Nakon što su se, manje više svi razbježali svojim matičnim gradovima/mjestima i roditeljskim domovima (neki i po vikendicama) preostalo mi je da većinom sama lutam ulicama grada Zadra, i po svom običaju, njuškam kulturno-zabavna događanja u okrugu poluotoka.
U međuvremenu svjedočila sam uspješnom zatvaranju menzaške sezone tog dana, zaključivši da bi bilo krajnje vrijeme da se vratim kuhanju, svojoj ljubavi koju zanemarih radi učenja i provođenja dana u knjižnici.
No, vratimo se mi na temu. Još otprije 2 tjedna, komentirala sam s prijateljima da bih voljela otići s njima na izložbu leptira u jednoj od prostorija Narodnog muzeja, nedaleko od Trga Petra Zoranića. I tako, iako su oni otišli iz Zadra, prije nego i ja odem odlučila sam ju pogledati sama. Imala sam što i vidjeti!
Na ulazu u izložbu simpatična cura od kojih 18 godina je sjedila za stolom i nenamjerno mi htjela prodati kartu po punoj cijeni.
Sjetila sam se tada svog studentskog statusa (mada je kvazistudentski) pa sam dobila kartu po simboličnoj cijeni od 10 kuna.
Kad je ona upalila sva svjetla u susjednoj prostoriji počela sam s razgledavanjem i proučavanjem.
Istovremeno, u glavi mi se pojavilo pitanje/komentar na njenu izjavu da "leptirima smeta svjetlo", no ubrzo sam našla odgovor na to pitanje na info plakatima postavljenima svugdje okolo.
Pošto su tekstovi prilično opširni i informativni, naučila sam puno o fizionomiji leptira, načinu života, podjeli na noćne i dnevne itd.
Posebno zanimljiva činjenica koju bi izdvojila jest pojam mirmekofilije koja označava razne oblike simbioze nekih životinjskih i biljnih vrsta s mravima. U tome prednjače leptirski rod pirgavci (riodinidae). Njihove ličinke mravi u mravinjacima njeguju i štite od predatora (!) Zamislite koja divna privilegija, i kako je to srdačna gesta od mravaca!
Naravno, da ne bismo počeli mravce uzdizati u moralne vrhunce, oni ipak imaju neke koristi od toga, jer ih leptiri zauzrat opskrbljuju hranom.
Što još reći o izložbi? Vrlo lijepo je složena, omjer teksta i primjeraka leptirskih vrsta je dobar, dovoljan za one koji samo letimično pogledaju tekst, a i za one koje zanima malo studioznije pregledavanje i učenje o leptirima.
Zbirka je odlično očuvana, primjerci su veličanstveni, toliko da izgledaju živo, sasvim zaboravite da su ispred vas ustvari mrtve preparirane životinje. Počevši od naše dobre stare Europe, preko Azije i Južne Amerike koje kriju (po mom skromnom mišljenju) najljepše i najrazigranije boje ljuskica na krilima leptira, pa do klimatski tople i vlažne majke Afrike.
Naime, što smo bliže ekvatoru, to su leptiri izražajnijih boja, jer (pre)topla klima pogoduje bujanju života općenito, pa ima prilično više predatora nego u nekim drugim klimama. Kakve boje ima veze s predatorima, pitate se?
Ova činjenica je i mene iznenadila i oduševila.
Jer leptiri ustvari koriste boje, da bi uputili gladne želuce drugih životinjskih vrsta na svoj gadni, nimalo primamljivi okus!
Što se tiče mimikrije, u leptira postoji još jedan trik: neke vrste imaju lažne oči na krilima, kako bi preplašili predatore i omeli im pažnju da lakše pobjegnu, a i da prežive ako kojim slučajem predator ošteti dio njihovog tijela.
Mogla bih vam još ispričati i o svakom stadiju rađanja leptira, no smatram da su to temeljna znanja iz biologije svakome dostupna.
Po svemu navedenom, lako je vidjeti da su leptiri zapravo vrlo zanimljiva i posebna bića, tako krhka, a opet tako čvrsta i kompleksna.
Njihov mikrokozmos je satkan od finog i razgranatog osobnog i društvenog života, i iako je njihov život nekad kratak poput dvaju zamaha krila, svaki trenutak je ispunjen i sa svakom jedinkom iznova osvojen.
Uživajte u fotografijama s izložbe, i ako ste u mogućnosti, svakako je posjetite! :)

Oznake: Leptirić