nina&majda

no da, evo i majde.. pošto sam ja vrlo zaposlena osoba, onda je zajeb
malo oko svega toga, a još iam i šefa doma koji voli.. hm.. onemogućavat
normalan život svojoj dražesnoj dobroj kćeri.. no da, ja sam inače svaki
dan u pušćinama, i baš mi je zakon.. oke malo delam al i to treba.. za
razliku od nekih koji samo SPAVAJU.. hm.. kai ima novoga? kod mene..
pa dost toga, al ja neznam kai da pišem.. došel je akadem k nama v klub
na pansion.. hmda.. danas sam jahala santu, bilo je ludo i nezaboravno..
stalno inače jašem adolfa uz ponekad izuzetke.. baš je dobar konjić.. kak
mi je zanimljiv život ha? samo konjine i konjine i konjine i još konjina pa još
konjina na 2 noge, pa još i još i još... ne, sad bude vikend, idemo sutra van
(petak), pa idemo opet i u subotu.. i baš bude nam fajno.. evo, budem stavila
neke slikice malo..


evo, moj dolfi, već sam ga stavila enkrat, al moram še enkrat..

What if we were married?
What if we still cared?
Would it be possible?
Because I'm scared.

Would we be lovers?
Would you still care?
Pls tell me these things,
My heart is in a flair..

If my life were to end,
Would you miss me or cry?
Can't you see,
I want to try..

mislim da sam ovo već dela al neznam.. Eto..

ispisat ću po nebu riječi za tebe
vjekova mir vraćaš mi ti
smiruješ vode nabujale
moj šapat i krik ćeš pomiriti
pijem ti dah kao lijek
svaku noć, prije no što usnim ja
i taj tren i zauvijek
samo ti, ti si mi u mislima

i kad nisi tu, kraj mene
da znaš da me boliš
i noćas ja ću da te
čuvam dok spavaš
i ljubim tamo gdje najviše voliš…
...dok sanjaš...

-7 počinjem pjesmom od crvene jabuke...
neznam...lijena sam puno pisati...eto..
majda je na jahanju, žena radi...ja ljenčarim...

evo...stavim joj jednu slikicu
(kaj nebu opet rekla kaj se je ne sjetim)
inače tražeći slike naišla sam na puno njih
na kojima fakat zgleda kak c******
i zato!-ovo je jedna na kojoj ne sliči
al mi tu zgleda kak neki deček..
malo mi je pederski ovo s obrvom...
(a možda mu je ožiljak...a moš mislit...)



ovaj je bolji...(meni)



ajt idem ja...neam baš volje za pisati puno...ciao

gledaš me kao da se znamo
stranca dva, eto to smo samo
pričaj mi, gdje si ti bila dok lile su kiše
nek ova noć na tebe miriše zauvijek

gledam te, hodamo lagano
osjećaj kao da već dugo mi se znamo
deja vu, sve već podsjeća na prošle dane
ruke u hodu, dodir blag, ti i ja

a kada odu svi, mi ostat ćemo sami
samo ja i ti i pogledi u tami
reci mi da znam da jutro nije blizu
da ima vremena za poljupce u nizu

gledam te, kroz ovu noć što pada
stranca dva pod svijetlima smo, dušo, ovog grada
pričaj mi, gdje si ti bila dok lile su kiše
nek ovaj grad na tebe miriše zauvijek



ne pitaj me noćas ništa,
pusti me da šutim
ja noćas trebam mir
stare rane opet peku,
moje bitke dalje teku, dušo
ti nemaš ništa s tim

sa tvojeg izvora
moja se duša napila
žedna tvojih godina
i sada mamurna pita gdje je utjeha
gdje je mladost nestala

idu dani ja ih pratim,
ponekad do tebe svratim
dušo tražim zaborav
molim sate da se vrate
tragovima njenim hodam
tiho kao da je tu

sve jos miriše na nju,
i dan, i jutro što će doći
nakon ove noći,
noći bez sna
i dvjesto godina
da ih brojim u samoći
otkako je otišla.

u mojim venama
još je njenog otrova
još je doza prejaka
a tebe ljubim, da ne poludim
da zaboravim

nemojte si umišljati,..
naslov nikakve veze s ničim...
samo mi je vruće...nestea..
jednostavno moram napisati novi post
jer mi se stvarno neda gledati u onaj od jučer...
nebudem komentirala....idemo doma...nikaj drugo...

danas mi je još jedan u nizu lijenih dana...
mislim da bi se stvarno trebala pokrenuti malo prije 8h navečer...
al jednostavno mi se neda...grozno...
majda je jako uzrujana zbog nekih svađa i tak to...
nebum pisala o tome, velim sam zato jer me to baš
potaklo na ovo kaj bum napisala...

