zajebanamala
21.12.2006., četvrtak
|
Ove godine poput mnogih ljudi nemam pojam o tome da će za koji dan Božić. Nekako mi je sve obično. Ni vrijeme nije u tom duhu. Nije fora Božić bez snijega. Još par dana i imat ću malo slobodnog vremena. Napokon. Odlučila sam ga posvetiti sebi i jednoj osobi koja nažalost više nije samnom. S mojim anđelom sam se oprostila prije pola godine, i on sada leži pod zemljom. Fali mi. Ne prođe sat a da ne pomislim na njega. Ništa više nije isto. Ni ovaj Božić koji dolazi jer on nije tu. Prvi Božić bez njega. On je oduvjek bio moje utočište i davao mi je snagu. Kada bih pokleknula, on me je dizao. Zračio je toplinom i činio me je sretnom. Jednog ljetnog dana obavio je moju dušu crnom bojom. Ali još uvijek mi pripada. I ja pripadam njemu. I baš ću taj petak, taj zadnji dan škole iskoristiti skraćene satove i otići k njemu. Baš u petak, jer petak je bio i dan kada je on otišao. Sjest ću na rub njegova spomenika i pričat ću mu. Znam da će me slušati, jer to čini i sada. Smješka mi se s neba i briše mi svojom mekom rukom ovu nestašnu suzu što mi klizi niz lice... Zauvijek ću te voljeti anđele moj... |
