~ jeste li znali... ~

26.06.2005., nedjelja

... da je zastava nepala jedina nacionalna zastava koja nije pravokutnog oblika?

zastava nepala temelji se na 2 odvojene trokutaste zastavice koje su pripadale dvjema suparničkim stranama dinastije Rana koje su formalno vladale zemljom. Zastavice su po prvi put spojene tek u 20.st., ali nisu bile priznate kao službena zastava nepala sve do 1962., kada je osnovana konstitucionalna vlada nepala. crvena boja je nacionalna boja nepala. mjesec u gornjem dijelu zastave predstavlja kraljevsku kuću. sunce u donjem dijelu simbolizira granu obitelji Rana čiji su članovi bili premijeri zemlje sve do 1961. godine. sve zajedno predstavlja nadu u to da će nepal kao samostalna država potrajati toliko dugo koliko će trajati mjesec i sunce. oblik sunca i mjeseca koji se danas nalaze na zastavi određen je u prosincu 1962.g. do tada su se ova nebeska tijela imala i lica, a ona se i dan danas mogu vidjeti na grbu nepala. neke prijašnje verzije zastave (dakle, do prosinca 1962 - lijevo, sredina) i zastava danas (desno): a zašto jedino nepalska zastava nije pravokutnog oblika? vjerojatno je lakše odgovoriti, ako se obrne pitanje - zašto su sve svjetske nacionalne zastave, osim nepalske, pravokutne? to se može objasniti činjenicom da se oblik svjetskih nacionalnih zastava poveo za prvim oblikom brodskih zastava koje su se javile u europi (na mediteranu). naravno, bilo je i drugačijih oblika brodskih zastava i zastavica ranijeg vremena, ali pravokutni oblik prosječnih proporcija između 1.5:1 i 2:1 se učinio kao najpraktičniji, pa su zemlje "standardizirale" takav oblik. kasinje su se brodske zastave adaptirale i za kopnenu upotrebu. nacionalne zastave izvaneuropskih zemalja su se pojavile tek nakon što su europske zastave standardizirale oblik, pa su imitirale pravokutnike kao i neke simbolične elemente (npr. vertikalne/horizontalne pruge). stariji nacionalni simboli transformirani su u "europski" oblik zastave. tako je, npr. etiopija najprije imala odvojene crvene, žute i zelene trokutaste zastavice, ali ih je preoblikovala u horizontalne linije i tako dobila pravokutnu trobojnicu. nepal je pak zadržao originalni oblik svoje zastave. time je ta zastava vjerojatno jedina koja je preživjela u obliku nacionalnog simbola, nešto kao "živi fosil" među zastavama. razlog njezinog 'preživljavanja' leži u činjenici da je nepal gotovo potpuno izolirana zemlja, bez obalne granice, nedostupan jer leži usred visokih planinskih lanaca.

12:00 - Komentari (7) - Ispis - #

24.06.2005., petak

... da je u vrijeme nastanka zemlje dan trajao manje od 10 sati?

otkako čovjek obitava na zemlji, dan traje 24 sata. ali ljudska je vrsta samo treptaj u zemljinoj povijesti. nedugo nakon njezina nastanka, prije više od 4 milijarde godina, dan je trajao manje od 10 sati. prije 400 milijuna ljeta godina je imala 400 dana, od kojih je svaki trajao po 22 sata. kako je došlo do tih promjena? odgovor: djelovanjem potresa, uragana, ledenih doba, pa čak i pojava poput el nina. ali najveći utjecaj imaju gravitacijske sile između mjeseca i zemlje. plima i oseka (koje su rezultat tih sila) usporavaju rotaciju planeta, tako da nam dani postaju duži za 20 sekundi svakih milijun godina. a sjećate se tsunamija u indoneziji iz prosinca 2004.? (začkoljice su objavile i post u vezi uzroka te pojave, a možete ga pročitati (ako već niste) - ovdje.) o utjecaju golemih razmjera koji je imao taj tsunami govori i rezultat istraživanja i predviđanja koji su obajvili nasa-ini znanstvenici. pomicanjem zemljine mase u indijskom oceanu, u prosincu 2004., dan na zemlji se skratio za 2,676 milijuntih dijelova sekunde. i ne samo da je skratio trajanje dana, već je pomaknuo i središnju os zemljine rotacije (što je uzrokovalo zemljino kolebanje) za otprilike 2,5 cm. (izvor: NG HR, lipanj 2005)

09:08 - Komentari (12) - Ispis - #

21.06.2005., utorak

... da rajčica nije samo povrće/voće?