mislim da imam dana kad je u meni jednostavno tolko
negativnih emocija da ih na nekome moram ispucati...
neznam dal mi je bolje žal dok ih ispucam na nekom
ko me ni ne pozna baš (zato jer onda ne kuži
da ja to ZAPRAVO i ne mislim...)
ili na nekome ko mi je bitan...
al nekad mi stvarno dođe moment..
onak baš da se moram s nekim posvađati...
tj.zderati se...
valjda bih pukla inače...neznam...
i glupo mi je dok se neke ženske izvalače
da je to zbog onih dana..
mislim da to (bar kod mene)
uopće nema nikakve veze s tim...
jednostavno si priznajte da vam nekad prekipi...
a zakaj...a ko će znat...
ja samo znam da sam jako sretna kaj mi se
to baš i ne događa jako često
jer stvarno ne znam kak bi ljudi živili sa mnom
da sam ja svaki dan takva.
zato ti velim majda, nemoj se uzrujavati
kad se neko tak iskali na tebi
jer to najvjerojatnije uopće nije mislil...
i niti ne shvaća da je tebe to povrijedilo

no, evo i nekaj vedrije...
potaknuta ovom vrućinom
pitam se kaj bih bez kratkih hlačica i bermuda...
baš mi se sviđaju...
meni je zakon dok su u kombinaciji
s ravnim sandalama i nekom košuljom gore
(ova od mische mi je super)
na tportalu je cijeli članak o tome,
al ja sam uzela samo par slikica...





ah...evo i jedne pjesme...

nebo je bilo vedro
i zvijezde su sjale jasno,
mjesec se smiješio nama
jer bilo je suviše kasno.
pod zelenom mladom lipom
stajasmo nas dvoje.
ni jednom slutila nisam
što misli srce tvoje.
lice ti je bilo vedro
i puno mladenačke sreće,
a usne su ljubile strasno
kao da više nikada neće.
ruke su grlile nježno
i mrsile moje kose
a tvoje su smeđe oči
bile prepune rose.
odjednom tvoje lice
pokaže očajan bol i tugu
a usne žalosno zbore:
"draga..ja imam drugu"
osjetila ja sam davno
da se tvoja ljubav mijenja
al nisam slutila te riječi,
riječi ogorčenja!

..polja hrvatska, na dresu sjete me...
da ja volim teee, igrajte za nju, našu voljenu,
nek jače kuca to...srce vatreno...!

danas hrvatska-australija...
znam da svi puno pišu o tome,
nije neka fora,
al nisam mogla ne stavit
bar pjesmicu za naše dečke...
pa evo..želim im puno, puno sreće...
nada umire posljednja...

mi budemo tekmu odgledale
negdje u gradu...
e, sad gdje, to budemo još vidli...



pa, evo bila je razredna pečenjarka
koja i nije bila tolko razredna
jer nas nije bilo baš svih.
al eto...
meni je bilo super...
igrala se odbojka na pijesku i tak...
a dobro...
i sad se opet nismo dogovorili nikaj za izlet..
a kaj sad...bu bolje...

trenutno se malo kuham, klima radi, al nije to to..
al bolje meni dok je vruće neg dok je hladno...
danas još uopće nisam bila nigde,
al jednostavno sam prelijena za poduzimanje
bilokakvih akcija...al bude do 9h...



e, danas samo navijačke...

ima jedna zemlja mala,
sada svatko za nju zna
ono što je bio Brazil,
to je sada Hrvatska
HRVATSKA

rekli su nam da smo spori,
pa su njemce poslali
a mi smo im dali tricu,
pa su kući otišli

neka pati koga smeta,
Hrvatska je prvak svijeta
neka samo suze rone,
mi imamo šampione

ima jedno plavo more,
ime mu je Jadransko,
a njegovi šume vali,
sveto ime Hrvatsko
rekli su nam da smo mali,
mi se nismo bunili
donjeli su prazne mreže,
a mi smo ih punili

inače mi ta pjesma već ide tak na vuha van,
to stalno puštaju na utakmicama u gocu..
a dobro...

još jednom:

VOLIM TE HRVATSKO...OooOooOj....

djevojčica

duboko u meni živi djevojčica koja te je zavoljela...
koja je hrabro brisala svoje suze...
koja nije trpjela ništa protiv sebe...
koja te je zavoljela onako duboko...
...čisto...nevino i dječje...
koja je krhotine svoga srca hrabro skupljala...
koja nije dopuštala da se slomi...

i ta je djevojčica dopustila da mi se on svidi...
ta djevojčica zamrljala mi je oči...
i kad sam pomislila da ću biti sretna u njegovom naručju...
ta djevojčica probudila me je iz sna...
čvrsto u svom naručju čuvala je ljubav za tebe...
da ću iza sebe ostavljati slomljena srca,
kao što si ti ostavio moje...
ta djevojčica me je naučila životu...

pokazala mi je da prividna sreća nije ona prava sreća...
pokazala mi je da postaneš sretan kad nekoga voliš...
kad shvatiš da ga voliš...
nakon svih suza...
nakon podizanja sa dna...
jer ljubav je izgrađena na suzama...
ako voliš onda i patiš...
jer ljubav je dio tebe...
ono je živo...
jer ono što je živo boli...
kada ga sretnu putevi života...

