Bože, evo me pred tobom. Između Tebe i mene sada ne stoji ništa.
Toliko toga me svakim danom odvaja od Tebe. Cijeli moj život sastoji se od nekakve trke, jurnjave...Kada ujutro ustanem zvoni mi mobitel, kasnim u školu - trčim. U školi sam s prijateljima - nemam vremena za Tebe, kasnije ću Ti se obratiti. Kada dođem kući palim televizor jer je već počela moja omiljena TV serija. Zatim još jedna, pa evo samo još jedna...ma, kasnije ću Ti se obratiti. Završim s gledanjem televizora pa prelazim za računalo. Samo ću provjeriti mail, ali...evo netko je na čavrljanju pa ću ostati još malo. Onda ostanem još 2 sata! Tako mi prolazi vrijeme. Već je večer. Mama i tata dolaze s posla. Tužim se mami kako sam gladna, kako u frižideru nema ništa jestivo. Ona umorno vadi namirnice i spravlja večeru, a ja ponovno sjedam pred televizor. Pitam tatu novac za novi mobitel ali je rekao da plaću još nije dobio. Ponovo se tužim kako ne mogu imati stvari koje imaju moji prijatelji! Dok moja prijateljica ima najnoviji model ja još uvijek nosam onaj star čak dvije godine! Pa, već je davno izašao iz mode! U međuvremenu mama je završila s večerom. Pojela sam, mada mi ona brokula nije baš pasala! Otišla sam u sobu, ljutito zalupivši vratima!
Maloprije je nestalo struje - ne mogu upaliti liniju. Mobitel mi je u dnevnoj sobi, a ljuta sam na roditelje pa mi se neda ići po njega. tko bi ih ponovo slušao?! I, sada sam ostala sama. Sama s Tobom. Malo mi je neobično ovako. Ova tišina, neobično je lijepa i osjećam se mirno! To mi je nekako čudno. Moj život je inače užurban i stalno je u meni neki nemir. Sijećam se djetinjstva, nisam bila ovakva. Kada se sve promijenilo? Kada sam se udaljila od Tebe? Zar su i meni materijalne stvari postale važne? Prije sam Ti se svako jutro i večer molila, a sada? Ne sjećam se kada sam Ti se poslijednji put obratila! Ali Bože, tako je teško sačuvati ovaj mir koji sada osjećam! sada sam sama i to mi je lako, ali kako ću izdržati kada se budem trebala oduprijeti lošem društvu, ovom okrutnom svijetu? Ja sam slaba, ne znam hoću li to moći...Suze teku niz moje obraze...Vidim da si mi dao sve što mi je potrebno. Živa sam, zdrava sam. imam roditelje, krov nad glavom, toplu postelju...a ja se ovako ponašam! Bože oprosti mi!!!
Evo došla je struja. Moram preslušati neki CD koji mi je poklonio onaj stari prijatelj. Puštam glazbu...svira neka pjesma:"...moja je duša danas bijela kao snijeg, moje je srce nedužno. On je izbrisao sve moje dugove, al voljet nije prestao! Moj me Otac daruje, rasipa svijet za mene - jer ljubi me! I nikad neću prestati od Njega ljubav tražiti - želim živjeti..." Prekrasno...Bože, hvala Ti!!! Sada znam da si Ti tu! Znam da me voliš! Bože, idem sada poljubiti mamu i tatu - Idem ih moliti da mi oproste. Vratiti ću Ti se kasnije. Ovaj put stvarno hoću - neću Te iznevjeriti! Znam da ćeš me Ti čekati i da u Tebi mogu naći svu ljubav i sav mir koji mi je potreban...
Odbaci sve zemaljsko što te odvlači od Boga! Prepusti se Njemu, pokloni Mu svoji ljubav i pažnju, a On će tebi pružiti mir i utočište...
Post je objavljen 22.06.2007. u 21:39 sati.