:) naime, rajčica je i drugi naziv za rajske ptice, porodicu egzotičnih ptica koja nastanjuje tropska otočja zapadnog dijela tihog oceana i sjeverne predjele australije. u davno prapovijesno doba, kad su današnji otoci ovoga prostora bili međusobno povezani s kopnom, iz Azije se na novu gvineju preselila neugledna ptica slična vrani. u novom, izoliranom staništu razvile su se u novu porodicu, paradiseidae, rajske ptice ili rajčice, čije vrste spadaju u jedno od najveličanstvenijih čuda prirode. do sada su otkrivene 42 vrste. ima ih različitih veličina - od najmanjih, veličine vrapca, do najvećih, veličine vrane. svaka od ovih vrsta odlikuje se vrlo živim bojama, a i rasporedom perja pa su zbog toga i dobile naziv rajske ptice. prvi europljani koji su vidjeli ove ptice bili su članovi nizozemskih istraživačkih ekspedicija u 15. stoljeću. iznenađeni njihovom ljepotom nazvali su ih "rajskim", misleći da se hrane samo nektarom i piju rajsku rosu, iako se one zapravo hrane uobičajenom ptičjom hranom - voćem, puževima, insektima i sl. upadljivo perje imaju samo muške jedinke. premda u šumama sjeverne australije žive 4 vrste rajskih ptica, njihova je prava domovina nova gvineja. neke, poput oblokrile rajčice (ptiloris magnificus) i wilsonove rajčice (diphillodes respublica), žive u sušnijim nizinama, a dvanaestopera rajčica česta je u mangrova močvarama. neke su druge, kao što je velika rajčica (epimachus fastosus), stanovnici planinskih šuma. njihovi nevjerojatni načini šepirenja biološki se tumače kao savršeni znaci za raspoznavanje među vrstama koje su dobro poznate po svome poligamnome načinu života i sklonosti promiskuitetu. tijekom sezone parenja mužjaci se pokazuju u punom sjaju, udvarajući se neuglednim ženkama. ritual udvaranja obično uključuje šepurenje perjem i paperjem čime često tvore najneobičnije oblike koji oduzimaju dah te ritualno klanjanje. ove ptice grade tanka i plitka gnijezda na vrhovima drveća. u vrijeme parenja se vrlo lako mogu uloviti, a domoroci ih love osobito tupim strijelama kako ne bi oštetili nijhovo prelijepo perje. nakon parenja, ženka nese jaja i sama se brine za njih. rajske ptice na slikama, redom: 1. wilsonova rajska ptica, diphillodes respublica 2. manucodia comrii 3. oblokrila rajska ptica, ptiloris magnificus 4. zelenogrla rajska ptica, paradisaea minor 5. raggijeva rajska ptica, paradisaea raggiana 6. parotia lawesii 7. kraljevska rajska ptica, cicinnurus regius 8. lepezasta rajska ptica, lophorina superba

14:41 - Komentari (10) - Ispis - #

18.06.2005., subota

... po čemu je otočje galapagos dobilo ime?