žao mi je ako sam ga povrijedila...
žao mi je što je on bio žrtva...
na mom putu oporavka...
počela sam živjeti sa svojom sudbinom...
prestala sam žaliti za danom kada te ne ugledam...
prestala sam oplakivati dane,
nakon slučajnog susreta sa tobom...
jer ova ljubav me spašava...
djevojčica me spasila...
svojom nevinom ljubavi...
djevojčica koja u meni živi...
djevojčica koja sam ja...
u srcu...
u ljubavi...



uživam...
radim sve kaj volim...
i tak mi je lijepo zbog toga...
uživam u svakom trenutku...
uživam ja i inače..
al sad se ne grizem zbog toga..
baš uživam u činjenici da nemoram raditi
apsolutno nikaj...
i tak mi je lijeeepo...
baš sam sretna...
nadam se da ste svi...

evo, sutra je razredno okupljanje na pečenjarki..
nadam se da budemo došli svi,
ali u to čisto sumnjam...
pa evo, već mi pomalo fale,
a nije prošlo ni tjedan dana..



neznam kaj bi puno napisala pa evo stavim još jednu pjesmicu...
uživajte mi...

moja pjesma Njemu

sanjam da sam s tobom...
da se volimo...
da nas nitko ne razdvaja...
ne postoji vrijeme ni mjesto,
postojimo samo mi...
ja i ti.
dvije zaljubljene duše
i vjera jedno u drugo.
vjera u ljubav.
sve što osjećam je
tvoj poljubac,
tvoj meki dodir,
sve što u životu znam...
...znam...ja voljeti tebe...
voljeti više nego sebe...
voljeti te iz dna duše
i željeti....
željeti svaki trenutak
provesti s tobom...

no da, evo i mene mišeki.. kai ima? kod mene ni niš baš, jako je
vruće i tak sve skupa al kai budemo sad.. malo prije (pred pol vure)
sam se zbudila jer je moja dražesna sestrica uletela v sobu kak šleper..
luđakinja mala.. ajoj.. no ovoga, danas idemo van, yeah.. neznam
zakai sam ja opet tak happy zbog toga kad bu na kraju isto kak i
svakusubotu, arcus, in, paladin, doma.. ajoj.. a dobro kai sad.. možda
se moji dražesni starci velikodušno smiluju i daju mi biti do dvanajst..
koka, nadam se da ideš z menom van ak se nisi s NEKIM drugim dogovorila..
hahaha.. ne, šalim se.. no ovoga, ja molim boga za povoljnu subotu
(valjda sam ja znam kai to znaći, al nerem tu tak sve pisati..).. kai budem
sad radila.. učila!!! buahahaha.. ne, idem se malo potepat postanu pa bumo
vidli kai bu najpametnije.. spat nejdem natrag.. koka, dai mi se javi ak
imaš kakši prijedlog.. moremo si odnesti ležaljke nasred kružnog toka i
sunčati se.. strašno.. ne, neću se ja sunčati jer bum kak ciganica.. jedino
kai si popravim onai šrot kaj me na jahanju spržilo.. jer ovak zgleam kak da
sam celi dan krumpira skopavala.. no dobro.. mislim da bi bilo dosta zasad..
ovaj tu lik mi je inače baš zakon blečeni na ovoi sliki i ovoga.. mislim.. ja
bi sad pisala o nekim likovima ali ipak nebudem..




Are you the one

Are you the one?
Running through my mind
Embedded in my heart

Yelling my name
Oh how I want it to be you
Until I find out the truth

The heart says it's you
Holding on tight
Embracing you

On such a night
Nothing will stop us from
Embracing all night

sanjala sam da obruč se steže,
a ja šutim pokraj tuđe međe,
da u mraku sva se tresem,
kad vrisnem njegovo ime,
Bože, što si htio reći s time?

gledala sam dva goluba
u sutonu dana, gledaju mene,
u očima suze,
kao ruže kad procvjetaju poslije zime,
Bože, što si htio reći s time?

ne diraj mi moja goluba dva!
ne daj da se ostvare slike sna..

sanjala sam ružne snove
- pa i da umrem bilo bi bolje -
grad bez duše,
prijatelje kako šute,
nemoć dana i opasnost tmine,
Bože, što si htio reći s time?

u postelji bijeloj leže sudbine dvije,
moja i njegova budućnost zlatna,
izlaza nema pa se budim
nije, Bože, moje da sudim.

