Poticaj
Čudno je to! Da, zaista su čudni putevi Gospodnji! Nikada ne znaš što te očekuje kada napraviš novi iskorak. Možda te opet dočekaju suze, a možda se pojavi netko tko će u tvoj život unijeti radost, netko tko će vratiti osmijeh na tvoje lice.
Često, možda čak prečesto strah me rizika. Strah me učiniti neke stvari za koje nisam sigurna kakve će posljedice imati. Da, mene je strah! Često ne činim ono što moje srce žarko želi, nemam dovoljno hrabrosti. Ni sama ne znam zašto, ni čega me strah! Možda da ću biti odbačena?! Ili da ću nešto izgubiti?! Razmišljam ja i o lijepim stvarima koje se mogu dogoditi ali...uvijek prevlada strah.
Kako mi je neobično čitati sve ovo što sam pisala proteklih dana! Toliko raznih osjećaja koji se neprestano izmjenjuju. Potrebna je sitnica da se osjećam ispunjeno, sretno i ... neopisivo! A isto tako potrebna je samo jedna gesta da me dovede do suza! Ne volim plakati, stvarno ne volim. Glavni cilj u životu mi je biti radosna i nasmješena i tu radost dijeliti s drugima! S mojim prijateljima!!!
Kada pogledam na neka prošla vremena vidim da uopće nisam znala što je prijateljstvo niti sam ga dovoljno cjenila. Hvala Bogu na vrijeme sam otkrila bit prijateljstva, a to je uvijek biti tu za nekoga i u dobru i u zlu! Pružiti prijatelju utjehu, biti tu za njega kada si mu potreban. A on će ti tako isto i uzvratiti! Neprestano zahvaljujem Bogu što imam priliku svoju mladost provoditi na mom Brijegu, s divnim ljudima. Mojim novim, i starim prijateljima! Pojedine osobe su mi pokazale što je pravo prijateljstvo i tek tada sam "upoznala" svoje stare prijatelje. Sada mi je puuuno ljepše! Bog mi je darovao ove divne osobe, koje me u svakom trenutku znaju oraspoložiti! Uvijek znaju što trebaju reći da bi na moje lice vratile osmijeh! Jedna prijateljica mi je jednom napisala:"Prijatelji su kao zvijezde. Ne vidiš ih uvijek ali znaš da su tu i da te prate!" Zar to nije lijepo...prekrasno!
Hvala Ti, moj Gospodine na njima! Hvala Ti što su tu uz mene! Hvala Ti što si mi darovao tu milost da spoznam značenje pravih prijatelja...
Ovo sam napisala za sve one koji su u strahu ili su usamljeni, a tako su blizu svojoj sreći! Ne bojte se jer ne znate što vas sve lijepo tek čeka u životu! Možda vam se čini da ste sami ali vjerujte mi - niste! Nikada ne znate kada će se pojaviti tvoj prijatelj, a uvijek je tu Bog: On te ljubi!!! =)
Trenutak slabosti
"Ne, ne smijem plakati! Moram biti jaka, suze mi neće pomoći!" - govorim sebi dok suze teku niz moje lice. Iako ja to ne želim, jače je od mene. Boli me. Boli me ona tišina.
Zašto šutiš? Smeta li ti moja blizina? Viči na mene, reci da me ne podnosiš, reci bilo što...samo nemoj šutjeti! To me previše boli.
Sjećam se, prije smo pričali o svemu. Mogli smo satima pričati, smijati se, a sada?! Zašto se sve moralo promijeniti?! A sve je tako jednostavno...
Ne tražim puno, samo da sve bude normalno kao prije. Da te mogu pogledati u oči, nasmiješiti se, pričati s tobom. Ali...ništa nije kao prije i strah me da više nikada neće ni biti. Sada stojimo jedno pored drugoga, a između nas je zid tišine. Tišine koja je tako teška!!! Razdire mi dušu! Toliko puta poželim srušiti taj zid, ali...slaba sam. Ne mogu sama. Hoćeš li mi pomoći?
Reći ćeš da previše dramatiziram, ali nemaš pojma kako mi nedostaješ. Kao pravi prijatelj...
Zvjezdano nebo je tako tamno. Slušam onu moju najdražu melodiju...koliko je puta lijepša kada je ti sviraš!
Nisam htjela plakati, stvarno nisam!!! Oprosti mi što sam tako slaba, ali eto takva sam. Tko zna možda mi jednom sve ovo bude smiješno, možda ću ovo sve zaboraviti, jer tko zna što donosi sutra?! Čudni su putovi Gospodnji! Tko zna što je za nas isplanirao, možda ćemo jednom i biti sretni?! Da, tko zna...