odgovor: po divovskim kornjačama. naime, na španjolskom se jeziku te kornjače zovu galapagos, a kako je otočje najpoznatije baš po toj vrsti gmazova, po njima su dobili i ime. inače, arhipelag se nalazi u tihom oceanu, oko 1000 km zapadno od obale ekvadora i sastoji se od 13 velikih otoka, 17 manjih i više od 40 hridi na površini od oko 9000km˛, svi do jednog vulkanskog postanka. 95% površine 1959. godine proglašeno nacionalnim parkom. najveći otok u arhipelagu, dugačak 100 km, isabela, oblika je morskog konjića. kliknite kako bi vidjeli uvećan prikaz. prvo zabilježeno otkriće ovog arhipelaga je iz 1535., kada je brod panamskog biskupa de Berlangera slučajno skrenuo s kursa na putu iz Paname u Peru. u svom pismo španjolskom kralju charlesu V. opisao morske lavove, ptice i galapagose po kojima je arhipelag kasnije i dobio ime. preko 300 godina otočje je služilo kao utočište samo gusarima i lovcima na tuljane, kitove te divovske kornjače koji su te vrste doveli gotovo do istrebljenja. 1835.g. charles darwin stiže na obale arhipelaga i tamo dolazi do prvih pravih dokaza svoje teorije evolucije, te piše studiju o postanku vrsta - «On the Origin of Species». nakon oslobađanja južne amerike od španjolske, ekvador je 1832. formalno anektirao galapagos. prva naselja zapravo su bile kolonije kažnjenika, a prvo uspješno naselje osnovano je 1897.g. na otoku floreana. 1959. donacijama mnogih znanstvenika i UNESCO-a, osnovan je Istraživački Centar Charlesa Darwina, a dvadesetak godina kasnije galapagos je uvršten i na UNESCO-vu listu svjetske prirodne baštine.

19:32 - Komentari (8) - Ispis - #

17.06.2005., petak

... da perpetuum mobile skoro postoji u praksi?

točno tako. a primjer za to je sat atmos. satovi atmos su jedna od najfascinantnijih vrsta satova ikad napravljenih. atmos nikada ne treba navijati. svaka promjena temperature od 2°C automatski ga navija za iduća 24 sata. još je leonardo da vinci demonstrirao fizičku nemogućnost konstrukcije stroja koji bi bio perpetuum mobile. unatoč tome, znanstvenici su uvijek pokušavali napraviti jedan takav. nekako najbliže tome došao je 1928. godine francuski inžinjer jean-leon reutter konstruirao je sat koji je bio pokretan doslovno zrakom. ovo otkriće zagolicalo je maštu mnogih proizvođača satova. nakon opsežnog razvitka, jeager lecoultre, poznata švicarska tvornica satova, usavršila je, a nakon toga dobila i autorska prava na izum perpetuum mobile atmos sata, te započela proizvodnju za široko tržište. tehnološki koncept ovog sata je izvanredan. unutar zapečaćene "kapsule" mješavina plinova i tekućina širi se ili skuplja, ovisno o promjeni temperature, pomičući tako kapsulu naprijed ili natrag kao sićušnu harmoniku. to maleno kretanje konstantno pomiče glavnu oprugu što omogućava satu da se i dalje kreće i da zadržava savršeno točno vrijeme. promjena temperature od samo 1-2°C dovoljna je za rad ovoga sata preko 2 dana. obzirom da se takve varijacije temperature prirodno događaju svakodnevno pri sobnoj temperaturi i to bez ikakvih dodatnih izvora energije, atmos sat će - ostavljen netaknut - moći raditi "zauvijek". atmos je potpuno ekološki prihvatljiv sat. u njemu nema baterija koje bi se bacale nakon nekog vremena i mijenjale novima, nema ni električne potrošnje bilo kakvog tipa. on nije ni kvarcni sat. atmos je precizni uređaj prvog stupnja. da bi iskoristio malu količinu energije koja dolazi iz zraka, sve komponente unutar atmosa morale su se namjestiti tako da između njih ne postoji trenje te da se sve pokreće glatko i što tiše moguće. snaga koju potoši sijalica od 15W mogla bi pokretati preko 60 milijuna atmos satova odjednom! dijelovi unutar sata su također zaštićeni od trošenja i taloženja nečistoća, pa bi radni vijek ovih satova mogao biti i preko 600 godina. no obzirom na današnju zagađenost atmosfere, preporuča se preventivno servisiranje i čišćenje svakih 20-ak godina. i u ovom vremenu masovne produkcije, svaki atmos u švicarskoj se i dalje u potpunosti sastavlja ručno. za izradu jednog atmosa potrebno je najprije mjesec dana za sastavljanje, a onda još idućih 5 tjedana pokusnog rada i podešavanja prije no napusti radionicu u vallée de jouxu, u švicarskoj juri. atmos je zbog toga vrlo rijedak i vrlo skup sat (2000$ do čak 169 000$!) koji stoji na ponos i veselje švicarskoj satnoj industriji. galerija slika atmos satova povijest nastanka hvala, UrchinStar47, na ideji. :)