ne diraj mi jabuke moje dvije!
ti znaš što sam htjela reći time...



a kaj sam zapravo sanjala?!
a ko bi to znal..
obično se sjećam snova po periodima..
npr. u jednom tjednu se svaki dan znam sjećati snova,
onda pa drugi tjedan niti jednoga...
nemam pojma kak to ali tak je..
al dok se sjetim kaj sam sanjala
zna mi doći da se tak smijem
fakat gluposti sanjam....
ali ono...totalno nepovezano...
i je često skačem s mjesta na mjesto..
onak, malo sanjam jedno i sam najednom
se sve oko mene počne premještati i mijenjati
i onda se prebacim na nekaj drugo...
a dobro.... gubim se...

no, kaj da još kažem...
evo konačno i dugo očekivanih praznika..
pa ja im se radujem cijelim bićem,
(za razliku od nekih)
a dobro...
prosjek mi je 4.6 - čak viši neg sam mislila da bude
a dobro...mislim da o mojem učenju dovoljno
govori i činjenica da iz povijesti
koja je najštreberskiji predmet imam trojku...
al kaj...dosadno mi je,
a kad je meni nekaj dosadno, onda mi je dosadno..
nebrem si pomoći...a dobro...
sad je gotovo pa nebudem o tome

jučer je bila fešta za kraj godine (školske naravno)...
bilo je oke, ja sam išla u dva navrata..
navečer smo samo otišle na kavu do arcusa...
inače je bilo oke...
nebum išla u detalje
pišući o popodnevnih događajima.....



pošto je ona prva slikica bila za majdu,
evo jedne vedrije za mene...

pa, za kraj...evo pozdravljam sve...
ne vupate...

akcija
(nema veze kaj ovo niko nebu skužil.)

eh.. i škola je gotova..
nekima je jako drago, nekima baš i ne..
a kai ćeš.. mislim, nemam ja sad kai tu govorit jer sam rekla
da budem tiho i znam da sam si sama kriva i znam da niko nezna
o čem govorim i mislim da je tak najbolje.. i mislim da imam potrebu
raspisati se i izživeti se i iskaliti se i izderati se, a na kraju nem niš od
toga.. i opet.. ma.. mislim.. rekla sam da budem tiho..
bila je tekma.. brazil je pobedil, kaxte vidli dole v mojem komentaru od
prijašnjeg posta, čak sam potrefila rezultata.. mislim, taaak sam ponosna
na sebe, to je inače fejst doro za nekoga ko nea poima o nogometu..
al toliko.. neki su se proveli na tekmi, neki nisu, neki su se veselili, pa se
za 15 minut odveselili.. glavno je d su počeli praznici.. makar.. mislim..
neću da su počeli.. zapravo hoću jer neću gleat profiće, al.. ma ni bitno, ja
šutim..
onda dalje, kai imamo.. sutra su curke rekle da je feštić celi dan.. ja neznam
kai bum ja.. ovisi kak bum raspoložena.. neide mi se na trening, al možda i
otidem.. budem vidla.. mislim da se budem sad zbedirala do neke točke da
bum se opet zgubila tak da nem znala za sebe ni ko sam ni kai sam.. opće
neznam, tak se gubim v zadnje vreme..
koka mi je danas izjavila da opće neam samopouzdanja.. mislim da to nie istina,
al dobro.. zato kai me sram hodati po gradu v navijačkoj majci.. a dobro, neznam..
ja mislim da ja iam samopouzdanja.. al dobro..
neznam kai bi još našrajbala osim da mi nisu dali 5 s njemačkog i geografie i sad
se mogu jebat s četvorkama i četvorkom za kraj.. mislim, profesori, hvala vam od
srca.. druge godine bute mi morali dati petaču jer mi nete mogli dati četvorku.. koja
sranja pišem.. a to je sve kriva moja mamika koja ima bolesnu ambiciju da ja
prejdem z 5.. ve bum baš šla glet kolko ona ima v indexu od prvog razreda..
a da.. inače mi nie drago kai je gotova škola.. uopće..
ah.. uživajte mi ako morete i ak vam to neko ne sprečava..



I'm here without you baby
But you're still on my lonely mind..
I think about you baby and I dream about you all the time..
I'm here without you baby
But you're still with me in my dreams
And tonight, it's only you and me..



