Plesnjak se nalazi odmah uz obalu tako da iza palmi ima prekrasan pogled na valove i more. Moram se pohvaliti da sam ove godine i ja radila na moru, baš u tom restoranu iznad plesnjaka. Slušajući priče svog tate kako je on u mojim godinama stalno radio preko ljeta odlučila sam pokazati da to mogu i ja. Radila sam malo manje od mjesec dana i upoznala sam jako puno prekrasnih ljudi. Moja prva grupa turista mi je ostala u najljepšem sjećanju. Svi su mi bili tako simpatični, dragi, za sve sam već znala gdje sjede, tko je zahtjevniji, tko je prvi gotov a tko sjedi cijelo vrijeme dok traje doručak ili večera i sl.. Posebno su mi se svidjeli Česi. Jedna obitelj Čeha mi je ostala u najdražem sjećanju. To su bili sin mojih godina i njegova majka, te njihovi neki rođaci. S njima smo nakon radnog vremena jednu noć ostali na terasi piti neki biljni liker (kako oni kažu "lijek"), malo me podsjeća na Jagermaister. Uglavnom jako divni ljudi. Moram priznati da tu subotu kad je otišla ta moja prva grupa, plakala sam u krevetu do dugo u noć. To je definitivno glupo od mene, ali vezala sam se za sve njih...  Nakon toga si nisam dopustila da mi se to ponovi. Pa su me prebacili u drugi restoran gdje sam radila sa radnicima koji izvlače naftu iz mora. Uglavnom, razlog su zašto nisam ostala i duže. Njihovo ponašanje je bilo jednostavno odvratno, toliko dobacivanja, komentara, nabacivanja...  Bilo je to ipak previše za mene pa sam lijepo dala otkaz. Čast onim izuzecima među njima s kojima sam se lijepo i šalila, pričala...Eto i tu mi je ostao jedan u prekrasnom sjećanju. Dečko iz Kutine sa plavim pramenom i mističnom ogrlicom. To je bila osoba koja me je samo jednom rječju znala smiriti a da toga nije niti bio svjestan  .Zatim ovo ljeto mi je uljepšao i moj dragi koji je dolazio vikendom. Ta dva po dva dana što je mogao ostajati su mi uljepšavala cijeli tjedan. Bilo je prekrasno ujutro se probuditi kraj njega, a navečer zaspati uz njega  ... Zadnji vikend je došao sa sestrom i tada smo zajedno otišli doma. Prvo smo se provozali po cijelom Pašmanu, prešetali cijeli Zadar, otišli do moje frendice u Bibinje, pa na kupanje u Biograd. Toliko nam se svidio da sljedeće ljeto idemo na tjedan dana u jedan ljubičasti hotel (koji se meni svidio). Putem do Siska smo stajali u svakom mjestu koje nam se činilo zanimljivim, poseban je bio gradić Obrovac, jer svake godine govorim da ću tamo jednom prošetati i sada sam to i napravila. To je jedan maleni gradić poseban po tome što se nalazi u kanjonu rijeke Zrmanje. Izgleda kao gradić iz starih američkih vesternih filmova, jako je pust, naišli smo na par ljudi na ulici, par djevojaka koje su se glasale poput pingvina (kunem se!), i konobaricu kojoj smo objašnjavali smo je ledena kava i za koju sam mislila da me hoće pojesti...stvarno je tako djelovala... I to je zadnje čega se sjećam, dalje sam spavala. Da, da, još se sjećam da smo fulali put kod Vojnića, moj dragi ne voli putokaze, misli da on zna najbolje. Uglavnom ovo ljeto je bilo prekrasno, na sreću još me za vikend očekuje tulum kojim slavim svoju punoljetnost (još samo 5 dana!!!!), pa ponedjeljak maturalac  !!! Sve vas lijepo pozdravljam i obećajem po ne znam koji put da ću češće pisati.... |