09:12 - Komentari (9) - Ispis - #

14.06.2005., utorak

... što je i gdje je andautonija?

ako niste iz okolice zagreba i ako se baš ne bavite previše arheologijom, vrlo je moguće da - niste. andautonija je rimski grad koji se u antici nalazio na mjestu današnjeg sela ščitarjeva, nedaleko od velike gorice. izgrađena u 1. stoljeću, u obliku izduženog šesterokuta s vodovodom i kupalištem u gradu te riječnom lukom na savi. nalazila se na povoljnom prometnom položaju koji je omogućavao dobru komunikaciju s okolnim krajevima i siscijom (današnji sisak) kao centrom provincije panonije. andautonija se nalazila na samoj rimskoj državnoj cesti siscia - petovio (sisak - ptuj) te u neposrednoj blizini druge rimske državne ceste emona - siscia (ljubljana - sisak). izgradnjom andautonije zabilježena je najranija urbanizacija zagrebačkog dijela posavine koja je trajala do kraja 4./početka 5. stoljeća, nakon koje nema značajnije urbanizacije tog područja sve do polovine 20. stoljeća. andautonija je u svoje vrijeme (1. - 4. st.) bila upravni, politički i kulturni centar jedinstvenog područja koje je omeđeno medvednicom na sjeveru, vukomeričkim goricama na jugu, stenjevcem na zapadu te rijekom savom na istoku. propala je nakon seobe naroda. dugogodišnja arheološka istraživanja (još od 1969.) pružila su uvid u izgled i organizaciju rimskog grada. otkrivene su ceste, gradske ulice, sustav kanalizacije te javne i stambene zgrade, terme (gradsko kupalište) s polukružnim bazenom, nizom četverokutnih prostorija, hodnicima, kanalima za dovod vode te sustavom zagrijavanja prostorija (hipokaust), raznovrstan arheološki materijal za svakodnevnu uporabu (brončani nakit, razne posude, zidne slikarije, mozaici, rimski novac...) pronađeni su i rimski grobovi. dosadašnjim istraživanjima ovog arheološkog parka otkriven je tek dio rimskog grada, odnosno pojedini njegovi elementi pa se od nastavka istraživanja očekuje otkrivanje još mnogih novih sadržaja. postoje i dani andautonije, manifestacija koja se održava svake godine, zadnjeg vikenda u travnju i tada se besplatno mogu razgledati arheološki ostaci andautonije, izložbe, sudjelovati u raznim igraonicama i radionicama, čak se i oblačiti u rimsku odjeću antičkog doba. :) ukoliko već niste posjetili, a dobili ste želju, park je otvoren: UTO - PET od 9 do 13 i od 16.30 do 20 sati SUB - NED od 10 - 20, a ponedjeljkom je zatvoren. andautonija

15:44 - Komentari (8) - Ispis - #

12.06.2005., nedjelja

... koji je najveći kopneni predator?

polarni (sjeverni, bijeli) medvjed. thalarctos maritimus ili ursus maritimus živi u najsurovijim okolišima polarnih širina sjeverne hemisfere. mužjaci mogu narsti do 3 m i težiti preko 650 kg, dok su ženke mnogo manje (do 2,5 m i 250 kg). najveći polarni medvjed ikada viđen bio je težak 1002 kg i dugačak 3,7 m! žive samački, osim u prve 2 godine života, kada kao mladunci prate majku. medvjedi u svom lutanju i potrazi za hranom mogu prijeći i do 5000 km preko sjevernog ledenog mora i tundre, no studije pokazuju da se ipak najviše zadržavaju na teritoriju površine oko 1000 kvadratnih kilometara što i dalje predstavlja najveći teritorij u svijetu medvjeda. iako su odlični plivači, obično nisu dovoljno brzi da bi uhvatili plijen (tuljane) u otvorenom moru. stoga zimi čekaju u blizini rupa u ledu koje tuljani koriste kao mjesta za izron i uzimanje zraka. kada tuljan izroni glavu da bi udahnuo (a to mora činiti svakih 10-ak minuta), medvjed ga naglo zgrabi i vadi ga iz vode. nekada pak idu mnogo direktnijom rutom. naime, svojim njuhom - koji je njegovo najjače osjetilo - mogu osjetiti miris tuljana ispod površine, dok se odmara u nekoj šupljini u ledu. tada medvjed može snažnim udarcima prednjih šapa probiti led i uhvatiti ga. preko ljeta ima taktiku zaskočiti tuljana na spavanju, dok se odmara i sunča. no, pokazalo se da se samo 5% svih pokušaja hvatanja plijena završe uspješno. u svim ostalim slučajevima sretni tuljan ipak uspije izbjeći mogućnost da postane dobar i hranjivi obrok. nekada polarni medvjed ne ulovi ništa po 3 - 4 mjeseca i to najčešće ljeti kada je led pretanak da bi izdržao njegovu težinu i omogućio mu da se na bilo koji način približi plijenu. za preživljavanje u tom 'golom' razdoblju troše zalihe masti koju su preko zime skupili, a taj masni potkožni omotač oko tijela može biti debeo i preko 12 cm! on ga također, uz krzno, zimi štiti od niske temperature koja se u sjevernim polarnim krajevima spušta i ispod -40°C. za vrijeme najžešće zime sklanjaju se u ledene spilje. žive oko 30 godina. i još nešto. jeste li znali da je ispod bijelog (do svijetlo žućkastog) krzna koža polarnog medvjeda crna? :)

