Zašto? Em nisam imala para, em nije bilo u Zadru da ne trošim pare na bus + kartu.
Tako da me nije trebalo puno nagovarati kad me frend obavijestio taj dan da bi mogli poviriti, a ja, u maniri prave posvuduše reko "Ajmo"! Još je i besplatno, kud ćeš bolje!
Upali smo unutra kad je počela pjevati Irena Žilić, kantautorica za koju sam tek tada čula..
Imala je violinsku pratnju i pjevala sjetnim, melodičnim i čistim glasom.
Razglas je za početak učinio svoje, bio je preglasan pa smo se odlučili malo pomaknuti prema stubama koje vode u perivoj Kraljice Jelene. No, ubrzo su nam se uši naviknule, i ispred nas se odvijala prava glazbena čarolija, koja je izgledala još čarobnija uz zanimljivu raznobojnu pozadinu osvjetljenu reflektorima.
Irenin glas je ovio zrak u mistično ozračje, i u doba djetinjstva, prvih ljubavi, pa sve do svakodnevnih životnih uspona i padova.
Nakon nje na scenu su stigli Amy LaVere, memfiška kantautorica i njen glazbeni i životni partner Will Sexton.
On je svirao gitaru, a ona bas gitaru. Zvukovi njihovih instrumenata su se savršeno upotpunjavali, bluzerski duh je ispunio prostor.
Amy je žena fragilne pojave, ali jake osobnosti koju je naglasila šeširom i crnom ljetnom odjećom.
Will je, po komentaru mog prijatelja, a i kako sam sama kasnije uvidila izgledao kao da je "ispao" iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Mada, bilo je i nešto neodoljivo gospodsko u njegovom stavu i imidžu "vagabunda u sivom sakou".
Njihove balade su bile nježne, opuštajuće i osvježavajuće istovremeno.
U meni osobno su probudile neke zatomljene osjećaje, i podsjetile me na neka davna ljeta, ali i stvorile sliku onih koja će tek doći, kroz maglu. Kako su skladbe dalje tekle, pop-bluzerskom štihu pridružio se i rockabilly, a Willova gitara je glasno jecala.
Posebnu dozu simpatičnosti dodala je Amy kad je uljudno zatražila od nekog iz publike da joj donese whiskey, no nitko nije imao muda (ili para) da to napravi pa je memfiški slavuj ostao kratkih rukava s alkoholom.
No, to ju nije spriječilo da s jednakom energijom nastavi svoj nastup.
Neki "highlightsi" trenutaka u pjesama poput "Who are we saving our broken hearts for?" i "We were made by fire - it keeps us alive", potvrdili su mi da se radi o kvalitetnom autorskom radu.
Jedno veoma ugodno iznenađenje uslijedilo je pri kraju njihove kantautorske večeri, kad je Amy zamolila da ugase svijetla na pozornici i u publici jer želi da sjednemo i gledamo zvijezde. Nije nam, doduše uspjelo jer je nebo bilo oblačno, ali sama ta gesta unijela je dodatnu romantičnu notu.
I tako, dok smo sjedili svi zajedno na starom kamenu 5 bunara i gledali (neki prema nebu, neki prema drugima sa zvijezdama u očima) i slušali taktove obrade Tom Waitsove - Green grass, osjećali smo se udobno i kao da doma sjedimo u naslonjaču i slušamo staru pucketavu ploču.
Mislim da je to bio i cilj Amy i Willa, i mogu reći da su u tome uspjeli, jer smo se svi vratili kućama s opuštenim osmijehom na licima.
Irena Žilić:
https://www.youtube.com/watch?v=VVlq-aWkwBI
Amy LaVere & Will Sexton
https://www.youtube.com/watch?v=g8o-mITfVNA
