|
sanjala sam da obruč se steže,
a ja šutim pokraj tuđe međe,
da u mraku sva se tresem,
kad vrisnem njegovo ime,
Bože, što si htio reći s time?
gledala sam dva goluba
u sutonu dana, gledaju mene,
u očima suze,
kao ruže kad procvjetaju poslije zime,
Bože, što si htio reći s time?
ne diraj mi moja goluba dva!
ne daj da se ostvare slike sna..
sanjala sam ružne snove
- pa i da umrem bilo bi bolje -
grad bez duše,
prijatelje kako šute,
nemoć dana i opasnost tmine,
Bože, što si htio reći s time?
u postelji bijeloj leže sudbine dvije,
moja i njegova budućnost zlatna,
izlaza nema pa se budim
nije, Bože, moje da sudim.
ne diraj mi jabuke moje dvije!
ti znaš što sam htjela reći time...

a kaj sam zapravo sanjala?!
a ko bi to znal..
obično se sjećam snova po periodima..
npr. u jednom tjednu se svaki dan znam sjećati snova,
onda pa drugi tjedan niti jednoga...
nemam pojma kak to ali tak je..
al dok se sjetim kaj sam sanjala
zna mi doći da se tak smijem
fakat gluposti sanjam....
ali ono...totalno nepovezano...
i je često skačem s mjesta na mjesto..
onak, malo sanjam jedno i sam najednom
se sve oko mene počne premještati i mijenjati
i onda se prebacim na nekaj drugo...
a dobro.... gubim se...
no, kaj da još kažem...
evo konačno i dugo očekivanih praznika..
pa ja im se radujem cijelim bićem,
(za razliku od nekih)
a dobro...
prosjek mi je 4.6 - čak viši neg sam mislila da bude
a dobro...mislim da o mojem učenju dovoljno
govori i činjenica da iz povijesti
koja je najštreberskiji predmet imam trojku...
al kaj...dosadno mi je,
a kad je meni nekaj dosadno, onda mi je dosadno..
nebrem si pomoći...a dobro...
sad je gotovo pa nebudem o tome
jučer je bila fešta za kraj godine (školske naravno)...
bilo je oke, ja sam išla u dva navrata..
navečer smo samo otišle na kavu do arcusa...
inače je bilo oke...
nebum išla u detalje
pišući o popodnevnih događajima.....

pošto je ona prva slikica bila za majdu,
evo jedne vedrije za mene...
pa, za kraj...evo pozdravljam sve...
ne vupate...
akcija
(nema veze kaj ovo niko nebu skužil.)
|