19:25 - Komentari (11) - Ispis - #

10.06.2005., petak

... da u Japanu postoji crkva od papira?

crkva od papira, takatori kyokai, izgrađena je ubrzo nakon potresa koji je razorio regiju japanskog grada kobe 1995. godine u kojem je srušena i originalna crkva takatori. primarni zadatak je bilo što prije izgraditi crkvu, i to onu koju bi volonteri, koji su i sami ostali bez domova, mogli brzo i jednostavno podići, uz što manji trošak. japanski arhitekt shigeru ban došao je na ideju da bi se ona mogla napraviti od papira. materijal za gradnju crkvu donirale su mnoge kompanije, a 160 volontera podiglo ju je za samo 5 tjedana. iako je namjena za crkvu s konstrukcijskom osnovom od paprnatih cijevi bila samo privremena, takatori kyoka još i danas uspravno stoji. ljepota ove crkve je baš u jednostavnosti materijala od kojih je napravljena. to je pravokutna konstrukcija površine 10 x 16 m. krovnu bazu čini oval od 58 papirnatih stupova visine 5 m i promjera 330 mm i koji čine oslonac za bijeli krov od materijala sličnom onom od kojeg se prave šatori. papirnate cijevi koje služe kao stupovi, debljine 15 mm, napravljene su od laminiranih slojeva recikliranog papira. duž duže osi ovala, na stražnjoj strani, papirnate cijevi su zbijene jedna do druge, tako da tvore pozadinsku osnovu za oltar, a isto tako služe i kao pregrada između oltara i spremišta koje se nalazi iza njega. na ulaznoj strani papirnati stupovi raspoređeni su na većoj udaljenosti tako da postoji kontinuitet između interijera i eksterijera, pa ako su vrata crkve otvorena, dobiva se dojam da se unutrašnjost crkve samo nastavlja u vanjski prostor. kasnije je i dio ispred ulaznih vrata natkriven nadstrešnicom od istog materijala od kojeg je napravljen i krov crkve. visina crkve je 7,23 m. službena stranica.

15:04 - Komentari (8) - Ispis - #

07.06.2005., utorak

... što je nunavut?

