položi me u lijes stakleni,
okićen suzama bisernim
namjesto vijenaca,
lijes obložen ružama uvelim
čije je trnje poput bodeža.
polegni mi glavu na jastuk svileni
čije niti odišu mirisom lažnih obećanja.
umotaj me u purpurne svile
boli i razočaranja.
umotaj ono što je od mene ostalo;
razbijene snove,
krhotine nade...
zapečati unutra odjeke osmjeha,
opojan dah prošlosti.
smrt će me osloboditi okova,
modrica nastalih od tvojih dodira.
vatreni sjaj u očima
sada sa zauvijek ugasio...
molim te da staneš na odar i pogledaš
beživotno tijelo koje leži.
pogledaj što je od mene ostalo.
sjeti se da te svaki otkucaj
tog mrtvog srca volio.
i pusti samo jednu sjajnu suzu, iskrenu,
za sve što smo nekoć bili,
kao pečat neka označi konačan kraj...

MOLITVA
pokrij me mirom spokojnim
dok tražim te u snovima razrušenim,
uspomenama pomalo zaboravljenim,
obećanjima davno prekršenim.
obriši suze krvave
koje su obojale lice blijedo.
igraj se svojim dahom života
na vratu mom,
modricama oskvrnutom.
povij rane paučinom,
paučinom prošlosti naše.
u tebi je moj spas,
život,
smisao.
zar si zaboravio
smijeh suzama protkan?
povrati mi život.
neka se krila tvoja,
anđele,
iz pepela ponovo stvore,
neka svijet poprimi dugine boje.
Još osjećam dodir na usnama,
poljubac koji si prijateljskim nazvao,
u ono ljetno predvečerje,
poput dodira zlatnih krila nebeskih.
i riječi suvišne postaju
dok hodam izgubljenim gradom i čekam...
čekam da valovi sakriju kristalne suze,
da sol natopi bolne rane.
pokušavam održati nadu u bolje dane.
a onda ću kleknuti tiho na pijesak,
sklopiti ruke i moliti,
moliti vrijeme da zauvijek stane.

nemojte mislit da me pere depra ili nekaj,
sam malo volim tak malo crnije pjesme...
eh...ajt sve lijepo pozdravljam
uživajte mi...pusica
Post je objavljen 06.06.2006. u 19:13 sati.