I'm here without you baby, but you're still with me in my dreams..

ej...
pa kaj se događalo prije godinu dana..?!
opraštali smo se s osnovnom
i bili prilično nervozni zbog upisa u srednju školu..
jučer sam vani vidla dosta ljudi iz bivšeg razreda...
kad se sjetim kak sam ih nekad sve dobro poznala..
8 godina nije malo..
danas su mi se ful svi promijenili i nekak nemam
baš osjećaj da su to ljudi s kojima sam nekad sjedila
u istoj prostoriji 5 sati na dan...
nekak mi se čini da su mi svi jako daleki...
osim majde, pošto smo i dalje skupa u razredu itd.
ali druge viđam prilično rijetko.
s nekima se nit ne pozdravljam
(makar mi je to prilično glupo, ali nema veze)
začuđuju me i neki s kojima sam bila dosta dobra..
nekak ih više uopće ne poznam...
to me tjera na razmišljanje o tome
kolko sam se i ja promijenila u ovih godinu dana...
pa vjerojatno kolko i svi ostali...
vjerojatno sam i ja njima čudna i drukčija...
no smatram da nam je svima bolje u srednjoj školi...
pa ipak, kolko god, sjećala budem se svih iz osnovne
i trenutaka koje smo proveli skupa,
bilo je i dobrih i loših, ali to je tak svugdje...
pa, evo pozdravljam bivši 8.a

vani je bilo ok...
nikaj baš drugo neznam napisati,
pa niti nebudem...

majda ide na mesap.
ja sam doma i neznam,
trenutno mi je dosadno,
idem se obući,
pa budemo onda vidli...
ajt, sve lijepo pozdravljam,
i šaljem veeeliku pusu...

/" target="_blank">

maleno moje,
vrijeme prolazi i iza sebe ostavlja tragove,
neke dublje, a neki se tek naziru na površini.
pokušavam ih pročitati.
onaj najdublje utisnut je tvoj,
svi drugi su blijedi, zaklonjeni tvojom sjenom…
zaklonjeni ljepotom jedne duše…
promatram te, ponovo mi se čini da si nestvaran,
moj zamišljeni lik iz bajke,
ali tu si.
još uvijek ne mogu vjerovati da sam te srela…
godinama prekasno…
nakon svih uspona i padova…
došao si da mi vratiš vjeru u život…
u ljubav …
osjećaj pripadnosti…
dovoljna je samo misao na tebe da me odvede negdje
gdje moj korak postaje lak, a duša ispunjena…
u tom trenutku mogu baš sve što želim.
mogu zaboraviti sve ono što nas razdvaja,
sve ono zbog čega osjećamo ovu bol koja razdire,
ne prestaje,
samo lomi sve ono što volimo,
čemu se divimo
i zbog čega živimo...
duboko u nama ostaje...
trenutak...u kojem smo zajedno...
sretni..
a sve ostalo je samo tek neki mali trag...
nevidljiv...
nevažan...
toliko sitan…
neprimjetan…a mi?
mi i dalje slijedimo taj beznačajni trag….
ostajemo slabi…nijemi…
polagano mrtvi…

evo.. i u ovo lepo rano sunčano subotnje jutro..
da da, moš mislit.. onak, ja morala danas na trening
(nakon svih ovih godina..) a ono opet.. KIŠA...
za poludet.. i onak, zbudim se ja v 8.20, mislim si
taman da se spremim i dođem tam do 9, i onak, oke,
kiše pada.. dobro, mislim si, bar budem spala do 12..
i spavam ja, spavam i za 15 minut dojde sister v sobu..
ZBUDI SE MAJDA ERIK BU DOŠEL!!! a meni mrak na
oči jer sam znala da se za početak VE ODMA moram zdići..
a daljnji događaji.. onak, trenutno se igraju tu na podu
sobe z onim nekim štapićima za ražnjiče i svako malo mi
neki doleti v glavu.. sutra bu v novinama pisalo 'poginula
od štapića za ražnjić'..


evo jedan konjek meni za gušt.. već sam duuugo ne nikve konjeke ne
stavljala.. no kaj se tiče toga.. kak su se ovi frikovi jučer iščuđavali..
mislim, pokažu meni sliku od konja na mobitelu i pitaju me kaej to za
pasminu.. i ono, konj ima čisti ovnovski profil, i još je beli i onak.. i ja
izvalim -lipicaner, i ono, ovi si inak bleneju v mene - KAK SI ZNALA? joj,
ljudi moji, pa vidi se.. i ono, onda je bilo jako čudno kak sam ja to mogla
znati a da mi niko nije rekel.. mislim.. oke je dečki, oke je..

no dobro, dosta o tome.. kajaznam.. danas možda idemo
van koka i ja (no i svi ostali), al.. no.. neznam kai bi još pisala..
neznam kai budem celo popodne delala kad kiša već tak velikodušno
pada.. tak da ak neko ima prijedlog da idemo nekam popodne (koka?)
nek mi se javi jer ja neam namjeru celi dan ove balavce slušat..
zasad su još dobri (no toliko: upravo se svađaju di je štapić bil),
no, kaxam pretpostavila, već se neš zderavaju jen na drugog.. ma
nerem ih čuti.. i ve moram zgasit kompa i reči da je krepal jer budu
hteli igrat igrice a ja sam zločesta stara krampasta babarogasta sestra
koja im neda jer se stravično boji da neš ne zmrdaju.. ajoj..

no opet sam se vratila na njih.. mislim pa kad mi tu urliču pod uho, a ja
još spim napol.. neznam, ja se gubim malo fejst onak.. opće se ne zmislim
kad sam jučer šla spat.. a da, s kokom sam se dopisivala.. i još s nekim..
al to je bilo prije.. ah.. zgubila sam se malo..