Čudan osjećaj
Osjećam se...ni sama ne znam kako. Možda sam samo umorna. Zašto dođu ovakvi dani kada se osjećam kao da sam sama u tami? Gdje nestane ona moja radost? Gdje se izgubi? Bože, jeli ovo neka kušnja?! Želiš li dokaz da Te ljubim?!
Još maloprije bila sam radosna! Tako radosna da tu radost nisam željela zadržati za sebe! Htjela sam ljudima pokloniti bar mali dio svog srca, te radosti. A sada im nemam što dati...Tužna sam zbog toga.
Ponekada ne znam izraziti svoje osjećaje, ne pronalazim prave riječi ali mislim da Ti sve znaš. Tebi ne trebam ništa reći.
Molim Te da ovo prođe! Ljubim Te Bože!!! Otvaram Ti srce! Zapali ponovo u njemu plamen Svoje ljubavi! Neka gori! Neka me ispuni radošću - da je mogu dijeliti drugima! Toliko je onih koji trebaju moj osmijeh! Želim im pokloniti iskreni osmijeh, a ne plastični! Ispuni me radošću da ih mogu utješiti!!! Samo to želim!!!
Samo tebi...
Htjela bih napisati nešto što će te dirnuti u srce. Nešto što će ti pokazati koliko mi značiš. Htjela bih da u mojim metaforama vidiš sve ono skriveno samo za tebe. Da, htjela bih napisati nešto neviđeno, ali ne znam!
Znaš da nisam nadnaravno pametna, pa ti ništa pametno ne mogu napisati.
Nisam ni pretjerano talentirana, tako da ništa ni od neke stilski lijepe priče.
Nisam ništa neviđeno, pa ni ovaj tekst neće biti ništa što prije nisi mogao pročitati.
Ali znaš da volim biti jednostavna i iskrena pa će i ovaj tekst biti takav!
Želim da znaš da mi značiš mnogo više nego što misliš. Od tebe ne tražim ništa, a želim ti dati sve. Želim ti biti prijatelj kada ga trebaš. Želim te utješiti kada si tužan, pružiti osmijeh da te razveselim i topao pogled u kojem možeš sve ovo pročitati.
Ovaj tekst inače nebi bio ništa posebno, ali pošto je posvećen tebi, posebnoj osobi, onda i ovaj tekst postaje zaista poseban!
Hvala ti što postojiš!
S u s r e t
Isuse, polako Ti otvaram vrata svoga srca.
Uđi u moje srce i ostani u njemu.
Odmori moj duh,
smiri moje srce.
Budi sa mnom.
Ovih par minuta budimo u tišini - Ti i ja.
Ostani sa mnom još malo.
Nemoj otići od mene jer Te trebam.
Ne idi iz mog srca.
Ako Te nekada i zaboravim, lupaj snažno o moja vrata
da me podsjetiš da si tu.
Ti si tu, a ja često nemam vremena.
Oprosti mi - slaba sam.
Ali sada sam s Tobom.
Ne želim da ovaj trenutak prođe.
Htjela bih samo ovako sjediti i slušati Te.
Želim osluškivati što mi govoriš.
Želim Ti pjevati, s Tobom se smijati.
S Tobom, moj Gospodine!
Moj me Otac daruje...
Bože, evo me pred tobom. Između Tebe i mene sada ne stoji ništa.
Toliko toga me svakim danom odvaja od Tebe. Cijeli moj život sastoji se od nekakve trke, jurnjave...Kada ujutro ustanem zvoni mi mobitel, kasnim u školu - trčim. U školi sam s prijateljima - nemam vremena za Tebe, kasnije ću Ti se obratiti. Kada dođem kući palim televizor jer je već počela moja omiljena TV serija. Zatim još jedna, pa evo samo još jedna...ma, kasnije ću Ti se obratiti. Završim s gledanjem televizora pa prelazim za računalo. Samo ću provjeriti mail, ali...evo netko je na čavrljanju pa ću ostati još malo. Onda ostanem još 2 sata! Tako mi prolazi vrijeme. Već je večer. Mama i tata dolaze s posla. Tužim se mami kako sam gladna, kako u frižideru nema ništa jestivo. Ona umorno vadi namirnice i spravlja večeru, a ja ponovno sjedam pred televizor. Pitam tatu novac za novi mobitel ali je rekao da plaću još nije dobio. Ponovo se tužim kako ne mogu imati stvari koje imaju moji prijatelji! Dok moja prijateljica ima najnoviji model ja još uvijek nosam onaj star čak dvije godine! Pa, već je davno izašao iz mode! U međuvremenu mama je završila s večerom. Pojela sam, mada mi ona brokula nije baš pasala! Otišla sam u sobu, ljutito zalupivši vratima!
