KAD SE OČEKIVANO PREMETNE U NEOČEKIVANO, NAJBITNIJE TI JE DA ZADRŽIŠ IZRAZ LICA DOSTOJAN ČOVJEKA. JER NIJE TI PRVI PUT DA GUBIŠ NA TERENU KOJI JE PRIPREMLJEN ZA POBJEDU.

zanimljiv novinski članak...

Šutnja – najopasnije žensko oružje



Kad sam razmišljala o temi kojoj ću pisati, pa mi je ženska šutnja kao oružje pala na pamet, sjetila sam se filma "Kad jaganjci utihnu". Na plakatu je Jodie Foster kojoj je leptir preko usta. Ako malo razmislite, u svojoj okolini ćete naći mnoga upozorenja na opasnost šutnju.

Ne uspoređujem ovdje opasnost od kanibala sa ženom u vezi koja prolazi kroz nezgodan period, nego preuveličavanjem želim doći do poante.
Žene su te uz koje se vezuje pričanje, gnjavljenje oko ovoga ili onoga, telefoniranje satima, neprestano kljucanje oko istih stvari... Ako uzmemo taj zaključak kao polazište, izostanak onoga na što smo navikli upućuje na opasnost.

Ok, mislim da sam i ja pričljiva, znam gnjaviti iako ne volim telefonirati. Kad je moja prošla veza naišla na svoje prve nesuglasice, oprezno sam pokušala navesti ga da uvidi da mi takvo njegovo ponašanje ne odgovara. U početku je on to i čuo i stvari bi se popravila na mjesec dva. Onda bi se nesuglasice pojavile opet. Ja sam opet (možda malo manje oprezno) upozorila da sam povrijeđena njegovim ponašanjem. Malo smo se pokačkali, raspravili i našli kakav takav kompromis.

Idući razgovor je bio oštriji s moje strane i hladniji s njegove. On je moj nastup protumačio kao ograničavanje njegove „neovisnosti“ (ili bilo čega što je implicirano moju krivicu), a ja sam njegov protumačila kao nedostatak osjećaja za mene.

U čemu je fora? Ja sam poprilično rječita cura, znam relativno dobro verbalizirati svoje misli. Jako sam pazila kako mu i što govorim, nisam tip cure koja želi ograničavati bliske ljude (ni prijateljice, ni dečke). Ako sam kao takva osjetila potrebu da mu obratim pažnju na nešto, nije to trebao olako shvaćati. Zašto bi bilo tko radio frku u vezi koja funkcionira?! Dakle, ako ona digne frku – nešto ne funkcionira.
Sad dolazim do onog opasnog dijela.

Žena će pokušati riješiti nešto određeni broj puta. Zvati na razgovor, pitati „što nije u redu“... žena će riječima pokušati popraviti ono što ne štima. I dok god ona „bronda“, gnjavi i pita, dobro je. Znači da niste ispucali njezinu volju.
Jer nakon nekog vremena, ja sam prestala pitati. Prestala sam pričati. Nisam mu više imala što za reći. Radio je što je htio. Onda je stao, shvatio da nešto nije u redu, pa upitao on mene.
Samo što sam ja potrošila sve riječi. Jedino što sam imala reći bilo je „gotovo je...“

U engleskom postoji izraz „silent treatman“ (u prijevodu „tretiranje šutnjom“) i to je jedan od najgorih načina „komuniciranja“ s bilo kime. Obratite pažnju na ono što vam vaša draga govori jer dok govori, stalo joj je. Makar to vama i ne odgovaralo – razgovarajte s njom.

Jer u onome trenutku kad s njezine strane začujete tišinu – zvoniti će glasnije nego bilo koja vika, i vjerojatno će biti zadnji ton upućen vama iz njezinih usta.


stvarno, zašto uvijek moraš zašutit da ON shvati da je nešto pošlo krivo.....tako sam i ja, i durila se (ne mogu ja to dugo jer smatram da je gubitak vremena), i tražila razgovor, i sprdala se na tu temu, i kroz zezanciju probala doć do rješenja, i inatila se, i prkosila, i praštala, i razumljela, i ludila, i divljala pa se smirivala. slala sms, mail, pisane porukice...i tako 7 puta sve u krug...e, i sad bi trebala opet...al sam se umorila..ne pamtim kad mi je do nečeg ili nekog bilo tak stalo...al ne mogu...umorna od igrica i natezanja..i ako opet iniciram razgovor, opet ćemo doć na to...u krug.
ne mogu uvijek biti inicijator razgovora, jer on nekad niti ne želi komunicirat, a ja nek mu gađam misli....pa sam se zapitala jel mu uopće stalo, i zašto se ja trudim kad je njemu sve svejedno...i tako sam i ja zašutila, a ne zato što mu nemam što za reći, nego sam se umorila od pričanja sama sa sobom.....i šutim, išutjet ću....ne radi inata ili djetinjeg ponosa, il zato što ne želim, pa tvrdoglavo tjeram svoje...ne, ne zato...slučajno znam kako se ponaša čovjek kojem je stalo...ja više nemam nijednu ideju niti riješenje...pa šutim, a ionako šta kažem ili napravim, bude krivo..

pa sad nek bude kako bude, Bogu u ruke...ja šutim i čekam