My Wish..

If I could have just one wish,
I would wish to wake up everyday
to the sound of your breath on my neck,
the warmth of your lips on my cheek,
the touch of your fingers on my skin,
and the feel of your heart beating with mine...
Knowing that I could never find that feeling
with anyone other than you.
Your lips speak soft sweetness
Your touch a cool caress
I am lost in your magic
My heart beats within your chest
I think of you each morning
And dream of you each night
I think of your arms being around me
And cannot express my delight
Never have I fallen
But I am quickly on my way
You hold a heart in your hands
That has never before been given away..

baš kak kaže pjesma...(jinx)....
zar je stvarno došao taaaj dan?!
jeeeea!!!
petak...konačno...
danas smo se na matematici jako veselili
nadahnuti spoznajom da nam je to zadnji sat matke
u ovoj školskoj godini....
pa sam se malo počela pitati kak bude izgledalo
dok budemo imali zadnji sat općenito,
dok budemo maturanti...
a dobro...tužne teme...
mislim da budemo tak plakali...
(alkohol pospješuje emotivnost još k tome...)
ah...
a dobro...
i to će jednom doć...
ali ostavimo to do onda....

sviđa mi se kakvo je vani vrijeme
jer mi najednom jako dugo traje dan..
sad je nekolko dana za redom
padala kiša i bilo je crno,
pa se to baš i nije uočavalo...
al sad je evo 7, a vani sija sunčeko...

dogovarale smo se i malo oko rođendana
mi cure koje smo rođene u ljeto,
jer nam je malo debilno slavit dok su svi na moru..
ah..a recimo da smo se nekaj i dogovorile..
al ne bih sad o tome...
sve bude se znalo na vrijeme...

pusa...:


evo i pjesme kojom je nadahnut današnji naslov posta:

kada ova naša igra
bude samo dio varke
i kad nestanu svi razlozi za sram,
bez aduta i bez snova
opet ćemo krenuti u dan...

kada ove naše riječi,
velike i jake
sruše tako dugo podizani hram,
k'o na kraju svake bajke
reći ćeš mi stvari koje znam...

zar je stvarno došao taj dan?!

hmm.. s čim da počnem.. iskreno, nemam baš neku namjeru o nečem
pisati, tek.. toliko.. eto..
pa, još samo 5 dana moramo u ustanovu di životinje muče ljude..
a onda.. ah.. jedva čekam, onak, valjda budem vani od do.. ili pa
bum spavala celi dan.. to je baš lepoooo.. no dosta o školi kakgod
bilo da bilo..
neznam, kai reči.. nekak sam fejst promjenjivog raspoloženja (gospođo
psiholog, pedagog, pljusnolog, kaj god, nije pms kak bi vi rekli..)..
neznam opće koji mi je vrag zadnjih mjesec dana.. malo sam hiperaktivna,
pa sam happy ko nikad, pa se cerekam, pa sam v bedu, pa sam žalosna,
pa neznam kaj mi je.. al uglavnom neznam kaj mi je.. ajoj..
no okej, pozdravljam ninu i tanju s kojima vršim ophodnju po školi.. ah..
curke, neznam kai bi bes vas.. ;) mda.. i tak to..
okej, koka, ja sad doidem do tebe ak me već tak velikodušno zoveš...
mislim da bude mi žal kai bude škola završila.. no dobro, počela
sam sranja bulaznit, idem..

a da, v zadnje vreme mi je jako dobra ova pjesma, i Me First And The Gimme Gimmes..
neznam, nikad prije nisam čula za te likove, al su mi čisto okej onak.. zakoooon!!!

Where do broken hearts go
can they find their way home
Back to the open arms of a love that's waiting there?
And if somebody loves you
won't they always love you?
I look in your eyes and I know that you still care for me.
And now that I am here with you I'll never let you go
I look into your eyes
and now I know
now I know:
Where do broken hearts go
can they find their way home
Back to the open arms of a love that's waiting there?
And if somebody loves you
won't they always love you?