nunavut na inuktitutu, jeziku inuita (eskima), znači "naša zemlja" i dom je inuita tisućama godina, a kao sastavni dio kanade više od stoljeća. teritorij se proteže na 1,9 milijuna kvadratnih kilometara i čini otprilike 1/5 veličine kanade. službeno je nunavut proglašen posebnim teritorijem kanade u travnju 1999. i po prvi put inuiti su dobili svoju vlast nad njim. sporazumom "the nunavut land claims agreement" dobili su pravo na vlasništvo oko 350 000 kvadratnih kilometara. nunavut je kanadski teritorij s najmlađom populacijom. 55% populacije, od oko 30 000 inuita koji žive na tom teritoriju, mlađe od 25 godina! nunavut je sporazumom napokon dobio i svoju zastavu i grb. ZASTAVA plava i žuta (zlatna) boja označavaju bogatstvo zemlje i neba. crvena upućuje na pripadanje kanadi. inuksuk, koji se nalazi u sredini, je spomenik od naslaganih kamenih blokova u obliku čovjeka koji služi orijentaciji ljudi na teritoriju nunavuta kad idu u lov. također služe za plašenje karibua, vrste sjevernog jelena, te pomažu u njihovom navođenju u zamku. inuksuk još označava sveta i posebna mjesta. niqirtsuituq, zvijezda sjevernjača, je tradicionalan način orijentacije. ona također simbolizira vodstvo starosjedioca u zajednici. GRB dominantne boje su plava i žuta (zlatna) s istom simbolikom kao i na zastavi. u bazi štita nalazi se inuksuk. qulliq, inuitska kamena lampa, predstavlja svjetlo i toplinu koja vlada u obitelji i zajednici. udubljeni luk od 5 zlatnih krugova predstavlja životno važno kretanje sunca iznad i ispod horizonta. tu je ponovno i niqirtsuituq, zvijezda sjevernjača. na kruni grba nalazi se igluit ili iglu, koji predstavlja tradicionalni život ljudi i također znači preživljavanje u surovim uvjetima. kraljevska kruna simbolizira vladavinu cijelog naroda nunavata i ukazuje na to da je nunavut partner kanadske konfederacije. tuktu (karibu, desno) i qilalugaq (narval, lijevo) predstavnici su prirodnog bogatstva životinjskog svijeta kopna i mora nunavuta. donji dio grba sastoji se od zemalje, mora i tri najčešće vrste arktičkih divljih cvjetova. moto nunavutskog teritorija na inuktitutu - nunavut sanginivut - znači "nunavut, naša snaga". nunavut.

10:21 - Komentari (2) - Ispis - #

05.06.2005., nedjelja

... odakle je u medicini simbol zmije omotane oko štapa?

prije više od 2000 godina stari grci su, uz mnoge bogove, imali i boga liječnika i liječenja – eskulapa. eskulap je bio cijenjeni i poznati doktor toga doba tako da su ga grci proglasili bogom. njegov je simbol bila zmija te se i liječnički poziv počeo označavati zmijom obavijenom oko štapa na čijem je vrhu 'ogledalo opreznosti'. takvim se znakom želi istaknuti kako je medicina znanost koja 'obavija' mnoge druge znanosti.

19:38 - Komentari (13) - Ispis - #

03.06.2005., petak

... koja je najtvrđa prirodna tvar na Zemlji?