Maloprije je nestalo struje - ne mogu upaliti liniju. Mobitel mi je u dnevnoj sobi, a ljuta sam na roditelje pa mi se neda ići po njega. tko bi ih ponovo slušao?! I, sada sam ostala sama. Sama s Tobom. Malo mi je neobično ovako. Ova tišina, neobično je lijepa i osjećam se mirno! To mi je nekako čudno. Moj život je inače užurban i stalno je u meni neki nemir. Sijećam se djetinjstva, nisam bila ovakva. Kada se sve promijenilo? Kada sam se udaljila od Tebe? Zar su i meni materijalne stvari postale važne? Prije sam Ti se svako jutro i večer molila, a sada? Ne sjećam se kada sam Ti se poslijednji put obratila! Ali Bože, tako je teško sačuvati ovaj mir koji sada osjećam! sada sam sama i to mi je lako, ali kako ću izdržati kada se budem trebala oduprijeti lošem društvu, ovom okrutnom svijetu? Ja sam slaba, ne znam hoću li to moći...Suze teku niz moje obraze...Vidim da si mi dao sve što mi je potrebno. Živa sam, zdrava sam. imam roditelje, krov nad glavom, toplu postelju...a ja se ovako ponašam! Bože oprosti mi!!!
Evo došla je struja. Moram preslušati neki CD koji mi je poklonio onaj stari prijatelj. Puštam glazbu...svira neka pjesma:"...moja je duša danas bijela kao snijeg, moje je srce nedužno. On je izbrisao sve moje dugove, al voljet nije prestao! Moj me Otac daruje, rasipa svijet za mene - jer ljubi me! I nikad neću prestati od Njega ljubav tražiti - želim živjeti..." Prekrasno...Bože, hvala Ti!!! Sada znam da si Ti tu! Znam da me voliš! Bože, idem sada poljubiti mamu i tatu - Idem ih moliti da mi oproste. Vratiti ću Ti se kasnije. Ovaj put stvarno hoću - neću Te iznevjeriti! Znam da ćeš me Ti čekati i da u Tebi mogu naći svu ljubav i sav mir koji mi je potreban...
Odbaci sve zemaljsko što te odvlači od Boga! Prepusti se Njemu, pokloni Mu svoji ljubav i pažnju, a On će tebi pružiti mir i utočište...
Moja molitva
Isuse, obriši suze s mog lica.
Dotakni moje srce,
neka se moje usne nasmiješe.
Uđi u moje srce i unesi mir u njega.
Dopusti mi da te uzmem za ruku
i hrabro krenem u svijet - s Tobom!
Ne želim ići sama.
Želim da me Ti vodiš!
Daj mi snage da idem dijeliti Tvoju ljubav sa svim ljudima.
Amen
Sve vaše neka bude u ljubavi...
Što te uvijek oraspoloži kada si usamljen ili žalostan?
Božja ljubav, zar ne?! Bog je ispunio svoje biće ljubavi prema tebi, meni, prema običnom čovjeku.
Uzmi kapljicu te ljubavi, spremi je u svoje srce. Neka ta kapljica postane rijeka koja će teći prema drugim ljudima.
Svaki put kada vidiš do sebe tužnu osobu, otvori srce i pusti neka rijeka tvoje ljubavi poteče prema toj osobi. Nemoj dopustiti da je zaustavi pustinja! Njeguj svoju ljubav i nemoj dopustiti da se bistra rijeka tvoje ljubavi pretvori u ustajalu močvaru.
Zamisli samo što sve možeš učiniti sa svojom rijekom! Zamisli koliko tužnih osoba možeš ispuniti svojom ljubavlju! Toliko je onih čiji život možeš uljepšati!
Ne boj se budućnosti! Ne razmišljaj o tome hoće li ti ljubav biti uzvraćena...možda u jednom trenutku i neže ali tko zna kada će kapljica ljubavi tvoje rijeke oživjeti u nečijem srcu i on će ti uzvratiti osmijeh!
Neka ti poticaj bude želja za uljepšavanjem tuđih života, želja za osmijehom na licu tvoga prijatelja! Možda si sretan, ali kada vidiš prijatelja nasmiješenog ti ćeš biti još sretniji...
Zato, pusti rijeku nek teče...