- no okej, predugo je da cijelo stavim.. uglavnom.. bokec

položi me u lijes stakleni,
okićen suzama bisernim
namjesto vijenaca,
lijes obložen ružama uvelim
čije je trnje poput bodeža.
polegni mi glavu na jastuk svileni
čije niti odišu mirisom lažnih obećanja.
umotaj me u purpurne svile
boli i razočaranja.
umotaj ono što je od mene ostalo;
razbijene snove,
krhotine nade...
zapečati unutra odjeke osmjeha,
opojan dah prošlosti.
smrt će me osloboditi okova,
modrica nastalih od tvojih dodira.
vatreni sjaj u očima
sada sa zauvijek ugasio...
molim te da staneš na odar i pogledaš
beživotno tijelo koje leži.
pogledaj što je od mene ostalo.
sjeti se da te svaki otkucaj
tog mrtvog srca volio.
i pusti samo jednu sjajnu suzu, iskrenu,
za sve što smo nekoć bili,
kao pečat neka označi konačan kraj...



MOLITVA

pokrij me mirom spokojnim
dok tražim te u snovima razrušenim,
uspomenama pomalo zaboravljenim,
obećanjima davno prekršenim.
obriši suze krvave
koje su obojale lice blijedo.
igraj se svojim dahom života
na vratu mom,
modricama oskvrnutom.
povij rane paučinom,
paučinom prošlosti naše.
u tebi je moj spas,
život,
smisao.
zar si zaboravio
smijeh suzama protkan?
povrati mi život.
neka se krila tvoja,
anđele,
iz pepela ponovo stvore,
neka svijet poprimi dugine boje.
Još osjećam dodir na usnama,
poljubac koji si prijateljskim nazvao,
u ono ljetno predvečerje,
poput dodira zlatnih krila nebeskih.
i riječi suvišne postaju
dok hodam izgubljenim gradom i čekam...
čekam da valovi sakriju kristalne suze,
da sol natopi bolne rane.
pokušavam održati nadu u bolje dane.
a onda ću kleknuti tiho na pijesak,
sklopiti ruke i moliti,
moliti vrijeme da zauvijek stane.



nemojte mislit da me pere depra ili nekaj,
sam malo volim tak malo crnije pjesme...
eh...ajt sve lijepo pozdravljam
uživajte mi...pusica

evo konačno i plavog neba...a s njime i novi post...
mislim fakat mi je više dosta kiše i svega,
mislim, šesti mjesec je a lije ko iz kabla skoro svaki dan...
a dobro...ovo vrlo pozitivno utječe na moje raspoloženje...
pa sam trenutno izuzetno dobro...
neznam, dosta sam se rano probudila s obzirom na to da je ipak nedjelja,
al dobro...bar mi nije pola dana otišlo na spavanje..
samo se nadam da nebude kiša opet popodne...
...učenje...nula...po običaju ništa preko vikenda...
tak da...a dobro još malo...
jučer je jelena slavila rođendan, al je vani bilo hladno,
pa sam većinu večeri bila u arcusu..
bilo je ok...
posebno pozdravljam lindu i pitam ju usput dal se me sjeća..

dobro..mislim, nekak u zadnje vrijeme stalno primjećujem da se neko nekaj žali.
nemam nikaj protiv, sigurna sam da i ja to nekad/često radim,
al nikad ne velim da mi je sve u životu katastrofa...
mislim...uvijek se nađe nekaj kaj je oke..
tipa: ak vam neide u školi, možda vam ide u ljubavi ili kakgod..
a bed je ak je sve to povezano...
doma nije dobro jer vas ne puste van,
onda vam je bed u ljubavi i onda se nebrete koncentrirati u školi
i onda dobite slabe ocjene i onda vas opet ne puste van.
smiješno, al i nije.. začarani krug..
a dobro nadam se da nikom nije baš TAK loše..

trenutno uopće neznam kaj bi radila,
slušam muziku i dosađujem se..
uživajte mi svi..
i mare, sorry ak se nekaj srdiš u vezi onoga jučer.
ja se nikaj ne srdim na tebe ak to misliš,
neznam za majdu,
al evo sorry...kakgod...
nadam se da ništ ne zamjeraš..
ajde...pozdrav



ne pitaj za nju

ne pitaj gdje je nestala
djevojka koju si poznavao,
djevojka s osmjehom
satkanim od svile...
ne pitaj gdje je nestao
sjaj zvijezda
u tamnim zjenicama.
zarobila sam njezin pepeo
u kristalnoj prizmi,
pretvorila ju
u privjesak za ključeve,
sakrila ju na dno
kartonske kutije.
pepeo je curio kroz njezine okove.
umrla je u meni.
ti si ju ubio,
ti si ju uništio,
ti si joj ukrao snove.
i zato ne pitaj gdje je nestala
djevojka koju si poznavao