odgovor: dijamant. dijamanti se formiraju u razdoblju od milijardu i više godina, duboko u zemljinoj kori, na oko 150 km, a na površinu budu "izgurani" vulkanskim procesima. većina dijamanata nađena je u vulkanskim stijenama zvanim kimberliti (lijevo) ili u moru gdje ih donesu rijeke, nakon što izbiju na površinu. dijamant je 58 puta tvrđi od slijedećeg minerala na ljestvici tvrdoće, korunda, od kojeg se prave rubini i safiri. tek je u 15. stoljeću otkriveno da je dijamant moguće sjeći jedino drugim dijamantom. no, iako je najtvrđi, dijamat ima savršenu kalavost u 4 smjera tako da ako ga udarite čekićem - on će se odlomiti po plohama kalavosti. još jedna zanimljivost vezana za dijamat je ta da ako ga u peći ugrijete na 763°C, on će se jednostavno rasplinuti, ne ostavljajući za sobom nikakav vidljivi trag u obliku pepela. osloboditi će se samo malo ugljik (IV)- oksida. NAJVEĆI DIJAMANT najveći dijamant na svijetu je cullinan, nađen u južnoafričkoj republici 1905. godine. neobrađen je težio 3 106.75 karata.kako 1 dijamantski karat iznosi 200 mg dijamanta, možemo zaključiti kako je kamen težio 621 g. cullinan je isječen u great star of africa (lijevo), koji je težio 530.2 karata (106,04 g), lesser star of africa (desno) od 317,4 karata (63,28 g) i u još 104 dijamanta gotovo savršene boje i jasnoće. danas se ti dijamanti nalaze na britanskoj kruni i kraljevskom žezlu. cullinan je bio 3 puta veći od 2. najvećeg dijamanta, excelsiora, koji je također nađen u južnoafričkoj republici. najveći obrađeni dijamant - također iz južnoafričke republike, nađen 1986. - zove se unnamed brown. teži 545 karata (109 g) i isječen je iz komada koji je težio 700 karata (140 g). međunarodni tim specijalista obrađivao je ovo remek djelo 3 pune godine. još jedan impresivni dijamant, koji je isto obrađivan 3 godine i također je dio britanske krune, jest centenary . teži 273,85 karata (54,71 g) i to je najveći dijamant savršene jasnoće (tj. bez primjesa i pukotina) na svijetu. nisu svi dijamanti bezbojni. nečistoće unutar dijamanta određuju mu boju, od plave, crvene, narančaste, žute do zelene ili čak crne. najrjeđi su zeleni dijamanti, iako oni nisu najrjeđe drago kamenje. ta titula ide čisto crvenom rubinu. zemljina kora je zapravo bogata dijamantima. na tisuće ih se svake godine iskopa iz rudnika. 80% ih nije pogodno za izradu nakita, ali se dijamanti vrlo često koriste u industriji. samo dijamanti visoke čistoće i prozirnosti dolaze u trgovine nakitom. SINTETIČKI DIJAMANTI krajem 19. stoljeća škotski znanstvenik [I]james ballantyne pomiješao je litij s koštanim uljem i parafinom. smjesu je izlio u željezne cijevi i zagrijao ih do crvenog usijanja. tvrdio je da je kao rezultat pokusa dobio dijamante. no, nije zadobio povjerenje ostalih pa je njegovo kamenje "odloženo u ladice" i tek mnogo godina poslije otkriveno je da su to zaista dijamanti, samo sintetički. VAGANJE DIJAMANATA dijamantski karat se razlikuje od zlatnog karata. zlatni karat označava čistoću - 24-karatno zlato je čisto zlato. dijamantski karat označava težinu, i kako je već rečeno, iznosi 200 mg. riječ "karat" izvedena je iz "carob bean" (sjemenka rogača). dileri dragim kamenjem uobičajeno su balansirali svoje vage sa sjemenkama rogača jer ona sva imaju istu težinu!

15:44 - Komentari (10) - Ispis - #

01.06.2005., srijeda

... odakle je i kada se prvi put pojavio motiv kune na hrvatskom novcu?

još u romanskom razdoblju, u pokrajinama više i niže panonije (današnja mađarska te slavonija), porezi su bili ubirani u vidu kuninih koža koje su tada bile iznimno cijenjene. tako je od latinskog termina martus nastala hrvatska riječ marturina ili porez. u srednjem vijeku u hrvatskoj se upotrebljava velik broj stranih moneta, no u slavoniji je barem od 1018. u upotrebi vlastita moneta. prvi hrvatski novac na kojem se pojavljuje lik kune bio je srebrni denar iz 13. stoljeća (između 1230. i 1380.) kojeg kuju hrvatski banovi. kuna je bila dominantan lik na sedam od ukupno osam tipova toga novca. prve dvije kovanice s likom kune, prva iz vremena bele IV. i herceg kolomana (1235), te druga iz vremena herceg stjepana (1246), vrlo su slične. na njima se pojavljuje kuna u trku ulijevo između dvije šestokrake zvijezde, dok je tekst ovijen dvjema kružnicama od bisera. isti motiv dominira i na kasnijim kovanicama, za vrijeme kralja stjepana V., ladislava IV. i andrije III., te više slavonskih banova i protubanova u 13. stoljeću, pa se takav novac u numizmatici naziva slavonskim banovcima (denarij, poludenarij i bagatini). smanjenje hrvatske autonomije u okviru hrvatsko-ugarskog kraljevstva dovelo je do nestanka ove monete. kuna se ponovno pojavila 1939. kada je banovina hrvatska, uspostavljena unutar jugoslavenske monarhije, razmatrala kovanje vlastitog novca. 1941. uvela ju je hrvatska kolaboracionistička vlada, da bi opet bila ukinuta na kraju rata. konačno, nakon proglašenja hrvatske neovisnosti 1991. kuna je puštena u opticaj 31. svibnja 1994. godine.

12:12 - Komentari (10) - Ispis - #