hei.. kai ima? Kod mene ni niš baš preveć.. pa evo, imam malo raspusta
prek vikenda.. mamek mie na moru, a tata mi konstantno da da radim kai
hoću.. no oke, ne baš kai hoću, al više manje je popustljiviji od mame.. al
dobro.. a moja mama.. neznam, kolko god ja govorila svašta za nju i sve..
neznam.. po nekoj strani je dobra ona, al mislim kai je preveć je preveć.. kak
god se meni činilo da ona mene maltretira iz vlastitog zadovoljstva, svejedno,
sam mi najbolje oće.. al neznam.. meni se sve to trenutno čini pretjerano, al
kak mi i sama veli da bum joj jednog dana zahvalna.. ne velim ja da je meni lepo
da ona mene tolko gnjavi isve, al neznam kai njoj doide kai budem ja prošla s 5
sad.. ili kai budem ja išla v 12 spavat.. onak, to je suludo.. ak se meni NE spava,
onda nebudem spavala, bez obzira dal ona mene v krevet stira.. al kai ja tu mogu,
kakva je – takva je.. nerem ju mjenjat.. sad bude malo raspusta dok je na moru..
evo upravo me zvala.. veli mi da uživam.. nemoj ni mislit da nebudem.. hah.. no
oke, dosta o mojem fosilu, luv ya mamek, drš se.. al dai ponekad kontroliraj svoje
zahtjeve.. pls, ne?



No dobro.. o školi nem, dosta je jedna zamarajuća tema po postu.. radije o narednom
vikendu.. znači, sutra je jelenčeku rođendan, neznam ni di ni kad slavi.. svejedno, čestitala
sam već.. a oke.. a da, imam namjeru spavat do 12 (makar se budem po dobrom tarom
običaju zbudila oko 10..) al kai moreš.. vreme je prekrasno vani.. puše bura.. grozno.. ne,
šalim se, grozno je vreme vani i opet se 100 godina nebude dalo jahati dok se olimpijski
bazeni v jahalištu ne posuše.. a grozno.. jedino nam ostaje učiti se ili ljenčariti.. (dajem glas
ljenčarenju)



No doro.. see ya.. kaigod.. (evo trenutno slušam stairway to heaven od zeppelina i neznam
zakai me bedira.. a ni ne slušam riječi baš preveć trenutno.. neka je tak.. bedirajuća.. schmrz!)

What if we were married?
What if we still cared?
Would it be possible?
Because I'm scared..

Would we be lovers?
Would you still care?
Please tell me these things,
My heart is in a flair..

If my life were to end,
Would you miss me or cry?
Cant you see,
I want to try..

KORAK PO KORAK

dok hodamo gradom,
korak po korak,
reci mi dušo:
"da li sam ti još drag"?
reci mi dušo:
"s kime dijeliš sne"?
stvorena Ti si samo za mene.

dok hodamo gradom,
korak po korak
i po nama pada kiša,
kap, kap po kap.
krijem ti glavu
kao dijete goluba,
skrivam te od svih
muških pogleda.

jer ljubav je tako slijepa,
sa tobom bih na kraj svijeta.
korak po korak
korak po korak
svaki put kad Ti kažem:"Volim te",
ti pobjegneš daleko od mene.
korak po korak
korak po korak

*jesi, jesi...



OD SVEG ZLA

za ruku vodim te,
u svoje odaje,
kroz zemlju divova,
i ratnih strojeva.
mjesec krvav je,
nit' se zvijezde ne vide,
s dvije krijesnice,
za ljubav tvoju borim se.

za ruku vodim te,
i šapćem-" Ne boj se".
kroz zemlju divova,
i riđih zmajeva,
ispod košulje,
stežem evanđelje,
s dvije krijesnice,
za našu ljubav borim se.

Od sveg zla,
čuvat ću te dušo ja. (4X)

za ruku držim te,
pa onda prenem se.
ti pitaš-" Što mi je"?
ja kažem -"Čudan san".
san o ljubavi i drugim silama,
s dvije krijesnice,
za našu ljubav borim se.

to su bile dvije meni jako lijepe pjesmice od prljavog kazališta.
pa danas sam imala puno više sreće neg pameti...
nekad si baš mislim kak sam sretna..
baš me nikaj ne zamara pretjerano...
ono, ak nekaj i je, sve ja to brzo riješim.
neznam, teško mi je žaliti se na bilokaj,
jer je uglavnom uvijek sve u redu...
mislim i doma i u školi itd..
nekad si utuvim u glavu da mi je neki problem
il nekaj (zaoravo nekaj totalno nebitno)
jako teško i nerješivo
i onda kad vidim malo kak je nekim drugim ljudima,
onda se onak fakat zapitam oko čega ja to dramim?!
a pretpostavljam da je i drugima tak često..
valjda se onda treba jednom okrenuti oko sebe...
a dobro...
idem sad malo gledati kućanice ako se ne varam,
uživajte mi ljudi, budite bezbrižni i pa-pa...